Na Dječjem groblju Viktorovac, na kojem su pokopana djeca žrtve ustaškog koncentracijskog logora, kod spomen obilježja koje nosi ime Park Dijane Budisavljević, održana je komemoracija i položene bijele ruže i zapaljene voštanice posvećene najmlađim nevinim stradalnicima. U „Prihvatilištu za djecu izbjeglica“, kako su u tzv. NDH zvali logor, od bolesti i gladi umrlo je 1630 djece
Nemam svojih sjećanja niti zasigurno znam da li sam Nevenka ili možda Danica. Mi smo bile dvije sestre blizanke, bebe, a samo je jedna preživjela. Ta jedna sam ja, Nevenka Končar rođena Prelić. Preživjela sam stjecajem okolnosti i u svojem sam djetinjstvu, nakon te početne strahote, susrela dobre i srčane ljude počevši od ŠTEFA PRPIĆA, nešto kasnije BARE i JOSIPA JENDRIČKA koji su brinuli o meni. Ta će spoznaja ljudske dobrote kod mene uvijek biti važnija u odnosu na zlo koje se dogodilo mojoj porodici i mnogim drugim nedužnim ljudima na području NDH. Na neki sam način dvaput spašena, najprije time da sam uopće preživjela, a potom i da kao mala beba nisam mogla biti svjedok vlastitog užasa. Stoga sam veoma zahvalna da nakon 80 godina imam priliku, podijeliti s vama trenutak pamćenja na moju sestru i sve druge koji su ovdje ukapani skupa, sa ili bez imena ili prezimena. Imajte sve njih na umu, ali i na srcu…
Ta je poruka nekadašnje logorašice NEVENKE KONČAR, pročitana na komemoraciji u spomen na djecu, žrtve umrle u Dječjem logoru u Sisku, kod spomen obilježja koje krasi skulptura kiparice MILENE LAH u parku koji nosi ime DIJANE BUDISAVLJEVIĆ. Spomenik kojeg su Siščani podignuli još 1981. godine na mjestu zloglasnog ustaškog Dječjeg logora na obali rijeke Save, kao znak sjećanja na strahote mališana – zatočenika tog logora, devastiran je i oštećen tijekom 90-ih godina. Koncem 2013., na poticaj Udruge antifašističkih boraca i antifašista „Brezovica“ i uz financijsku potporu Sisačko-moslavačke županije, spomenik je obnovljen (otkrio ga je FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH).Također, spomen-ploče na Dječjem groblju Viktorovac, na kojem su pokopana stradala djeca, obnovljene su. Okoliš je uređen i počivalište najmlađih nevinih stradalnika primjereno se održava.
Kroz Dječji logor u Sisku, jedini takav u Europi, koi se nalazio na nekoliko lokacija, gdje su djeca, od novorođenčadi do mladih tinejdžera, ležala na hladnom i bez kreveta i pokrivača, uz slabe obroke, od kolovoza 1942. do siječnja 1943. godine bilo je zatočeno 6693 djevojčica i dječaka s Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije. Nekima su roditelji završili u Jasenovcu gdje su ubijeni, a neki na prisilnom radu u Njemačkoj. Sisački mrtvozornik dr. DAVID ERGIĆ službeno je zabilježio smrt 1152 djece, koja su pokopana u Sisku, a kasnije evidencija učitelja i humanitarca ANTE DUMOVIĆA utvrdila je smrt 1630 mališana. Preživjela djeca upućena su u zagrebačke logore (posljednja skupina 8. svibnja 1943. godine, i time je prestao postojati najveći i najokrutniji dječji logor u NDH).
Govoreći na komemoraciji MILORAD PUPOVAC, predsjednik SNV i saborski zastupnik, među inim je istaknuo: „Ovdje smo zbog djece koja su prije 80 godina završavala u logoru nazvanom prihvatilište za djecu izbjeglica. No ta djeca nisu bila nezbrinuta pa napuštena, a nisu ni bili izbjeglice. Ona su bila nasilno razdvojena od svojih očeva i majki, od svoje braće i sestara, nakon čega su odvedeni u logore na prostoru NDH ili Trećeg Reicha. Odavde su djeca spašavana akcijama DIANE BUDISAVLJEVĆ, uz pomoć ljudi kao što su bili ANTE DUMOVIĆ i JANA KOH. Potom, kao što su tada govorili, kolonizirana su u sisačke i zagrebačke porodice. U ovom logoru djeca su umirala od gladi, bolesti, prljavštine i hladnoće. Bila su to, kako se govorilo nakon tog zlog vremena, kozaračka djeca. Bila su to srpska djeca.“
B. Mirosavljev
