U Italiji se Dan sjećanja na egzodus tzv. esula umjesto 10. veljače, kada je ozakonjen u talijanskom parlamentu 2004. godine na prijedlog zastupnika Roberta Menie, počeo slaviti 9. siječnja i trajati će sve do 23. ovog mjeseca. Nikada se toliko dana nije slavilo u Italiji, a i u Istri o čemu je pisao naš portal.

Podsjetimo, Tršćanin Roberto Menia najprije je bio član neofašističke političke stranke MSI-DN i jedno je vrijeme bio tajnik te stranke u Trstu (na zidu njegova ureda stajala je velika slika fašističkog Ducea Benita Mussolinija – op. A.Č.), u neposrednoj blizini sjedišta Generalnog konzulata Republike Hrvatske. Za sebe je uvijek tvrdio da je fašist, a kasnije je postao član postfašističke stranke Aleanza Nazionale i bijaše čak ministar okoliša. Bio je razočaran da je njegov vjenčani kum Gianfranco Fini, glavni tajnik MSI-DN, napustio stranku i osnovao Aleanzu Nazionale, a nakon toga bez stranke išao u koalicijsku vladu bogatuna Silvija Berlusconija, predsjednika političke stranke desnog centra Forza Italia. Treba istaknuti da je Fini, također sebe smatrao fašistom – jedan djed je bio član fašističke stranke, a drugi član komunističke stranke – i poslije dužeg razdoblja shvatio da ako ne promjeni neofašističku odnosno postfašističku stranku neće postići karijeru.

Poslušao je Berlusconijev savjet i postao ministar vanjskih poslova, a zatim predsjednik Donjeg doma talijanskog parlamenta. Kad je Berlusconi izgubio izbore, Fini je postao politički “mrtvac”! O njemu se šuti u javnosti kao da je umro…! 

Prije nekoliko dana, točnije 11. veljače, po prvi put na dan Sjećanja na egzodus i žrtve fojbi održan je online susret, neka vrsta konferencije.

Organizatori su bili neoiredentistički Savez udruga istarskih, riječkih i dalmatinskih prognanika iz Rima (toliko smo puta objavili da nisu prognanici, nego izbjeglice – op. A.Č.) i Talijanska unija iz Rijeke, udruga čiji su članovi talijanske narodnosti iz Hrvatske i Slovenije). Da nije bilo nekih talijanskih medija i riječkog dnevnog lista La Voce del popolo (12.02.2022.), u Hrvatskoj se uopće ne bi znalo za neobičan online susret i razgovor.

Na toj “napumpanoj” konferenciji razgovarali su Carlo Campanile, veleposlanik Italije u Sloveniji, Giuseppe De Vergotini, predsjednik neoiredentističke Saveza udruga prognanika iz Istre, Rijeke i Dalmacije, Carlo Giovanardi, bivši talijanski senator, koji je veliki prijatelj talijanskih izbjeglica u Italiji i Talijana u Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori. Dok je bio senator ostao je zapamćen kao kritikant hrvatske vlasti i hrvatskih novinara (najviše je kritizirao ovog autora) a koji je i poslao dopis hrvatskoj agenciji (HINA), u kome je, između ostalog, istaknuo da hrvatski mediji neće više dobiti podatke o tomu koliko Zajednice Talijana u Hrvatskoj i Sloveniji te njihovi čelnici godišnje dobivaju novaca i honorare od talijanske vlade. To je odlučeno nakon što su neki mediji u Hrvatskoj objavili iznose honorara više stotina čelnika, njihovih zamjenika i voditelja sekcija koje djeluju u Talijanskoj uniji i Zajednicama Talijana.

Međutim, nisu novinari bili krivi što im je te informacije dao jedan od zaposlenika u tršćanskoj ustanovi preko koje je Vlada isplaćivala navedene uduge u Hrvatskoj i Sloveniji. Tih godina mnogobrojni članovi Zajednica Talijana bili su više nego razočarani da su čelnici i njihovi zamjenici dobivali visoke honorare, a mislili su da da oni rade volonterski.

Zašto je bivši veleposlanik RH u Rimu Damir Grubiša sudjelovao u razgovoru s neoiredentistima? Da se nanovo vratimo temi online konfencije u kojoj su još sudjelovali Paolo Demarin, presjednik Skupštine Unije Istrana, koji je pohvalio govor dr. Furija Radina, potpredsjednika hrvatskog Sabora, o egzodusu i žrtvama fojbi. Sudionik je bio i Giovanni Radossi, bivši dugogodišnji direktor Centra za povijesna istraživanja u Rovinju i počasni predsjednik Talijanske unije. On je istaknuo da je u Trstu birao mjesta gdje će s esulima poći na ručak da ih se ne bi vidjelo. Taj rovinjski Talijan pričao je u vremenu Jugoslavije kada nije bilo službene suradnje tzv. esula i Talijana koji su ostali u Istri, Rijeci s otocima i Dalmaciji. Radossi je naivac ako misli da za njegove posjete i druženje s tzv. esulima, među kojima je bio veliki broj neoiredentista i neofašista, nije znala Udba u Sloveniji i Hrvatskoj. Pratili su ih na svakom mjestu i znali su da je među njima bilo onih koji su bili talijanski špijuni.

Nakon uspostavljanja samostalne i nezavisne Republike Hrvatske, javno su se sastajali u Italiji, Sloveniji i i Hrvatskoj. Osim toga, dijelu novinara u Istri jako je dobro poznat Radossijev stav nemalo prije nego je izbio rat u bivšoj državi, i njegovog šefa Antonija Bormea. Nakon napada srbočetničke JNA na Sloveniju i Hrvatsku, signor Radossi sredio je da mu sin napusti Rovinj i ode živjeti u Trst.

Prvi put Radossiju javno postavljamo pitanje: Tko je vašem sinu omogućio da se zaposli u tršćanskom neofašističkom listu Trieste Oggi, a poslije Il Piccolo? Dok dobijemo odgovor, ali sve je bistro i jasno tko ga je zaposlio, ukratko ću se osvrnuti na online riječi koje je izgovorio Radossijev nasljednik Raul Marsetič, ravnatelj spomenutog Centra.

Izjavio je da rade na tomu da se u Rovinju postavi spomenik posvećen egzodusu. Nevjerojatan podatak o kojemu hrvatska javnost uopće nije upoznata. Tako, da nije riječkog La Voce del popolo, nebismo ni znali da ćemo dobiti prvi spomenik posvećen tzv. esulima u Hrvatskoj.

Za postavu spomenika treba imati građevinsku dozvolu

Vlast ne bi smjela odobriti postavljanje spomenika, a Rovinj može učiniti isto što su napravili neki drugi istarski gradovi, primjerice Buje i Umag, koji su na grobljima postavili spomen-ploče i veliki križ.

U tom razgovoru sudjelovao je i prof. dr. Damir Grubiša, političar, pisac, prevoditelj i diplomat, bivši veleposlanik RH u Rimu, koji nijednom rječju nije progovorio o simptomatičnom projektu postavljanja spomenika u Rovinju! Uostalom, zašto je bivši veleposlamik Hrvatske u Italiji uopće sudjelovao na toj neoiredentističkoj konferenciji? Ali Grubiša reče, zapamtimo, da je sazrijelo vrijeme da se hrvatska histoirografija pozabavi tim događajima i podržao inicijativu Zajednica Talijana u Rijeci da se na hrvatski jezik prevede knjiga “Storia di Fiume” ( Povijest Rijeke), talijanskog filozofa i povjesničara Giovannija Stellija. Je li prof. dr. Grubiša to djelo predložio samo zato što ga je on već preveo ili se još nešto krije iza tog čudnovatog projekta!?

Sramotno je za Grubišu intelektualca i bivšeg diplomata da je preveo knjigu spomenutog filozofa i povjesničara, koji obnaša funkciju predsjednika Societa di Studi Fiumani (Društvo riječkih studija) u Rimu. Jer, riječ je o neoiredentistčkom društvu, čiji su neki odgovorni članovi pisali protiv hrvatskog grada (npr. Amleto Ballarini, koji je izjavio da je Rijeka talijanska zemlja! – op. A.Č.).

Pojedini desničarski i ultradesničarski listovi, osim Tita i partizana koje su osuđivali za egzodus i žrtve fojbi, neprestano su napadali Hrvatsku, predsjednika dr. Franju Tuđmana i predsjednika Stjepana Mesića. A izjave protiv dr. Tuđmana najčešće je davala dr. Loredana Bogliun Debeljuh, pjesnikinja i bivša dožupanica Istarske županije. Kada je izabrana za dožupanicu, sjetimo se, dobila je i podršku Saveza antifašističkih boraca Istarske županije.

(Ipress.hr/Armando Černjul)

Članak je izvorno objavljen 21. veljače 2022.