Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Baština – NASTANAK PARTIZANSKE PJESME „PETROVA MI GORA MATI“

Partizansku bolnicu na Petrovoj gori neprijatelj nije uspio pronaći i uništiti. Slika pokazuje evakuaciju ove bolnice. (Foto: B. Mirosavljav)

Nakon obilaska baraka partizanske bolnice na Petrovoj gori, sudionici su zajednički  otpjevali pjesmu „Petrova mi gora mati“. Nakon travanjske ofenzive 1942. godine, dr. SAVO ZLATIĆ, prvi partizanski liječnik je na tugaljivu melodiju iz ruskog filma „Put u život“ oblikovao tekst i rime za pjesmu koja  je bila vrlo popularna među borcima

     Iz Petrove gore ustanak se širio na Žumberak i Pokuplje, na Baniju i Cazinsku krajinu. Petrova gora utkana je u cijelu hrvatsku povijest. Iz Petrove gore i njezine okolice zadavao je udarac Francuzima LJUDEVIT POSAVSKI. U njoj je poginuo PETAR SVAČIĆ, braneći Hrvatsku od Mađara. U njoj i od nje izražen je otpor germanizaciji i mađarizaciji Hrvatske. Među najslavnije dane legendarne Petrove gore svakako spada otpor fašističkoj okupaciji Hrvatske. Već 1941. godine u Petrovoj gori je formirano 15 partizanskih odreda i osnovana prva cjelovita partizanska bolnica u Hrvatskoj. Fašisti su prosinca 1941. i u proljeće 1942. godine moćnom vojskom osvajali i opkoljavali Petrovu goru, ali unatoč masakru nad nedužnim ženama, djecom i starcima, usprkos spaljivanju sela i pljački sirotinje, neprijatelji nisu uspjeli ovladati Petrovom gorom, čak ni u vrijeme 4. ofenzive početkom 1943. godine. U razdoblju od 1941. do 1945. godine Petrova gora postala je grobnicom 1700 boraca i više od 2500 civilnih žrtava koje su u borbi i ofenzivama pobili fašisti.

     Povodom 80. obljetnice ustanka, Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske organizirao je posjet lokalitetima na Petrovoj gori, posebno nekadašnjoj partizanskoj bolnici. Nakon obilaska baraka, sudionici su zajednički otpjevali pjesmu „Petrova mi gora mati“. Kako je nastala popularna partizanska pjesma?

    Odlukom Partije, kao liječnik i politički radnik  dr. SAVO ZLATIĆ,  poslan je na Kordun. Tamo je otišao 18. kolovoza 1941. godine. Bio je prvi partizanski liječnik u Hrvatskoj. Zajedno s JAKOVOM KRANJČEVIĆEM BRADOM, španjolskim dobrovoljcem-bolničarom podigao je poznatu prvu šumsku partizansku bolnicu na Petrovoj gori. Svojedobno, radeći intervju s doktorom MIĆOM (partizansko ime Save Zlatića) za „Glas antifašista“, otkrio mi je za mene „ekskluzivu“  –  o nastanku partizanske pjesme „Petrova mi gora mati“. Ta sjećanja je kasnije zabilježio u svom dnevniku (u knjizi „Poslali su me na Kordun“, izdavač Razlog, 2005.).

    O nastanku poznate partizanske pjesme „Petrova mi gora mati“, Zlatić kaže: „MILE DAKIĆ je u članku „Partizanska sanitetska služba na Petrovoj gori“, napisao: „Jesenje večeri 1941., nakon jedne od  mnogobrojnih akcija, naložena je vatra oko koje su posjedali partizani. Suton je i počinje uobičajena pjesma. Tražili su je ranjeni drugovi. Komesar Komande Korduna i Banije VEĆESLAV HOLJEVAC i dr. SAVO ZLATIĆ, ubaciše tugaljivu melodiju iz ruskog filma „Put u život“ na naše riječi:

Petrova mi gora mati

Suho lišće krevet moj.

Iz nje krećem svakog dana

U krvavi teški boj.

Kuću moju popališe

Nemam više dom svoj,

Sad u šumi nalazim se

To je novi dom moj.

Oca nemam majke sestre

Ostadosmo ja i brat

Sve je drugo uništio

Fašistički krvavi gad.

Ako drugovi ja padnem

U tom teškom boju

Pod drvećem iskopajte

Tada raku moju.

I nek’ sunce stalno sija

Na zeleni humak moj

I nek’ slavuj pjesmu pjeva

U slobodi poj svoj.

      Nove stihove o sebi, o šumi, u ratnoj zbilji jednog vremena ispjevali su sami borci, a bilježio ih je dr. Savo Zlatić. Te tople i umorne večeri pjevali su svi borci i ranjenici. Pjesmom su se podsjećali na strahote rata, ali su u njoj osjećali sebe i smisao vlastite borbe protiv fašizma. Iz stotine grla pjevala je bolnica, a šuma je kroz krošnje i uvale jezikom oblikovala poetski izraz teškog vremena“.

   Mislim da Dakić  griješi u datumu, rekao je Zlatić, dodavši: „Koliko se ja sjećam, a i na temelju bilježaka iz mog ratnog Dnevnika, to se dogodilo negdje sredinom travnja, nakon ofenzive. U bolnici na Vrletnim stranama nalazili su se, među inim tog 20. travnja 1942.  godine  –  VECO HOLJEVAC, ĆANICA OPAČIĆ i HUSIKA MILJKOVIĆ, sa svojim oružanim pratiocima. Sjedili smo u krugu bolnice nas oko tridesetak partizana. Bio je tu neizbježni Jakov Kranjčević Brado sa svojom gitarom, Veco Holjevac, Ćanica Opačić… Pjevali smo. Netko je predložio da sastavimo riječi na neku poznatu partizansku melodiju. Vjerojatno je Veco Holjevac zapjevušio onu poznatu pjesmu iz filma „Put u život“, i tako je počelo. Ja sam se prihvatio da bilježim tekst i pomagao da se nađu rime. Raspravljalo se, davani su prijedlozi, ubacivale riječi i rečenice više partizana. Tako je nastala doista kolektivno sastavljena pjesma, iskreno doživljena, pogotovo unošenjem detalja iz tragedija koje su zadesile pojedine prisutne partizane. Bez obzira na njen skromni pjesnički domet, ona je odražavala tadašnje ratne strahote i patnje naroda Korduna i Banije i masovno je prihvaćena“.

Bojan Mirosavljev

Share on facebook
Facebook
Share on email
E-mail

Kategorije

Najave