Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća izaslanstva Grada Koprivnice, srpskih, židovskih i antifašističkih udruga na Spomen-području odana počast žrtvama prvog ustaškog logora koji je počeo raditi samo pet dana nakon osnutka NDH. Logor je bio smješten u napuštenim prostorijama i zgradama bivše tvornice kemijskih proizvoda. Djelovao je do kraja 1942. godine
Hvala svima koji iz godine u godinu čuvaju ovo sjećanje na jednu ružnu epizodu iz povijesti ovih krajeva. Progoniti ljude na temelju njihove vjere, rase, političkog ili bilo kojeg drugog opredjeljenja je samo pokazatelj totalne ljudske slabosti i izgubljenosti, nečega što u sebi nosi jako puno crnila, nečega čega se trebamo prisjećati s namjerom da se takvo nešto više nikada ne ponovi i dogodi – rekao je, među inim MIŠEL JAKŠIĆ, gradonačelnik Koprivnice i saborski zastupnik na komemoraciji na Spomen -području Danica, odajući počast žrtvama prvog ustaškog logora u NDH.
MIHOVIL PAVLEK MIKŠINA iz Šelekovaca imao je 1941. 54 godine. Bio je pučki tribun, pjesnik, pripovjedač. Napadali su ga klerikalni krugovi, napadali su ga nacionalisti. „Ja ne mogu s vama surađivati. Ono, čim se vi ponosite – da ubijate komuniste, Srbe, Židove… – ja se upravo toga stidim. Ono pak, čime se ja ponosim – da su Srbi braća, da smo Slaveni… – toga se vi stidite“. MIJO BZIK i MARTIN NEMEC bili su odgovorni za hapšenje slavnog HSS-ovca 5. svibnja 1942. godine. Miškina je odveden u Jasenovac i ubijen. Vijest o stradanju za vrijeme NDH nikada nije objavljena.
MARIJA ECKER bila je studentica medicine kada je 25. lipnja 1941. uhićena „kao komunistkinja i propagatorica komunizma“. Uhićen je i otac joj JULIOUS. Ispitivali su je, držali u logoru do 15. prosinca. Prebačena je u Jasenovac, Staru Gradišku, pa je puštena, ali joj vlasti rodnog Bjelovara ne dopuštaju da se u gradu nastani, pa je poslana na prisilni rad u Njemačku. Vratila se kući, živa, udala se za tada perspektivnog policajca i kasnije političara, jednog od osnivača kasnije stožerne hrvatske stranke HDZ-a – JOSIPA MANOLIĆA.
Bio je četvrtak. Već u utorak 15. travnja 1941. godine u Koprivnici je onovan prvi ustaški logor – Danica. Kako navodi povjesničar TVRKO JAKOVINA, NDH je od svojih pokrovitelja, Nijemaca i Talijana, formalno priznata 15. travnja, dva dana prije no što je potpisana kapitulacija Kraljevine Jugoslavije. Hitleru je za otvaranje prvog logora Dahau u Njemačkoj trebalo skoro 50 dana. U NDH pet. Doduše, sustav je već bio uspostavljen, svi su znali kakav je nacistički poredak, tu nije bilo baš nikakvog iznenađenja. Kemijska industrija Danica propala je nekoliko godina ranije, za što su optuženi Židovi. Blizu je bila željeznička pruga. Ideja da se baš tamo otvori logor vjerojatno je bila MIJE BZIKA, kasnije poglavnikovog pobočnika Glavnog ustaškog stana, pukovnika, a onda i zapovjednika Poglavnikove tjelesne bojne. Možda je i MARTIN NEMEC, trgovac koji je dugo u emigraciji s Pavelićem, zaslužan da se još u Italiji odluči o logoru na tome mjestu. Kaos na terenu – samo u nekoliko mjeseci Martina Nemeca na mjestu Poglavnikova Glavnog ustaškog stana za grad i kotar, zamijenio je NIKOLA HERMAN, pa STJEPAN PIŽETA – otežavalo je otvaranje logora, ali ga nije zaustavilo.
Najprije su u koprivnički logor Danica dovedeni Srbi iz Grubišnog Polja, 29. travnja 1941. godine. Bilo ih je oko 500 i već istoga su dana navečer krenula batinanja. Njima su rekli da je to tako jer su „uhvaćeni u šumi s oružjem u ruci kao četnici“. Potom dolaze Srbi i Židovi iz Bjelovara. Onda su dovedeni Zagrepčani. Dolazili su potom drugi, iz Slavonije, Srijema. Logor je postojao do rujna 1942., kada se u Danicu useljavaju vojnici, oni koji će uskoro biti kod Staljingrada u internacionalističkom i rasnom ratu za Treći Reich. U Danici je bilo 4.349 zatočenika, uglavnom muškaraca, ali i 359 žena i 117 djece. Najviše je Srba, ukupno 2.798 i Židova (kroz Danicu je prošlo njih 817). Mnogi su u Danici ostali kratko. Prvi transport za Jadovno išao je 30. lipnja 1941. godine, sa 280 zatvorenika. Dio Židova je otpremljen u Njemačku, a dio u Jasenovac.
Iako u logoru Danica nije bilo grupnih likvidacija, ipak je ubijeno 200 osoba, što dovoljno govori o režimu koji je u njemu vladao. Umiralo se uslijed iscrpljenosti, gladi, bolesti i zlostavljanja, upravo zbog nemogućnosti masovnih likvidacija u okolici Koprivnice jer se radi o gusto naseljenom području. Nakon rasformiranja u travnju 1942. godine, logoraši iz Danice transportirani su u Jasenovac i Staru Gradišku, gdje su uglavnom likvidirani.
Bojan Mirosavljev
