U povodu 80. obljetnice oslobađanja djece iz ustaškog logora, na mjesnom groblju u Jastrebarskom, ispred spomenika zatočenoj djeci, položeni vijenci i upriličen komemorativni skup poklonika antifašizma Karlovačke i Zagrebačke županije i Grada Zagreba. U ratom zahvaćenoj Europi, bio je to jedini konclogor isključivo namijenjen djeci do 14 godina starosti. „Svjedoci smo povijesnog revizionizma, pa se negaciji ovog ustaškog dječjeg logora, nažalost, priključio i sam vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj“, kazao je na skupu DAVID BILIĆ, potpredsjednik ZUABA ZŽ i GZ.
Kada su poslije borbi na Kozari njemački fašisti i domaći izdajnici odveli u logore veliki broj žena i djece, podigli su u Jaski (Jastrebarsko) poseban logor za djecu. Mnogi od njih su u tom logoru stradali, ili su umrli od bolesti i gladi, ili su bili poubijani ne dočekavši oslobođenje. Međutim, kada je 4. kordunaška brigada dolazila na Žumberak da pomogne daljnji razvoj narodnog ustanka u tom kraju, 26. kolovoza 1942. godine oslobođeno je 727 djece iz tog zloglasnog ustaškog logora smrti. To je u toku Narodnooslobodilačkog rata bila jedna od najvećih akcija oslobađanja djece iz fašističko-ustaških logora.
Tim povodom na mjesnom groblju u Jastrebarskom ispod spomenika zatočenoj djeci (autor STEVO PETANIĆ – spomenik su 1955. otkrili narodni heroji MILKA KUFRIN i RADE BULAT), upriličen je komemorativni skup kojem su prisustvovali brojni poklonici antifašizma s područja Karlovačke i Zagrebačke županije te Grada Zagreba. Bili su tu i MILE KNEŽEVIĆ, član Sekcije 8. kordunaške udarne divizije pri SABA RH, DRAGIŠA PILIPOVIĆ, predsjednik VSNM-a Zagrebačke županije i DRAGOLJUB GERATOVIĆ, predsjednik VSNM-a Velike Gorice, saborska zastupnica IVANA POSAVEC KRIVEC (Socijaldemokrati), VILI MATULA, saborski zastupnik (Možemo), VIKTOR GOTOVAC, predsjednik zagrebačkog SDP-a te SLAVKO KOJIĆ, u ime Stranke rada Bandić Milan 365.
U ime predsjednika SABA RH FRANJE HABULINA, saborska zastupnica Socijaldemokrata IVANA POSAVEC KRIVEC, na komemoraciji istaknula je: „Ovo je spomenik koji mora ostati kao vječna uspomena na velika zlodjela koja su se ovdje dogodila. Svaki režim, pa treba otvoreno reći, i ustaški ostavio je velike žrtve. Provodio je ideologiju fašizma i to jasno treba reći. Mi u Savezu antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske s ponosom ističemo da su ono što su antifašisti u NOB-u učinili temelji su europske Hrvatske danas. O tome treba govoriti u našim školama. Vjerujem da svi znate kako su teška svjedočenja preživjele djece. U Hrvatskoj konačno treba reći „ne“ ustaškim pozdravima, zakonom treba zabraniti ono što nije primjereno i da osiguramo punu slobodu svim građanima, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest“. VILI MATULA, saborski zastupnik Možemo, kazao je: „Oslobađanje dječjeg logora bio je herojski partizanski čin“. Podsjetio je da će sljedeće godine biti obilježeno 80 godina nekoliko slavnih i historijskih bitaka 1943., koje su posljedica užasa sa kojim su u Hrvatskoj, ponajprije stanovnici srpske nacionalnosti, bili suočeni, ali su zajedno sa Hrvatima pobijedili.
DAVID BILIĆ, potpredsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca Zagrebačke županije i Grada Zagreba, u svom obraćanju, među inim, naglasio je: „Posljednjih tridesetak godina svjedoci smo povijesnog revizionizma i negacionizma kojim se lažima i izvrtanjem nastoji od fašista učiniti antifašiste, od zločinaca humanitarce, a od antifašista zločince. Tako je na red došao i ovaj dječji logor, čijoj se negaciji, nažalost, priključio i sam vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj. Moramo ponoviti da je ustaški režim bio zločinački i marionetski, da je nastojao istrijebiti Srbe, Židove Rome, kao i sve one koji bi se tome usprotivili. Dodao je da je jedini organizirani otpor u Hrvatskoj vodila Komunistička partija te da je uz antifašistički otpor vođena i socijalna revolucija. U pokretu, rekao je, zajedno su sudjelovali Hrvati i Srbi i drugi narodi pa je na koncu prerastao u Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije koja je samostalno oslobodila zemlju i to pod vodstvom Josipa Broza Tita.
Što se desilo u kolovozu 1942. godine u Jastrebarskom? NATAŠA MATAUŠIĆ, povjesničarka i umirovljena kustosica, podsjeća: „Noću s 25. na 26. kolovoza 1942. godine Četvrta kordunaška brigada pod zapovjedništvom NIKOLE VIDOVIĆA izvela je oružanu akciju na Jastrebarsko, u kojem u to vrijeme osim jedne manje postrojbe nije bilo ustaške vojske. Od osoba koje su se brinule za djecu nitko nije stradao. Nakon napada na gradić, partizani su se povukli prema Sv. Jani. Sa sobom su poveli i djecu koja su se nalazila u „Prihvatilištu za djecu izbjeglica“, liječnike BRANKA DAVILU i MILE KNEŽEVIĆA te osam građana Jastrebarskog koji su se ubrzo vratili svojim kućama. Dio djece koju su preuzeli partizani bio je razmješten po selima općina Kalja, dio s partizanima 4. kordunaške brigade i Žumberačko-posavskim odredom odlazi prema Sloveniji, a dio s dijelovima brigada u Gorski kotar i na Kordun. Na putu preko Korduna dio djece ostao je u zavičajnim mjestima, a dio nastavio prema zavičajnim mjestima. Ustaške postrojbe napuštaju Jastrebarsko 6. svibnja, a 7. svibnja 1945., u njega uzlaze partizanske jedinice. S ustašama odlazi i časna sestra BERTA PULHERIJA, upraviteljica logora i rođakinja MILE BUDAKA, ustaškog ministra bogoštovlja i nastave – ona je bila jedina časna koja je prije završetka rata pobjegla iz Hrvatske u Austriju“. Dodala je da dok Srpska pravoslavna crkva preuveličava zločine počinjene nad srpskom djecom zatočenom u ustaškim logorima, Katolička crkva ih nastoji umanjiti lažnim konkluzijama. Trebalo bi joj postaviti pitanje: Zašto nikad, ama baš nikad ne spominju velik broj katoličkih svećenika sudionika NOB-a? Zašto nikad ne spominju STJEPANA DUMIĆA, direktora Caritasa nadbiskupije zagrebačke u vrijeme Drugog svjetskog rata?
Bojan Mirosavljev
