Papa Franjo ide u dobrom smjeru, Katoličku crkvu želi u onom Isusovom duhu približiti ljudima. Pripadnici Crkve trebali bi biti ponosni što imaju jednog takvog čovjeka, kazao je fra Bojić u intervjuu na Vidi TV, naglasivši da “klečavci” nisu Crkva pape Franje
“Smeta me što Katolička crkva laže o Stepincu, što neće da kaže sve o tom čovjeku. Ne želim mu biti sudac niti smatram da bi itko od nas trebao zauzimati jednu takvu poziciju, ali kad se govori o njemu treba se reći sve. Podržao je NDH”, izjavio je bosanski franjevac fra Drago Bojić u intervjuu Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić, koji možete pogledati na ovoj poveznici.
Fra Bojić, doktor teologije, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i bivši glavni urednik mjesečnika Svjetlo riječi Franjevačke provincije Bosne Srebrene, u intervjuu je govorio o odlaženju Hrvata iz BiH, kritički komentirao politiku Hrvatske prema BiH i tamošnjim Hrvatima, govorio o Alojziju Stepincu, papi Franji, konceptima “integralnog hrvatstva”, “Stepinčeve crkve” i “Crkve u Hrvata”, ali i bošnjačkom nacionalizmu i unitarizmu te konceptu “građanske države” u BiH, pa i o pošasti kladionica u BiH.
“Komunističke vlasti su najzaslužnije što je Stepinac mučenik. Da ga nisu zatvorili, danas jedva da bi tko o njemu govorio. Vjerojatno bi bio zaboravljen i u samoj Katoličkoj crkvi”, kazao je Drago Bojić, koji se protivi i izrazu “Stepinčeva crkva”. “Crkva je Kristova”, podsjeća, i kaže: “Unatoč svemu što Crkva pokušava, kult Stepinca nije zaživio u hrvatskom narodu. Možda bi se i nad tim trebalo zamisliti.”
Kao “drugu paradigmu katoličanstva tog vremena” fra Bojić navodi provincijala Bosne Srebrene Josipa Markušića, koji je poslije Drugoga svjetskog rata pokušavao pronaći način suradnje s komunističkim vlastima, a sastao se i s Titom. “Markušić bi i danas za Bosnu Srebrenu i Katoličku crkvu trebao biti uzor, ali je prešućen i u samoj Bosni Srebrenoj”, kaže fra Bojić.
Kazao je da cijeni ono što čini papa Franjo i da bi volio da učini i više, ističući da papa nije popularan u crkvenim strukturama u Hrvatskoj i BiH, “umjesto da pripadnici Crkve budu ponosni što imaju jednog takvog čovjeka”. “Papa Franjo ide u dobrom smjeru, Katoličku crkvu želi u onom Isusovom duhu približiti ljudima. Volio bih da u tome ustraje i da pokrene još neka osjetljiva pitanja”, kazao je.
U odnosu na “klečavce”, koji se na trgovima hrvatskih gradova mole za autoritet muškaraca u obitelji, predbračnu čistoću i prestanak pobačaja, kazao je da je to strašno. “Strahota je da se molitva zloupotrebljava kao ideološko i političko sredstvo protiv drugih. To nije Crkva pape Franje”, kaza je fra Bojić.
Bojić je odgovarao i na pitanja o odlaženju ljudi iz BiH, rekavši kako je iz općine Jajce, gdje Bojić živi i radi, u protekle dvije godine otišlo više od dvije tisuće katolika, a odlaze i Bošnjaci. “Broj katolika Hrvata u BiH u posljednjih desetak godina smanjio se za preko sto tisuća, a trend se nastavlja i dalje”, kazao je Bojić.
Komentirajući stanje Hrvata u BiH, kazao je da se valja vratiti na početak devedesetih. “Sve je krenulo ukrivo s Tuđmanovom politikom takozvanog ‘integralnog hrvatstva’, koju su Hrvati u BiH prihvatili. Neshvatljivo mi je, ali se dogodilo, da su digli ruke od svoje povijesti, kulture i tradicije da bi se uklopili u ‘integralno hrvatstvo’. Tako su upali u svojevrsnu ‘kulturnu shizofreniju’ i postali apatridi u vlastitoj zemlji. To je apsolutno autodestruktivna politika koja ih je sludila i sada ih stalno sluđuje, a ja mislim da to više nije moguće popraviti”, kazao je fra Drago Bojić.
On je, međutim, kritičan i prema druga dva nacionalizma u BiH. “Mogu razumjeti bošnjački narod, i poštujem da je za njih BiH aksiom bez kojeg ne mogu zamisliti sebe, ali državni patriotizam bošnjačkih političkih elita nacionalizam je ništa manje opasan od drugih”, kazao je Bojić. Smatra opasnim pritisak “državotvornog, perfidno patriotskog nacionalizma u BiH koji smatra da Srbi i Hrvati svakako imaju svoje domovine, a ovo je naše”.
“U BiH nitko ne može ostvariti maksimalističke želje, ali bi bilo moguće, kad bi bilo političke volje, da se barem dogovore oko minimuma. Određena vrsta decentralizacije i autonomije mora se priznati. BiH je jedino tako moguća”, ističe i dodaje kako se ni u hrvatskim lijevim medijima ne vidi da se bošnjački nacionalizam “često umotava u patriotizam i ljubav prema domovini, premda nije ništa bolji ni ispravniji nego ova druga dva”. “Treba pisati o Ahmićima, ali treba i o Buhinim kućama i Križančevu selu”, naglasio je fra Drago Bojić u razgovoru s voditeljem Ladislavom Tomičićem.
(Novosti/Vida TV)