Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Goran Pećanac: Kapitalizam je totalizirao svijet

Kao konzumenti smo pseudobogovi užitka, zbog čega smrt percipiramo kao apokalipsu. To nas tjera na jačanje konzumacije koja nas je i dovela u ćorsokak, kaže autor knjige “Kapitalizam i smrt”

(Foto: portalnovosti.com/privatna arhiva)

Nedavno je u izdanju kuće Jesenski i Turk objavljena vaša knjiga “Kapitalizam i smrt”. Na koji način se u njoj susreću dva naslovna pojma i gdje je izlaz iz omče koju zatvaraju?

Knjiga je napisana poput epizode “Kolumba”. Od početka je jasno tko je krivac, ali moramo proći cijeli proces kako bi bilo jasno na koje je sve načine krivac kriv. Moraju se postaviti neka banalna pitanja, pratiti neki protokol, ponavljati stvari uz dodavanje novih detalja i tome slično.

Knjiga zapravo počiva na tri točke: marksističkoj (kapitalizam kao inherentno eksploatacijski parazitski algoritam perpetualne samoobnove), psihološkoj (podupiranje i njegovanje mehanizama patološkog narcizma – slabe kontrole impulsa, projekcije zavisti, osjećaja unutrašnje praznine i besmisla, netolerancije prema ideji da ovisimo o drugima, što uključuje i ljudsku vrstu u totalu) i ontološkoj (u svijetu takozvanog narcističkog veličajnog sebstva smrt je ultimativna narcistička povreda).

Metodološki se knjiga oslanja na psihoanalitičku teoriju. Što nam ona čini čitljivim u logici današnjeg kapitalizma i našem (ne)sudjelovanju u njoj?

Plasiranje robe, contenta i iskustava na tržište zahtijevalo je propagandu individualizma – poziv na autentičnost doveo je do paradoksa gdje smo svi jednako autentični. Suvremeni subjekt je atomiziran i otuđen od drugih (Marx). Ovo je, između ostalog, dovelo i do porasta kolektivnog procesa mišljenja (ali i porasta pojedinačnih dijagnoza) patološkog narcizma.

Korporacijska propaganda, oslanjajući se na mehanizme patološkog narcizma, poručuje da smo posebni, ali ekonomski realitet pokazuje da nismo (nekretnine su nedostupne, klasna pokretljivost okamenjena, meritokracija je kolabirala). Subjektu ostaje konzumacija i potreba za odobravanjem kao štit od krivice (koji zahtijeva konstantno potiskivanje) pred činjenicom da smo dio eksploatacije (mobitel na kojem ovo pišem postoji zbog dehumanizacije robova rudnika kobalta u Kongu) i uništenja planeta. Kao konzumenti smo pseudobogovi užitka, zbog čega smrt percipiramo kao apokalipsu. To nas tjera na jačanje intenziteta konzumacije koja nas je i dovela u ćorsokak.

Osim što ste njegov kritički komentator, radite i u “zjenici kapitalizma”, kako piše u najavi knjige, i to upravo u marketingu. Što je knjizi donio pogled iznutra?

Gotovo ništa. Ideologija je na otvorenom, sve je poznato od vremena Edwarda Bernaysa i Ernesta Dichtera; u industrijskom kapitalizmu roba se kupovala zbog svoje funkcije, u konzumentskom zbog kompenzacije za unutrašnju prazninu i na osnovu nesvjesnih žudnji. Ono što me je “radikaliziralo” je izloženost drugim kulturama globalnog sjevera i juga.

Radio sam u Portugalu, Ukrajini, Brazilu, Saudijskoj Arabiji… Postoji u Hrvatskoj naivna liberalna ideja da bi sve bilo OK kada bi bili više poput Švedske. Kapitalizam je međutim totalizirao svijet – sve što je ostalo je konzumacija i eksploatacija, bilo da smo podijeljeni zemljopisno (globalni sjever nasuprot globalnog juga), bilo klasno (unutar jedne države).

(Novosti/Lujo Parežanin)

Facebook
E-mail