Komemoracija u Jasenovcu protekla je u znaku postizbornih događaja koji su podijelili kolonu tako da su počast prije službenih državnih delegacija odali predstavnici Koordinacije židovskih općina RH te čelni ljudi dviju lijevih političkih stranaka – SDP i Možemo
Nedavni politički događaji i postizborna natezanja odrazili su se i na ovogodišnju komemoraciju žrtvama logora Jasenovac i obilježavanje 79. godišnjice proboja logoraša 21. aprila. Kolonom sjećanja od Memorijalnog muzeja do spomenika Cvijet, u čiju su kriptu položili po cvijet umjesto vijenaca, molitvom za mrtve i prigodnim kulturno-umjetničkim programom, odana je počast žrtvama ustaškog logora Jasenovac.
Prvi su počast odali preživjeli logoraši, a nakon toga delegacija Vlade na čelu s predsjednikom Andrejom Plenkovićem i potpredsjednicom Anjom Šimpragom uz više ministara. Počast su odali predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, izaslanik predsjednika Orsat Miljenić i čelni ljudi Srpskog narodnog vijeća na čelu s Miloradom Pupovcem i Borisom Miloševićem, Saveza Roma Kali Sara koje je vodio Veljko Kajtazi i Savez antifašističkih boraca i antifašista s vodstvom Franje Habulina, diplomatski kor koji su predvodili diplomati Srbije i Izraela, predstavnici manjinske i lokalne samouprave te porodice i stradalih.
Ovo mi je najteži dan, a svake godine nas je sve manje poznatih i na kraju nema nitko nego ja, priča nam Nevenka Končar, rodom od Bosanske Gradiške koja je bila u dječjem logoru u Sisku.
– Nakon rata znala sam djevojke iz Zagreba koje su bile logorašice u Staroj Gradišci s mojom mamom, koja je tamo streljana. Povezala sam se s tim ženama koje su hapšene jer su bile skojevke, pa smo odlazila na mjesta stradanja. Nakon logora u Sisku, preuzela me jedna familija iz Mošćenice. U kući nas je bilo sedmoro djece čiji su očevi bili u partizanima, a majke zatvorene, pa se baka koja nas je čuvala plašila da nas ustaše ne strijeljaju, tako da me kasnije preuzela porodice Jandričko. U Petrinji sam završila osnovnu školu i bila u dječjim domovima. Kad sam završila gimnaziju zaposlila sam se u sisačkoj Željezari i vratila u Mošćenicu gdje i danas živim. I ne plašim se da bi se nakon ovih izbora neko zlo vratilo jer imam tako divne susjede – rekla je Nevenka Končar koje je inicirala nastavak komemoracije za žrtve dječjeg logora u Sisku.
U Jasenovcu je bio i Jovan Sladović, djed Željka Sladovića.
– Imao je 40 godina kad je tu završio. U jesen 1941. njega su, uz još nekoliko muškaraca starih od 30 do 40 godina, odabrali i odveli u Njemačku gdje je služio na seoskom gospodarstvu kod žene kojoj je muž otišao na ruski front, pa su im trebali radnici. Kasnije je služio i drugdje i tamo je ostao do 1945. Pričao je da je spavao na sjeniku, da je puno radio, ali da je bio hranjen, što znači da je prošao bolje nego da je ostao. Umro je mlad nakon rata, a naša porodica nije dobila nikakvu odštetu – rekao je Sladović.
Andrea Carolina Dorta Baptista dolazi iz Venezuele. Pitali smo je otkud ona u Jasenovcu.
– Godinama pratim web stranicu SABA RH, a držim i predavanja o Jasenovcu, holokaustu i stradanjima tokom NDH za Venecuelance. Uvijek mi je teško doći ovdje. Prvi put sam sada došla vlakom, vidjela u kakvom je stanju željeznička stanica i kompozicija u krugu centra, te zaplakala jer sam bila razočarana. Nadala sam se nečemu boljem. Lijepo mi je vidjeti da ljudi dolaze u većem broju nego što sam očekivala, ali još uvijek mislim da bi trebalo više pažnje da se Jasenovac, ali i druga mjesta, uvedu u kulturu sjećanja u hrvatsko društvo. Kako u Venezueli nije bilo takvih pokolja, a zadnje ratove imali smo u 19. vijeku, prosječan Venezuelac teško može pojmiti što se tu dešavalo – rekla je Andrea Carolina.
Spomenimo da se usprkos lijepom, ali pomalo vjetrovitom vremenu oko spomenika okupilo nekoliko stotina ljudi, nešto manje nego ranijih godina. Među njima su bili učenici Srpske pravoslavne opšte gimnazije iz Zagreba. Podsjetimo i da je u kompleksu logora Jasenovac od septembra 1941. do 22. aprila 1945 stradalo preko 83.145 poimenično navedenih žrtava, od toga 20.100 djece. Da ne dožive njihovu sudbinu, 22. aprila 1945. oko 600 logoraša predvođenih Antom Bakotićem iz Sinja krenulo je u proboj u čemu ih je uspjelo samo 103. Preostali logoraši, koji zbog nemoći i bolesti nisu bili u proboju, pobijeni su i spaljeni zajedno s logorskim objektima.
Prije službene kolone počast žrtvama logora odali su i predstavnici Koordinacije židovskih općina RH te čelni ljudi dviju lijevih političkih stranaka – SDP i Možemo. U Jasenovcu, očekivano, nije bilo predstavnika brojnih desnih stranaka, ali niti liberala.
U izjavi novinarima danoj prije službenog protokola predsjednik Koordinacije židovskih općina Ognjen Kraus neučestvovanje u službenom protokolu obrazložio je odnosom države prema žrtvama NDH, tvrdeći da se u godinu dana hrvatskog predsjedanja IHRA-om ništa nije promijenilo nabolje.
Neslužbeno saznajemo da su razlog za nezadovoljstvo židovske zajednice i izrečeni sporni stavovi o karakteru ustaškog režima, pa i nespominjanje genocida.
– Jasenovac nije slučajnost, nego smišljena planska politika ustaške vlasti koja je u Hrvatskoj svoj najgori oblik dobila upravo na ovom mjestu. Ove godine značaj Jasenovca je još i veći. U Evropi i širom svijeta postoji ozbiljno jačanje stranaka koje svoju politiku temelje na strahu i mržnji prema drugom i drugačijem pa se uoči evropskih izbora trebamo prisjetiti u što se pretvaraju takve politike – rekla je koordinatorica stranke Možemo! Sandra Benčić.
Nakon završetka službenog dijela, premijer Plenković novinarima je govorio o žrtvama Jasenovca.
– Broj onih koji su preživjeli i koji su najveći stradalnici iz godine u godinu je sve manji. Zato smo upravo oko te teme napravili konsenzus za okvirni dokument o politici sjećanja. Važno je da se to ugradi u naš obrazovni sustav kako bi svi mladi dobili punu informaciju na vrijeme. Hrvatska javnost je dobro vidjela što smo napravili. Imali smo velike skupove koji su komemorirali holokaust i mislim da je to ocijenjeno uspješno od svih partnera – ocijenio je premijer predsjedanje IHRA-om.
Bivši predsjednik SABA RH Ivan Fumić kazao nam je da smatra kako Hrvatska polako klizi udesno i da se sve više zaboravljaju NOB i žrtve, a veličaju Katolička crkva i ustaški poredak.
– Koja god vlada bude neće dugo trajati, jer su rezultati takvi da nijednoj grupaciji ne daju šansu za duži opstanak. Što se tiče nas antifašista, komemoracija i obilježavanja godišnjica antifašističke borbe bit će i dalje, ali što se tiče vlasti, to je veliko pitanje – kazao je Fumić.
Za komentar smo pitali i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.
– Kad sam bio predsjednik, mandatar je imao popis svih zastupnika koji ga podržavaju s njihovim potpisima, što je bio dokaz da ima većinu i da mu mogu dati mandat. Tu se nije pojavljivao Ustavni sud koji oko tog pitanja nema što reći – rekao je.
Lazo Đokić iz Vukovara smatra da će se nastaviti s postojećim trendom odnosa prema antifašizmu.
– Svako drugo rješenja bi bilo jako štetno za hrvatsku državu, narod i demokratiju koja treba da nađe svoje mjesto u društvu – kratko je komentirao poznati antifašist.
Da je situacija nakon izbora nejasna, potvrdio nam je i Zoran Pusić koji je komentirao i Domovinski pokret.
– Zabrinjavajuće je što im se udvaraju obje strane. Njihov je put zacrtan čvrsto evropski, jedino im smetaju manjine. I nemaju oni ništa naročito protiv Srba, samo protiv Srba koji su tu – ocijenio je Pusić.
(Novosti/Nenad Jovanović)