Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

In memoriam Ante Jelaska (1925.-2021.)

Kazališni redatelj i dosljedni antifašist Ante Jelaska do zadnjeg dana života bio je aktivan u obrani antifašističkih vrijednosti i borbi protiv povijesnog revizionizma

Ivo Čagalj/PIXSELL

U 97. godini života u Splitu je umro kazališni redatelj i dosljedni antifašist Ante Jelaska. Dobitnik Nagrade Grada Splita za životno djelo 2019. godine praktički je do zadnjeg dana života bio aktivan u obrani antifašističkih vrijednosti i borbi protiv povijesnog revizionizma za što je lani dobio nagradu ANFAS.

Nagrada Anti Jelaski dodijeljena je “ne samo zato što je kao skojevac sudjelovao u antifašističkoj borbi i prošao mučenja i talijanski zatvor, pa i ne samo zbog toga što je humanističke vrijednosti antifašizma živio u poslijeratnom djelovanju”, već i zato što je “ujedno i netko kome novo doba nacionalizma i negiranja tih vrijednosti, ne samo da nije promijenilo životne stavove ili ga navelo da barem o njima javno ne govori, nego je iznova u njemu probudilo duh otpora”, stoji u objašnjenju nagrade.

“Ante Jelaska je čovjek koji je držao baklju antifašizma zadnjih 30 godina u cijeloj Hrvatskoj, posebno u Splitu i u Dalmaciji izlažući se stigmatizaciji sredine. Po svemu sudeći, po svemu što se događa zadnjih godina, ta baklja je došla do današnjeg doba i našla mlade ljude koji su spremni zastupati ideje antifašizma u današnjim okolnostima”, kazao je povjesničar Dragan Markovina kada je Jelaska na prijedlog dr. Tončija Šitina dobio najveću nagradu Grada Splita.

Jelaska je tom prigodom dao veliki intervju za Tportal u kojem je, između ostalog, kazao:

“Antifašizam je oblik okupljanja civilnog i građanskog društva, to je naprosto zdravo društvo. Kakvo bi uopće bilo nego zdravo, ako se odbija od fašizma i s njime sukobljava? Moja generacija imala je jak sudar s fašizmom u onom ratu, živjeli smo u okupiranoj Dalmaciji koju se željelo potpuno talijanizirati i normalno je to da smo pružali otpor. Imao sam šesnaest godina kad je došlo ljeto i vrijeme podjele svjedodžbi, a oni su nam ih htjeli ispisati na talijanskom. Čuj to. I onda smo protestirali tamo ispred teatra, tražili smo naše svjedodžbe na našem, hrvatskom jeziku. Borili smo se za svoj identitet”, rekao je Jelaska i ispričao kako se kao gimnazijalac i sam uključio u pokret otpora Talijanima.

“Kako god to danas zvučalo, bio sam ponosni skojevac i zbog toga sam svršio u zatvoru. Valjda su oni imali neke svoje veze kojima su me provalili. Pokupili su me i uvalili u zatvor u Splitu, ovdje gdje je današnja Općina, u neku sobu u kojoj je već bilo tridesetak ljudi koji su ležali po podu kao srdele. Stao sam uz vrata jer nije bilo mjesta i cijelu noć probdio, a kada je svanulo, prišao mi je nepoznati mladić koji mi je samo kazao: ‘Ovdje imaš dva odgovora: ‘Nisam’ i ‘ne znam’. To mi je došlo kao velika injekcija snage i u sebi sam opsovao, jebem ja njima mater milu, nećete od mene izvući ništa! Tako je i bilo. Svaki dan prolazio sam batinanja na preslušavanjima i kad bih se onesvijestilo, izveli bi me van da dođem sebi. I tako ukrug. Ja odgovaram s ‘nisam’ i ‘ne znam’, ‘nisam’ i ‘ne znam’, a oni tuku i mlate. Ali to me na kraju i spasilo. Nisam ništa priznao i moj dosje je ostao čist, samo bijeli komad papira koji nisam ni potpisao. Pa kada je došao red na suđenje na Tribune Speciale della Dalmazia u Šibeniku, nisu mi mogli ništa: čak i ta fašistička Italija imala je regule i na neki svoj način bila je pravna država, pa nisu mogli objesiti šesnaestogodišnjaka protiv kojeg nemaju nikakvih dokaza. Umjesto toga ispratili su me na brod i poslali preko mora, u zatvor u Parmu. Dvije godine sam učinio tamo, sve dok fašistička Italija nije krepala, a ja se vratio doma”, rekao je Jelaska koji je nakon povratka u Split otišao u partizane.

Posebno je bio ogorčen na pokušaje revizionizma. “Gledaj, pratim ja medije i tužno mi je čuti da djeca pitaju ‘Gdje je Srbin? i mlate se zbog toga, ne mogu razumjeti nepotrebno glođanje oko toga tko je tko, bio on Hrvat, Srbin, Bosanac ili Nijemac. Pa i u onom ratu imali smo dobre odnose s našim Talijanima u Splitu, mi obični ljudi, a vlast je uvijek stvarala podjele i tenzije. Tako je i danas, žaloste me one ustaške parole i simboli na zidovima, iako ih danas ima puno manje nego prije. I opet je vlast kriva za sve: kad netko učini prijestup, oni mu daju uvjetnu kaznu ili ga pošalju na rad za opće dobro. Pa ne možemo tako naprijed…”, kazao je.

(Portal Novosti / G. Borković)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave