Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Devastirani i poniženi spomenik u Belišću

(Foto: Vlado Stakić) Spomenik u Belišću

U nastavku donosimo dopis g. Vlade Stakića:

Članici Vijeća za elektroničke medije Aniti Malenici, članu radnog tijela VEM-a Mati Jerkiću,
članici Vijeća časti HND-a Moniki Đogaš, glavnoj urednici Belišćanski list Lidiji Anočić,
dopredsjedniku HND-a Dragi Hedlu:

Spomenik antifašistima ne mora biti miniran da bi bio ponižen, niti stoji uspravno zato što mu jednodnevni antifašisti podno njega zapale svijeću i polože vijenac

Ponukan načinom na koji se zloupotrebljava Spomenik svim hrvatskim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu u gradu Belišću, a koji se nalazi na gradskom groblju u Belišću, kolokvijalno koji je u stvari spomen križ za “posebne namijene”, upozorio sam dopredsjednika HND-a Dragu Hedla da se na isti način postupa i sa spomenikom koji su 1948. godine radnici tadašnjeg kombinata Belišće podignuli u znak sjećanja na svoje kolege radnike od kojih su neki poginuli na fronti, a neki su streljani u Staroj Gradiški, samo zato sto su pomagali u borbi protiv fašizma. Bilo je to dobronamjerno obraćanje u kojem nisam ništa tražio, već sam samo upozorio da je spomenik pored kojeg će se povodom Dana antifašističke borbe zapaliti svijeće i položiti vijenci, ponižen i devastiran na više načina i to ne samo preseljenjem nakon 70 godina.

Nakon tog dobronamjernog upozorenja u prvom sljedećem broju Belišćanskog lista, a koji je u stopostotnom vlasništvu tijela javne vlasti, odnosno grada, dopredsjednik HND-a odlučio se na brutalan način obračunati s mojom malenkosti, iznoseći obmane objede i laži. Sve bi to bilo zanemarivo da se nije odlučio za taj obračun koristiti i spomenik na koji sam ga upozorio.

Tako se je dopredsjednik HND-a  Hedl odlučio građane Belišća upoznati da je u Osijeku uništeno sve što je:

HEDL…

“Živim u Osijeku, gradu u kojem su, odmah nakon okončanja Domovinskog rata, iz grada maknuta sva, doslovno sva, obilježja antifašizma. Išlo se čak toliko daleko da su s pročelja mnogih zgrada čupane spomen-ploče pa su još godinama nakon, na tim mjestima zjapile ružne rupe. Jedan tadašnji moćnik lukavo se dosjetio pa je naredio da se maknu sva spomen obilježja antifašistima, pod genijalnim objašnjenjem da se to čini kako bi ih se restauriralo. Završili su u šupama gradske komunalne tvrtke koja se bavi skupljanjem smeća, a čiji je direktor bio njegov brat, da bi im se potom izgubio svaki trag. Završili su na nekoj deponiji smeća. Najveći spomenik antifašizmu u Osijeku, golema skulptura akademskog kipara Nikole Kečanina, ispod koje su na postolju bili ispisani stihovi Alekse Šantića: ”I kad nam muške uzmete živote, grobovi naši borit će se s vama”, podignuta u tadašnjem Parku kulture 1952., miniran je nakon 40 godina, na samom početku Domovinskog rata.  U Belišću, takvog vandalizama nije bilo, a spomenik antifašistima u tom gradu stoji i danas. ….”

Dopredsjednik HND-a Drago Hedl, iako već pet godina piše o svemu i svačemu u tom Belišćanskom listu namećući se kao dobar poznavatelj povijesti Belišća, ponekad ide toliko daleko da se konzultira i s umjetnom inteligencijom. I pored toga očito da je nesvjesno ili iz neznanja ustvrdio da u Belišću nije bilo nikakvog vandalizma prema antifašizmu kao u njegovom Osijeku. Ta njegova neozbiljna tvrdnja samo pokazuje da je bilo razloga da ga dobronamjerno upozorim na sljedeću istinu.

Devedesetih godine u Belišću je devastirano gotovo sve sto je podsjećalo na antifašizam i komunizam, nije to učinjeno po naredbi nekakvog moćnika kao u  njegovom Osijeku, u Belišću  je taj vandalizam učinjen institucionalno uz muk i tišinu građana.

Dopredsjednika HND-a i njegove kolege i kolegice koji dijele njegovo neznanje upozoravam da je i u Belišću devastirano gotovo sve što je podsjećalo na antifašizam i komunizam:

– ispred amaterskog kazališta uklonjena je bista Laze Radojevića Putnika,promijenjen naziv kazališta (nije poznato gdje je završila bista, a hrabar borac poginuo u borbi kod Stojčinaca kao mitraljezac Papučko-krndijskog odreda),

– promijenjen je naziv osnovne škole u Belišću koja je nosila ime Ivo Marinković (prof., sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj),

– sa spomenika ispred Gutmannove zgrade Palej kojeg su radnici bivšeg kombinate Belišće postavili 1948. godine u znak sjećanja na svoje kolege radnike koji su poginuli u borbama i onih koji su pomagali u borbama protiv fašizma skinuta je zvijezda petokraka,

– promijenjena su imena ulica koja su nosila imena po imenima radnika čija su imena ispisana na tom devastiranom spomeniku, neka od tih imena su:
 MARIJA FILAKOVIĆ, domaćica, pogubljena u Stara Gradiška 1945. godine,
 ILIJA VALKAJ, limarski radnik, bio sekretar SKOJ-a Belišće, uhapšen od ustaša u Ladimirevcima prilikom odlaska u partizane 17.12.1942. streljan,
 LUKA BUTORAC LUKŠA, pilanski radnik, mučen, pogubljen Stara Gradiška 1945.

Na spomeniku je ispisano još sedam imena radnika koji su poginuli u borbi protiv fašizma. Taj je spomenik nakon 70 godina premješten jer se nije uklapao u novu vizuru novog trga u Belišću.
Pred tim spomenikom niti jedna politička stranka u Belišću ne pali svijeću niti polaže vijenac nikada.

– s pročelja Gutmannove zgrade Palej uklonjena je devedesetih godina i Spomen-ploča radničkom samoupravljanju zajedno sa zvijezdom petokrakom koju su radnici postavili 1950. godine

Dopredsjednik HND-a Hedl bio je pogledati taj spomenik, sada već iza Gutmannove zgrade Palej i ushićeno je ustvrdio da spomenik nije miniran i da još uvijek stoji uspravno.

Takav zaključak mogu donijeti samo jednodnevni antifašisti koji zaboravljaju da se ne pale svijeće i ne polažu vijenci podno tog spomenika zbog onih zbog kojih bi se to trebalo učiniti, već da se pale svijeće i polažu vijenci zbog onih koji to čine. a to su oni koji su uz muk i tišinu devedesetih godina svojom šutnjom odobrili devastiranje gotovo svega što je podsjećalo na antifašizam. Upravo ti i takvi sramili su se Marije, Ilije, Luke i ostalih imena s tog spomenika i nikakav dopredsjednik HND-a tu istinu ne može sakriti .Dopredsjednika HND-a treba upozoriti da niti u susjednom gradu VALPOVU nije miniran spomenik antifašistima, ali da ne stoji uspravno jer je devastiran, ponižen, zapišan i išaran raznim znakovljem i nitko ga ne održava, pa čak ni jednodnevni antifašisti Valpova samo zato što je taj spomenik podignut u znak sjećanja na 131 partizana antifašista u tadašnjoj općini Valpovo.

Kako je dopredsjednik HND-a Drago Hedl u tom Belišćanskom listu ustvrdio da je moja malenkost klečeći na koljenima za nešto i negdje molila osječkog moćnika koji je u njegovom Osijeku devedesetih godina vandalizirao sve sto je podsjećalo na antifašizam i da za to ima svjedoke, pozivam ga da na ovom mediju za to podastre dokaze i ako to uspije javno obećavam da ću Zapovjedniku oružanih snaga RH vratiti moju Spomenicu Domovinskog rata, a u međuvremenu neka provjeri sve navedene činjenice i ako ima imalo odgovornosti neka se zbog svog neznanja i neozbiljnih zaključaka barem ispriča onima koji nisu jednodnevni antifašisti.

Vlado Stakić

Facebook
E-mail