Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

HRABAR PARTIZANSKI POTHVAT

Većeslav Holjevac Veco kao zapovjednik Grada Zagreba, dočekao je 16. svibnja 1945. u Zagrebu pjesnika Vladimira Nazora, predsjednika ZAVNOH-a

Polaganjem vijenaca ispred spomenika skojevcu IVICI GOJAKU i kod bezimene biste VEĆESLAVU HOLJEVCU, obilježena 81. godišnjica povijesnog podviga skupine od 25 kordunaških partizana koji su pod vodstvom VEĆESLAVA HOLJEVCA VECE preobučeni u domobranske odore, ušli u okupirani Karlovac s ciljem da iz bolnice oslobode uhapšenog i teško ranjenog MARIJANA ČAVIĆA GRGU, sekretara MK KPH za Karlovac.

U predvečerje 17. studenog 1941. godine, unatoč tisućama talijanskih vojnika i ustaško-domobranskih formacija, „ušetao“ se partizanski vod, došavši iz ustaničke Petrove gore u Karlovac. Bili su odjeveni u domobranske odore. Vodio ih je VEĆESLAV HOLJEVAC VECO, „domobranski časnik“. Polaganjem vijenaca ispred spomenika skojevcu IVICI GOJAKU kod drvenog mosta na Korani, koji je prilikom povlačenja partizana bio teško ranjen, zbog čega je usoro i umro  –  i kod bezimene biste VEĆESLAVU HOLJEVCU VECI u Parku heroja u centru grada na četiri rijeke, obilježena je 81. obljetnica akcije kada je skupina kordunaških partizana ušla u okupirani grad da iz zatvorske bolnice izvuče MARIJANA ČAVIĆA GRGU, sekretara Mjesnog komiteta KP Karlovac, kojeg su ustaše bili zarobili. Akcija nije uspjela jer su ustaše u međuvremenu Čavića prebacili iz bolnice u policiju gdje je preminuo.

O ovom događaju na komemorativnom skupu govorio je MIROSLAV DELIĆ, čelnik karlovačkih antifašista i potpredsjednik SABA RH. „Nada Dimić je bila glavna veza i logistička podrška za planiranu akciju. Kako bi detaljno isplanirao akciju, u svoj štab na Petrovoj gori Veco Holjevac pozvao je trojicu četnih starješina: GRGU MILANŠIĆA, MILUTINA KOŠARIĆA ČIKU i IGNJATIJA GNJACU PERIĆA. Zadužio ih je da izaberu suborce i nabave domobranske uniforme. Najvažnija je bila konspiracija. Ostalo je povijest“…  –  kazao je Delić.

Partizanska akcija nije u potpunosti uspjela  –  zbog pogrešne obavijesti gdje se tada nalazi MRIJAN ČAVIĆ. Naime, ustaše su teško ranjenog Čavića iz bolnice prije toga prebacili u policiju, ispitivali ga i mučili, nakon čega je ubrzo preminuo. Partizani su bez većih problema ušli u grad, došli do bolnice i istim se putem, preko starog drvenog koranskog mosta na Mekušju, neobavljenog posla vraćali natrag u bazu na Petrovoj gori. Prilikom povratka, na samom je mostu došlo do puškaranja s talijanskim i ustaškim formacijama. Tu je teško ranjen skojevac IVICA GOJAK, ubrzo preminuvši na rukama drugova. Imao je samo 19 godina. Lakše je ranjen i borac ĐORĐE MOMČILOVIĆ. Petorica talijanskih vojnika su poginuli. Ujutro, partizanska skupina krenula je prema Petrovoj gori  –  stigli su u selo Vučkovići. Iako u toj hrabroj akciji nisu uspjeli, kordunaški partizani dobrano su uzdrmali njemačko-talijansko-ustašku famu o vojničkoj superiornosti. O ovom događaju izvijestili su Radio London, Radio Moskva i Radio Slobodna Jugoslavija, što je imalo velikog odjeka među saveznicima, a snimljen je i film pod naslovom „Signali nad gradom“, scenarista SLAVKA GOLDSTEINA, redatelj je bio ŽIKA MITROVIĆ, a glavnu ulogu tumačio je beogradski glumac ALESANDAR GAVRIĆ. Važan čimbenik bio je moralno politički uspjeh pothvata. Činjenica da je skupina partizana uz najveću životnu opasnost ušla u Karlovac pod zapovjedništvom Većeslava Holjevca da spase svog suborca, imala je velikog odjeka širom Hrvatske.

Kažimo da je Holjevac u Karlovcu završio gimnaziju, a zatim je radio kao privatni namještenik i djelovao je u sindikalnim savezima. Bio je član Komunističke partije od 1939. godine, aktivni sudionik NOB-a u Drugom svjetskom ratu, a Narodnim herojem proglašen je 1952. godine. Zaduženja i prve zadatke Holjevac je dobivao od prof. IVE MARINKOVIĆA, koji je predložio da Holjevac zbog stečenog iskustva preuzme rukovodstvo nad svim omladinskim i udarnim grupama. Na sastanku s Marinkovićem i Krašem u srpnju 1941., odlučeno je da Većeslav Holjevac mora napustiti Karlovac i otići na Kordun. Otišao je u srpski kraj, koji je već bio izložen zločinima. Srbi su tada shvatili da  „nisu svi Hrvati ustaše“. A kada je Hrvat predvodio ovakve akcije onda su Hrvati mogli shvatiti da „nisu svi Srbi četnici“ i da onda između ova dva naroda, koje veže toliko mnogo zajedničkih stvari, ima još puno prostora da se stvaraju motivi zajedništva čime se antagonizmi mogu prevladati.

Na pročelju karlovačkog Doma zdravlja s razlogom  je svojedobno stajala spomen-ploča narodnom heroju Većeslavu Holjevcu odakle je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća uklonjena. Gradske i županijske vlasti ne dozvoljavaju da se vrati spomen ploča na zgradu stare bolnice na  Dubovcu. U nekadašnjem Parku heroja u centru grada čudom je ostala čitava samo Holjevčeva bista dok su ostale uništene.

Bojan Mirosavljev

Facebook
E-mail