Odlukom CK KPH 19. listopada 1941. godine osnovan je Glavni štab NOPO Hrvatske, najviše vojno zapovjedno tijelo antifašističke i oslobodilačke vojske Hrvatske, organ koji će uspješno funkcionirati sve do kraja rata
Nakon povratka delegata sa savjetovanja u Stolicama CK KP Hrvatske održao je početkom listopada 1941. godine (kod Korenice) savjetovanje vojnih i političkih rukovodilaca Like, Korduna, Banije, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, tj. onih partizanskih zapovjedništava koji su bili u blizini. RADE KONČAR i VLADIMIR POPOVIĆ prenijeli su odluke iz Stolica za Hrvatsku. Uz to, donijeta je odluka da se reorganiziraju partizanske jedinice, da se prijeđe na krupnije sustave i veće ratne akcije te poduzmu mjere za uspostavljanje organa narodne vlasti.
Najvažniji događaj bilo je osnivanje Glavnog štaba za Hrvatsku. Odlukom CK KPH 19. listopada 1941. godine osnovan je Glavni štab Narodnooslobodilačkih i partizanskih odreda Hrvatske, najviše vojno zapovjedno tijelo antifašističke i oslobodilačke vojske Hrvatske, organ koji će uspješno funkcionirati sve do kraja rata 1945. Komandanta i komesara imenovao je Vrhovni štab NOPOJ-a, a ostale je postavljao CK KP Hrvatske. Potpuno je konstituiran 17. studenog 1941. godine na Petrovoj gori, u zaseoku Vučkovići. Sjedište mu je bilo u početku na slobodnom teritoriju, u selu Zbjeg kod Slunja. Kasnije se prebacio u oslobođenu Drežnicu, pa u Liku. Do osnivanja ZAVNOH-a vršio je i političke funkcije kao najviši politički organ vlasti, blisko surađujući s CK KPH.
Za glavnog komandanta je imenovan IVAN RUKAVINA („Ivo Vladić“), član KPH, sudionik Španjolskog građanskog rata. Za političkog komesara prvo je imenovan MARKO OREŠKOVIĆ “Krntija“), također španjolski borac i za operativnog oficira FRANJO OGULINAC SELJO („Milan Snagić“), španjolski borac. Budući se u međuvremenu saznalo da su Marka Oreškovića četnici mučki ubili, dužnost komesara obavljao je Franjo Ogulinac Seljo. Na njegovo mjesto ubrzo je došao dr. VLADIMIR BAKARIĆ, pravnik, revolucionar, iskusni političar. Članovi štaba bili su STANKO OPAČIĆ, VELJKO KOVAČEVIĆ i VLADIMIR CVETKOVIĆ (posljednja dvojica bili su tajno iz Španjolske na prolazu kroz Zagreb, gdje su zadržani).
Glavni štab NOPO Hrvatske kao i njegovo osnivanje, pokazuje da se tek sada shvatilo da ratom i vojskom moraju komandirati posebne vojne institucije, iskusni ratnici, vojne osobe, uz zapažene političare. Ovi su kadrovi unijeli u Glavni štab duh zapovjedništva, prikladnu organiziranost i vješto komandiranje u borbi. Glavni štab Hrvatske postao je primjer jednog nacionalnog vrhovnog vojnog zapovjedništva u okupiranoj Jugoslaviji u NOR-u. Uz Glavni štab Hrvatske još je postojalo Operativno partijsko rukovodstvo CK KP Hrvatske za vojna pitanja, GŠH odmah je sakupio zapovjedne organe Korduna, Banije, Like, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja i konkretizirao Stoličke odluke. Koliko su Stoličke odluke bile obavezne za GŠH, realno ratno stanje i posebna vojno-politička situacija tražili su gipkost i u organizaciji komandiranja i organizaciji vojske. Ratna je praksa, od srpnja do listopada 1941. pokazala da se zbog specifičnog hrvatskog vojišta mora napustiti stroga centralizacija u zapovijedanju vojskom po pojedinim hrvatskim područjima. Slučaj u Dalmaciji, koji se zbio u kolovozu 1941. to je potvrdio. Zato su članovi zapovjedništava GŠ NOPO Hrvatske uzeli u svoju neposrednu nadležnost samo one partizanske jedinice koje su bile blizu njih, gdje mogu brzo intervenirati i voditi ih u ratu, a to su Kordun, Banija, Lika, Gorski kotar i Hrvatsko primorje. Nisu željeli, dok se ne stvore povoljni uvjeti, puno se miješati u zapovijedanje partizanskim jedinicama u Dalmaciji i sjverno od Save. U Dalmaciji i dalje rukovodi PK KPH za Dalmaciju, a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji Operativno partijsko povjerenstvo CK KPH za te oblasti.
U Lici se ukidaju gerilski odredi, prestaje ustanička Drvarska brigada, grupiraju se partizanske snage u bataljune i odrede, na čelu je Štab patizanskih odreda Like – najviše vojno-komandno tijelo za jednu regiju. Unutar odreda nastaju manji pokretni sustavi – partizanske čete i bataljuni, što je odgovaralo realnoj stvarnosti. Osnovan je Prvi lički NOPO s četiri bataljuna, oko dvije tisuće boraca, ali samo 200 naoružanih. Na Kordunu i Baniji vrši se također reorganizacija vojske. Od ranijih šest rajona u svakom se osniva po jedan bataljun, a od mase manjih odreda po selima osnivaju se vodovi i čete. Svima na Kordunu i Baniji zapovijeda Komanda NOPO Korduna i Banije. Da bi se ustanak brže razvijao i radi specifičnosti Korduna Banije, na Kordunu se osniva Kordunaški NOP odred od četiri bataljuna s 1400 boraca. Na Baniji se osniva Banijski NOP odred od dva bataljuna. Oni su izravno pod Glavnim štabom NOPO Hrvatske. U Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju također se reorganiziraju ustaničke jedinice u bataljune, pa onda u jedan Primorsko-goranski partizanski odred.
U Dalmaciji se postupno prevladavala početna kriza izazvana stradanjem prvih partizanskih odreda. U Splitu se izvode atentati na talijansku vojsku, a diverzije na brodovlje. Petog listopada 1941., CK KPH dostalja upute PK KPH za Dalmaciju da „formiraju odrede po gradovima i selima“, kao da se ništa nije dogodilo, sušta surotnost općim stajalištima iz Stolica. Tada u Split dolazi RADE KONČAR i prenosi stavove iz Stolica. Obnavljaju se stari i formiraju novi partizanski odredi u dalmatinskom zaleđu, središnjica na Dinari i Svilaji. Livanjsko je područje u nadležnosti PK KPH Dalmacije, tu se osniva Livanjski NOP odred. Obnovljen je Šibenski odred iz kojeg 80 boraca ide u Liku, što je imalo pozitivnog odjeka kod ustaničkih srpskih masa, jer su sve to bili Hrvati. Na Dinari je Dinarski odred, na Biokovu kod Baćine – Baćinski odred. Na ostalom su području manji odredi, grupe ili čete (Pelješac), PK KPH za Dalmaciju je 12. studenog 1941. osnovao Privremenu komandu dalmatinskog odreda, kao glavno zapovjedno tijelo za sve partizanske snage u Dalmaciji (ima oko 800 boraca). I dalje je složena situacija u Kninskoj krajini, raslojavaju se početni gerilski odredi, četnici sve više kolaboriraju s Talijanima i vlasti NDH.
U Slavoniji se osnivaju prvi partizanski odredi – Papučko-krndijski i Psunjski, ali se gase krajem prosinca, ostaju bataljuni i čete. Štab Slavonskog partizanskog bataljuna zapovijeda svim partizanima Slavonije u Moslavini, na Kalniku, u Podravini i Hrvatskom zagorju još se ostaje na partizanskim grupama, izvode se vojne akcije i intenzivno politički djeluje među narodom.
I pored svih rezultata nije iznenađenje da se u trenutku širenja ustanka i vojnih sustava pojavilo dosta problema i teškoća. Teško se ustanička masa privikavala vojnoj disciplini i odvajanju od rodnog kraja. Teškoća je bilo u obuci vojnih vještina, u rukovanju oružjem, u logistici. Svega nedostje, ali rat zalazi u zimsko razdoblje, nema ni dovoljno odjeće ni obuće. Golemi su zbjegovi izvan svojih ognjišta, po šumama. Šarolikost u odjeći bila je normalna pojava. Nije bilo ni jednakih partizanskih kapa. U nekim dijelovima Hrvatske dominirala je troroga partizanska kapa (asocijacija na Treću internacionalu). Najviše je bilo civilnih kapa, nešto klobuka s crvenom petokrakom zvijezdom.
Osnivanje Glavnog štaba NOPO Hrvatske bilo je od posebnog značenja za daljnji razvoj općenarodne borbe u Hrvatskoj, za organizaciju, jačanje i širenje svih oblika otpora naroda. Osim toga formiranje Glavnog štaba prestavljalo je i stvaranje nacionalnog rukovodstva narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj, jer je Glavni štab bio ne samo operativno-teritorijalni organ za rukovođenje partizanskim jedinicama, već i najviši organ vlasti na oslobođenom području Hrvatske.
Bojan Mirosavljev