Polaganjem vijenaca ispred obnovljenog spomenika brigadi u Gornjem Sjeničaku, te odavanjem počasti poginulim borcima i evociranjem sjećanja na trnovit borbeni  put na komemorativnim svečanostima i u Budinjaku, Sošicama i Radatoviću, obilježena 80. obljetnica  formiranja 13. proleterske NOU brigade „Rade Končar“

U Gornjem Sjeničaku na Kordunu, te u Sošicama, Budinjaku i Radatovićima na Žumberku, antifašisti iz Hrvatske i Slovenije obilježili su 80. obljetnicu formiranja 13. proleterske udarne brigade „Rade Končar“. Na svojevrsnim satovima povijesti evocirana su sjećanja, položeni vijenci na spomen obilježja i odana počast poginulim borcima.

„Brigada je formirana 7. studenog 1942. godine u Gornjem Sjeničaku od 1. proleterskog bataljuna Hrvatske i Žumberačko-pokupskog NOP odreda. U 13. proleterskoj brigadi borilo se oko devet tisuća boraca od toga svaki četvrti dao je život za slobodu i ostao na njenom borbenom putu  –  dugom 17.500 kilometara. U redovima brigade borilo se preko 400 žena. Iz svojih redova iznjedrila je 17 generala i 15 narodnih heroja. Brigada je  primila najveća priznanja za ratne zasluge  –  zbog uspjeha postignutih u borbama 11. prosinca 1942. u Žumberku, proglašena je udarnom i nosila slavno ime  –  proleterska,  te ime  JOSIPA KRAŠA, a kasnije RADE KONČARA. Na dužnost prvog komandanta brigade postavljen je ANTE BANINA. Međutim, zbog ranjavanja, brigadu  je na njen ratni put poveo RADE BULAT“. To je, među inim istaknuo PETAR RAIĆ, predsjednik Sekcije 13. proleterke brigade „Rade Končar“ pri SABA RH i predsjednik ZUABA Grada Zagreba i Zagrebačke županije ispred obnovljenog spomenika  proslavljene ratne jedinice Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske u Gornjem Sjeničaku.

Borci 13. proleterske su 26. studenog 1942., zajedno sa slovenskim partizanima oslobodili Suhor i Metliku u Beloj Krajini te tako otvorili put prema oslobođenju Novog Mesta i Dolenjske. Udruženim borbenim akcijama hrvatskih i slovenskih partizana u Žumberku i Beloj Krajini, od siječnja  do svibnja 1943., onemogućeno je talijanskim divizijama „Isonzo“ i  „lombardia“ da sudjeluju u četvrtoj i petoj neprijateljskoj ofenzivi protiv glavnih snaga Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda. Pod rukovodstvom zajedničkog Operativnog štaba 2. operativne zone, 13. proleterska i 4. kordunaška brigada, zajedno sa slovenskim brigadama „Tone Tomšič“, „Matija Gubec“ i „Ivan Cankar“, napadale su neprijateljske posade  na komunikaciji Zagreb-Karlovac-Novo Mesto  rušile prugu, vrlo važnu za opskrbu neprijateljske vojske. Trinaesta brigada, zajedno s tri slovenske brigade, razbila je u veljači i ožujku jako belogardističko uporište u samostanu u Pleterju, napala ustaše u Stojdragi i Talijane u Metliki, a u travnju 1943., zajedno sa Primorsko-goranskim NOP odredom i slovenskim partizanima, borila se protiv talijanskih i belogardističkih snaga u dolini Mirne, oko Mokronoga, Št. Ruperta i Žalosne gore u Sloveniji. U to vrijeme oslobođeno područje obuhvaćalo je gotovo cijeli Žumberak, i veći dio Pokuplja i bilo povezano sa slobodnim područjima u Sloveniji i na Kordunu. Između 28. i 29.  svibnja, nakon povratka iz Slovenije, 13. proleterska brigada uništila je domobransku jedriličarskuškolu u SV. Nedelji, a zatim se prebacila u Pokuplje, gdje je sa Žumberačko-pokupskim NOP odredom razbila neprijateljska uporišta u Peščenici, Odri i Brezovici i porušila prugu Zagreb-Sisak.

U lipnju 1943. godine, kada su Talijani i ustaše ponovno započeli ofenzivu u Žumberku, 13. proleterska brigada vratila se u Žumberak, u desetodnevnim teškim borbama otjerala neprijatelja s oslobođenog područja i time spasila ljetinu od neprijateljske pljačke. U toku srpnja razoružala je jaku domobransko-žandarmerijsku posadu u Lekeniku, kod Dobranca razbila više stotine Nijemaca. U kolovozu brigada je napala i zarobila neprijateljske posade u Remetincu i Buzinu i zatim prenijela operaciju u Turopolje i Pokuplje, gdje je zajedno s novoformiranim Turopoljsko-posavskim NOP odredom izbacila ustaše  iz Donje Kutine. Krajem kolovoza brigada se vratila na Žumberak, gdje je likvidirala ustaška uporišta  Gornju Vas i Novo Selo.

Trinaesta proleterska nije bila samo žumberačka i zagrebačka brigada, ona je kao proslavljena i u borbama prekaljena hrvatska brigada, po naređenju vrhovnog komandanta TITA, početkom studenog 1943., otišla u Bosnu u sastav 1. proleterske divizije nastavljajući borbeni put (banjalučka i drvarska operacija) kroz Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru prema Srbiji. Neke općine u Srbiji, kao Lajkovac i Lazarevac, također su prigrlile 13. proletersku, kao svoju brigadu, ona je oslobađala ta mjesta, narod joj je davao svoje sinove za  popunu njenih jedinica koji će nastaviti borbu u njenom sastavu. Trinaesta  proleterska brigada „Rade Končar“ sudjelovala je i u beogradskoj operaciji i na srijemskom, frontu. Nakon proboja Srijemskog fronta u rajonu Bapske, brigada sudjeluje i u gonjenju neprijatelja na pravcu Vukovar-Đakovo-Pleternica-Nova Gradiška-Čazma-Zagreb, gdje završava svoj borbeni put.

Valja naglasiti i posebnu brigu vrhovnog komandanta Tita, koju je on iskazivao prema brigadi za vrijeme njenog velikog marša iz Žumberka u Bosnu, što uključuje i prijem delegacije 13. proleterske od stotinu boraca kod Tita dok je Vrhovni štab boravio u Jajcu. Rekli smo već da je brigada sudjelovala i u drvarskoj operaciji –  u rajonu Mrkonjić Grada, Mliništa, Kupresa – što joj je omogućilo da još jednom iskaže besprimjerno herojstvo i visok moral u teškim borbama za izvlačenje Vrhovnog štaba i vrhovnog komandanta Tita iz okruženja.

Kako je naglasio Petar Raić na skupu, jedna od najvećih odlika 13. proleterske brigade bila je njena čvrsta povezanost s narodm Žumberka i Pokuplja, kao i s radnicima, omladinom i građanima antifašistima  Zagreba. Pored pojedinaca, za osvjedočeni doprinos u NOR-u brigada je osim Ordena narodnog oslobođenja i Ordena partizanske zvijezde prvog reda, koje je dobila u toku rata, poslije oslobođenja zemlje odlikovana Ordenom bratstva i jedinstva prvog reda i Ordenom narodnog heroja. Preživjeli borci i članovi Sekcije 13. proleterske brigade „Rade Končar“ su, s razlogom, ponosni na ta priznanja i na blistavi borbeni put brigade.

Svečanosti su uz antifašiste prisustvovali karlovački srpski dožupan Dejan Mihajlović, bivši predsjednik SABA RH Ivan Fumić, Stjepan Mrežar iz gradske uprave Karlovca, Rade Kosanović, predsjednik županijskih antifašista, Jagoda Bulat, kćerka generala Bulata, Dragiša Pilipović, predsjednik VSNM Grada Zaprešića i Zagrebačke županije, Darko Zevnik, načelnik općine Metlika, Milan Travnikar, predsjednik antifašista Metlike i Bele Krajine i prof. Miroslav Delić, predsjednik karlovačkih antifašista i potpredsjednik SABA RH.

Bojan Mirosavljev