Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Odgovorna „neogovornost“ državnog vrha

Ovogodišnja komemoracija žrtvama ustaškog logora Jasenovac nije bila jedinstvena kao lani. Zbog višemjesečnih svađa među vodećim političarima, šest izaslanstava odalo je pijetet stradalnicima u šest zasebnih kolona. Svi su snažno osudili tamo počinjeni zločin bez podsjećanja na istinu o onome što se tamo događalo  –  uslijedila su međusobna prepucavanja i optužbe

Vjekoslav  Maks Luburić, voditelj Ureda III. , formalni zapovjednik svih logora u NDH u ožujku 1945. godine naređuje da se likvidiraju svi zatočenici, a logor i mjesto Jasenovac do temelja sruše i spale  kako bi se prikrili svi tragovi zločina. Zadnja grupa zatočenica logora odvedena  je na likvidaciju 21. travnja. Koliko ih je bilo teško je utvrditi jer ni jedna nije preživjela. U noći 21. travnja na prozivki  bilo je 1073  zatočenika. U jutro 22. travnja na povik Ante Bakotića: „Naprijed, drugovi“ oko 600 zatočenika pojurilo je prema logorskim vratima. Preživjelih ih je 106. Nekoliko sati kasnije počeo je i proboj zatočenika iz radne grupe „Kožara“ koja se nalazila u Jasenovcu. Od njih 167 samo 11 se uspjelo spasiti. Kako navodi prof. Nataša Matauić, povjesničarka i arheologinja  –  ako je u logoru Jasenovac III. i u „Kožari“ u noći sa 21. na 22. travnja bilo 1240 zatočenika, u posljednjem danu postojanja logora život je izgubilo 1122 ljudi.

Državni vrh i udruge stradalnika obilježile su 76. obljetnicu proboja posljednjih zatočenika iz ustaškog logora Jasenovac odvojeno i pod strogim epidemiološkim mjerama. Ispred skulpture Kameni cvijet (autor Bogdan Bogdanović, arhitekt, nekadašnji gradonačelnik Beograda i disident Miloševićeva režima) položeni su vijenci, svijeće i kamenčići šest izaslanstava.  Mjesto komemoriranja bilo je jedno od najvećih stratišta u vrijeme države koja je možda bila zamišljena kao hrvatska, ali koja  –  takva kakva je bila  –  doista nije bila hrvatska. Prvi su stigli članovi Vlade. U koloni predsjednika Vlade Andreja Plenkovića bili su potpredsjednici Tomo Medved, Davor Božinović i Boris Milošević te ministrica kulture  Nina Obuljen Kožinek i ministar pravosuđa Ivan Malenica.  U izjavi za medije premijer je osudio zločin opisavši ga jednim od najtragičnijih dijelova hrvatske povijesti.O tome zašto nije tamo s predsjednikom (s Pantovaka su predložili zajednički odlazak, ali to je odbio Plenković) je sve već rekao, pa nije želio ponavljati, a o donošenju zakona kojim bi se zabranilo isticanje ustaških simbola rekao je da su „oni već danas zabranjeni te da se samo može govoriti o ujednačavanju sudske prakse“. Komentirao je izjavu Ognjena Krausa, predsjednika Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj, koji je rekao da ne postoji jasno  zakonsko uređenje po tom pitanju. „To nije točno“, rekao je premijer.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković predvodio je saborsko izaslanstvo u kojem nije bilo oporbenih zastupnika, nego su uz njega koračali stranački kolega Ante Sanader i predstavnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin. Jandroković je osudio „Za dom spremni“ pa proširio osudu na sve totalitarne režime, naglasivši zvijezdu petokraku. „Sve ono što podsjeća i što je bilo dio ustaškog pokreta treba biti  zakonski sankcionirano. Moramo raditi razliku između ustaškog simbola i simbolike HOS-a iz Domovinskog rata. Razmišljao sam kako biti dosljedan u tome. Pod crvenom zvijezdom isto tako počinjeni su grozni zločini, i Bleiburg, Goli otok i Vukovar i Škabrnja“, kazao je Jandroković.

U koloni koju je predvodio Zoran Milanović, predsjednik RH bili su bivši predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, te bivša premijerka Jadranka Kosor. „Donio sam ružu i kamenčić, kamenčić kao židovski običaj, iz pijeteta prema žrtvama“. Naveo je kako mu je žao što nije došlo do zajedničkog obilježavanja, a ono što je čuo  su „jadne isprike i izgovori“. Za Franju Habulina, predsjednika SABA RH, Milanović  je izjavio da je trebao biti u „njegovoj“ koloni, ali se dogodio obrat, predsjednik tvrdi da je tome kumovao Plenković. U izaslanstvu naroda žrtava bili su predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, predsjednik Koordinacije židovskih općina Hrvatske Ognjen Kraus, predsjednik Saveza Roma Veljko Kajtazi i predsjednik SABA RH Franjo Habulin. „Nitko me nije ucijenio. U tijeku jest jedan proces, razgovor s Vladom, premijerom. Mene zanima status antifašističkih boraca, a tu je i status prostora u kojem je Savez od 1953- godine“, rekao je Habulin, dodavši da je „dobro imati most prema svakome“. „Ovo je pokazalo da smo potpuno podijeljeni i da nismo u stanju, ni kad se obilježava komemoracija Jasenovca, prijeći preko nekih stvari“, istaknuo je Ognjen Kraus. Milorad Pupovac kazao je: „Ovo je dan sjećanje i  pijeteta. Žao mi je što stojim na mjestu na kojem to nije poštovano“.

Umjesto međusobnih prijepora i optužbi političkih čelnika, komemoracija je trebala biti više posvećena žrtvama  ustaškog logora, ali i želji da se podsjećanjem na istinu o onome što se tada događalo osujeti  i mogućnost da se nešto slično ikada ponovo dogodi. A ta borba protiv zaborava itekako je potrebna.  Hrvatska je utemeljena na partizanskom antifašizmu, a ne na zločinačkom ustaškom fašizmu, što je dobro, ali daleko od dovoljnog. To smo i bez osude zločina od strane političkih lidera  znali, uostalom stoji  tako zapisano u Ustavu, a od predstavnika vlasti traži se više. Da kažu zašto tako nije u političkoj praksi i da osude one koji ne daju da bude tako. Dakle, da osude sami sebe. Jasno, to ne treba očekivati.

Bojan Mirosavljev