Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

JUBILEJ DVANAESTE SLAVONSKE BRIGADE

Komandant 12.  divizije Petar Drapšin i komandant 12. brigade Josip Antolović s rukovodiocima brigade

Pred spomenikom na mjestu gdje je 11. listopada 1942. godine upriličeno prvo postrojavanje boraca l2. slavonske brigade, u šumi pored sela Budići kod Pakraca prigodnim skupom poklonika antifašizma obilježena 80. obljetnica  opjevane partizanske jedinice  –  12. slavonske udarne brigade formirane od dijelova 1. i 2. slavonskog NOP odreda. Skup su pozdravili FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH, NIKOLA IVANOVIĆ, dožupan slavonsko-požeški, DARKO DERENJ, predsjednik UABA Pakrac-Lipik, MIRSADA POPOVIĆ DAMJANOVIĆ, dogradonačelnica Pakraca i povjesničar ZORAN ZEKIĆ

   Slavonija je za nešto više od pet mjeseci, od kraja 1942. do sredine 1943. godine, doživljavala najveći domet u izgradnji oružanih snaga NOP-a Hrvatske. Osnovano je šest brigada, dvije divizije i 2. hrvatski (1. slavonski) korpus. Dvanaesta slavonska udarna brigada (do prosinca 1942.  –  1. slavonska)  formirana je u selu Budići kod Pakraca 11. listopada 1942. od dijelova 1. i 2. slavonskog NOP odreda. Pri formiranju imala je četiri bataljuna, mitraljesko i topovsko odjeljenje, omladinsku i bolničku četu  –  ukupo 958 boraca. Prvi komandant brigade bio je BOGDAN CRNOBRNJA, a poltički komesar RANKO ZEC. Zamjenik komandanta bio je RADOJICA NENEZIĆ, a zamjenik političkog komesara PERO CAR.

    Pred spomenikom na mjestu gdje je upriličeno prvo postrojavanje boraca, u šumi pored sela Budići kod Pakraca prigodnim skupom poklonika antifašizma obilježena je 80. obljetnica te opjevane partizanske jedinice. „Skupili smo se želeći  odati priznanje svim borcima brigade, a posebno onima koji su dali svoj život u borbi protiv fašizma“, kazao je u svom obraćanju DARKO DERENJ, predsjednik UABA Pakrac-Lipik.  Dožupan požeško-slavonski NIKOLA IVANOVIĆ podsjetio je da su nekoliko mjeseci nakon niza ustaških pokolja počinjenih u pakračkom i požeškom kraju, Hrvati i Srbi imali snage stati rame uz rame i formirati brigadu koja se borila za zajedničko dobro. „Danas se suočavamo s otvorenim revizionizmom, umanjiteljima zla NDH, notornim lažima i falsifikatorima povijesti. Nisu spomenici posvećeni ustanku naroda te spomenici s imenima i prezimenima žrtava rušeni slučajno. Danas gotovo da nema spomenika slavnim brigadama i narodnim herojima, nema po njima nazvanih imena ulica ni institucija. Da nije bilo truda udruga antifašista  ne bi bilo obnove spomenika“, kazao je Ivanović. Predsjednik SABA RH FRANJO HABULIN, među inim je istaknuo: „Istinu o NOB-u moramo stalno ponavljati jer je revidirana povijest u svijesti mladih naraštaja potpuno istisnula istinu o danima Drugog svjetskog rata. Danas mladi jedva znaju tko je stajao na kojoj strani, koja je strana prava i jedina za svakog tko je htio sačuvati čast i dostojanstvo. Na aktualnoj vlasti je odgovornost da u udžbenike vrati sadržaje, a u knjižnice naslove vezane uz NOB, ali još važnije i odgovornost da zaustavi ludovanje ekstremne proustaške desnice u javnom prostoru“.

    Dvanaesta slavonska udrna brigada bila je jedna od najuspješnijih partizanskih jedinica NOV, djelovala je na području Slavonije, Hrvatskog zagorja i Bosne. Već u listopadau 1942. brigada je zauzela ustaško uporište Podvrško, željezničku stanicu vodila borbe sa ustašama kod Lovčića i sa Nijemcima kod Gradišta, kad je oborila zrakoplov. Brigada je razvila diverzantsku aktivnot na prugama u Požeškoj kotlini i u Podravini. Vodila je i veoma teške borbe 6. i 7. prosinca u napadu na Podravsku Slatinu, a 11. na 12. prosinca zauzela Voćin, nakon nekoliko dana porušila prugu Banova Jaruga-Virovitica u dužini od 8 km, 20. prosinca zauzela Orahovicu i šest dana kasnije Orljavac. Brigada je 30. prosinca ušla u sastav 4. (kasnije 12.slavonske) divizije. U psunjsko-papučkoj operaciji u proljeće 1943. vodila je borbe s Nijemcima, ustašama i domobranima na Ravnoj gori i na Psunju.  Sudjelovala je u oslobođenju Požeške kotline, 4. lipnja 1943. u zauzimanju Našica. U srpnju se u sastavu 12. divizije prebacila u Hrvatsko zagroje, sudjelovala u napadu na kazneni zavod u Lepoglavi kad je oslobođeno 700 zatvorenika, potom u zauzimanju Grubišnog Polja.

     Brigada je 26. listopada 1944. dobila naziv  –  proleterska. Do konca godine sudjeluje u čišćenju Podravine od neprijatelja na prostoru Virovitica-Koprivnica, rušenju pruge Beograd-Zagreb, između Garčina i Starih Perkovaca. Zauzela je i Velimirovac i Markovac te Vrbicu. Od uspostavljanja  virovitičkog mostobrana krajem prosinca 1944.  sudjelovala je u borba na Dravi i branila pravac Našice-Virovitica. U 1945. godini vodila je borbe s njemačkim, ustaškim i domobranskim snagama u rajonu Grubišnog Polja i Pitomače, kod Orahovice, Ćeralija, Voćina, Velike i Našica, kod Okučana i duž ceste Orahovica-Kutjevo. Sudjelovala je u konačnom oslobođenju Slavonije, Podravine i Štajerske. Zadnja akcija 12. slavonske brigade bila je 15. travnja 1945. u Austriji kada je njezina kolona sa 1800 dobro naoružanih i opremljenih boraca prošla između 12 i 13 sati kraj dvorca na Bleiburškom polju gdje su vođeni pregovori o predaji vojske NDH i crnogorskih četnika. Nakon prolaska brigade pregovori su okončani i neprijateljske su se formacije predale.

     Brigada se poglavito isticala u borbama za naseljena mjesta, na ravničarskom zemljištu i u diverzantskim akcijama. Iz svojih je redova davala kadrovsku jezgru za novoformirane jedinice u Slavoniji (za 17. i 21. slavonsku i 3.moslavačku brigadu dala je po jedan bataljun, a u druge jednice veće grupe boraca i rukovodilaca). Dala je i mnoge kadrove organima vlasti i pozadinskim ustanovama na slobodnoj teritoriji Slavonije i sjeverne Hrvatske. Brigada je bila omiljena kod naroda pa su joj pjevali: „Danaesta je majka Slavonije, još je nitko pobijedio nije…“.

Bojan Mirosavljev

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave