Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Jubilej – PRVA PARTIZANSKA ZAKLETVA

Prošlo je 80 godina  od kada su u srcu Šamarice (Zrinska gora) na Čavić brdu  (28. rujna 1941.) banijski i sisački borci  svečano položili  partizansku zakletvu, zaklinjući se da će „svugdje i uvijek zastupati misao bratstva i zajedničke borbe Hrvata, Srba i Muslimana za čišćenje zemlje od zajedničkog neprijatelja, protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika“

     Zašto je Šamarica „odabrana“ kao lokacija za polaganje partizanke zakletve. Središnjim  dijelom Banije, od Hrvatske Kostajnice u dolini Une do Starog Sela u dolini Gline, proteže se greben Zrinske gore (greben čine vododerine između rijeka Une Kupe i Gline), te Šamarica s najvišim vrhom Prisjeka (Piramida), na 615 metara nadmorske visine kod Čavić brda. Na legendarnoj Šamarici bila je stalna baza partizanskih boraca i naroda. Tu su se nalazila vojna zapovjedništva i civilne ustanove, bolnice, radionice, tiskare i škole. Veći dio stanovništva pod terorom ustaša izbjegao je na Šamaricu.

     Noću između 23. i 24. srpnja 1941. godine, partizanska grupa VASILJA GAĆEŠE uspješno je napala općinu, željezničku stanicu i ciglanu u Banskom Grabovcu. Kako je neprijatelj intervenirao iz Petrinje, Gline, Kostajnice i Zrina, Gaćešina grupa povukla se na Šamaricu. Ustanici iz sela južno od Gline, prikupljali se u šumu Pogledić i kasnije preseljavaju u šumu Prolom, te pod rukovodstvom sekretara i člana OK KPH  Maja, ĆIRE MADŽARCA i ILIJE OPAČIĆA, člana KK KPH Glina MILUTINA BALTIĆA, organiziraju gerilske odrede. Komunisti kotara Petrinje i Kostajnice rade na prihvaćanju izbjeglica iz više od 20 sela u područja ovih kotara i smještaju u Šamaricu. Sredinom  kolovoza formiraju se Kalinski i odred Šamarica. Pod pritiskom ustaških i domobranskih snaga na Šamaricu se povukao 21. rujna Sisački partizanski odred sa OK KPH Sisak. S odredima na Šamarici, Sisački odred je noću 25./26. rujna uspješno napao žandarmerijske stanice u Gornjem Klasniću i Malom Gradecu. Borbeno djelovanje Sisačkog odreda sa prtizanskim sastavima formiranim na Šamarici imalo je povoljan utjecaj na povjerenje naroda i zajedništvo Hrvata i Srba. Partizanski borci iz Sisačkog, Kalinskog i odreda Šamarica zajednički su tako položili zakletvu na Čavić brdu i ušli u sastav novoformiranog Banijskog partizanskog odreda.

    Na Čavić brdu 28. rujna 1941. godine zakletvu je položilo 188 boraca (132 Srba, 54 Hrvata i 2 Slovenca), među njima je bilo l3 žena. U poslijeratnim sjećanjima i literaturi navođeni su različiti datumi polaganja partizanske zakletve. Kako je utvrdio ADAM DUPALO, legendarni banijski partizan u svojoj knjizi „Banija i Sisak u NOP-u 1941.“, najtočnije je o polaganju partizanske zakletve svjedočio RANKO MITIĆ, sekretar Kotarskog komiteta KPH Glina. „Prvu partizansku zakletvu polagali smo 28. rujna 1941. godine na šamaričkom putu, odmah iznad našeg logora. Polaganje naše prve prtizanske zakletve predstavljalo je tada veliku manifestaciju narodnooslobodilačkog pokreta. Zakletva koju smo položili je službena partizanska zakletva, što su je polagali i drugi partizanski borci. To je imalo velik odjek u našem kraju. Naročito je imalo veliko značenje istupanje MARIJANA CVETKOVIĆA, kao Hrvata u vezi sa širenjem bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda ovog kraja. Tada je bilo najaktualnije boriti se za bratsvo i jedinstvo Srba i Hrvata. Jer, uvjeriti srpski narod u našem kraju da su Hrvati na strani NOB-a, bilo je vrlo teško. Ali, nama je sada bilo mnogo lakše, kada je narod vidio uniformirane hrvatske borce kao partizane i kasnije istupanje Marijana Cvetkovića, pa akciju na Gradac, koju su uglavnom izveli Hrvati iz logora Kaline“, zapisao je u svojim sjećanjima Mitić.

    U NOR-u su borci polagali svečanu zakletvu da će vjerno služiti domovini i svom narodu i da će se boriti protiv okupatora i njegovih slugu. Nakon što je u Biltenu Vrhovnog štaba NOVJ, 20. kolovoza 1941. godine objavljen tekst partizanske zakletve, i komandanti triju odreda na Baniji  –  Šamaričkog, VASILJ GAĆEŠA, Kalinskog, ARTUR TURKULIN i Sisačkog, VLADO JANIĆ CAPO, dogovorili su da 28. rujna sva tri odreda svečano polože partizansku zakletvu na Čavić brdu na Šamarici. U donošenju ove odluke i pripremama za polaganje zakletve sudjelovali su i MARIJAN CVETKOVIĆ, JURICA KALAC, ĐURO KLADARIN, TONE ŠTAJCAR, RANKO MITIĆ, STANKO BJELAJAC i MILAN PAVLOVIĆ MIĆUN.

    Na svečanost polaganja prve partizanke zakletve na Šamarici došli su komandant NOPO Korduna i Banije IVAN RUKAVINA i politički komesar SREĆKO MANOLA. Oni su donijeli i tekst zakletve, koji je odobrio Glavni štab, objavljen prvi put u kolovozu 1941. u partizanskom listu „Gerilac“. Autor je NIKICA PAVLIĆ, banjalučki novinar, predratni komunist i aktivni sudionik NOP-a. Partizanska zakletva objavljena je u Hrvatskoj 10. rujna 19421.  godine u Okružnici br. 4 komandirima partizanskih odreda u Kordunu i Primorju, koju je izdao Operativni komitet Karlovac.

     Postrojavanje boraca za polaganje zakletve izvršio je MILAN PAVLOVIĆ MIĆUN, operativni oficir u Šamaričkm odredu. Zatim je predao raport komandantu NOPO Korduna i Banije, IVI RUKAVINI. Izvijestio ga je da u stoju za polaganje zakletve stoji 188 boraca. Nakon toga je RANKO MITIĆ, sekretar Kotarskog komiteta KPH Glina, otvorio početak svečanog zbora. Pozdravio je prije svega partizanske borce, zatim kmandanta Komande NOP odreda Korduna i Banije Ivu Rukavinu i operativnog oficira Srećka Manolu. Naglasio je da su obojica iskusni španjolski borci. Zatim je pozdravio komandante odrede Vladu Janića Capu iz Sisačkog, Vasilja Gaćešu iz Šamaričkog i Artura Turkulina iz Kalinskog odreda. Pozdravio je i prisutan narod, koji je zbjegao u Šamaricu da bi se spasio od uništenja koje im je prijetilo nakon pokolja u Banskom Grabovcu i glinskoj crkvi. Pred postrojene borce stao je Srećko Manola i objasnio način polaganja zakletve. Manola je čitao tekst zakletve a borci su za njim glasno ponavljali. Kad su borci izrekli posljednje riječi zakletve bili su burno pozdravljeni od mase naroda.

     Poslije zakletve na Čavić brdu uslijedilo je polaganje zakletve i drugih partizanskih grupa i odreda. Kasnije, ožujka 1942.  i svibnja 1943. godine, Vrhovni štab unosi izmjene u tekst svečane zakletve, ali idalje ostaju kao osnovni i bitni njeni elementi: služenje domovini i svom narodu, i bespoštedna borba protiv okupatora i domaćih izdajnika do konačnog oslobođenja zemlje.

Bojan Mirosavljev

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave