FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH:
Ovdje smo da žrtvama odamo počast, da se podsjetimo na slavne dane NOB-e, ali isto tako da svima onima koji niti čuju niti vide ono što mi govorimo, svima koji su skloni revidiranju povijesti, jasno poručimo da su ovo i slična mjesta, grobnice i stratišta širom zemlje, jedina istina o ustaškom režimu i njihovim rasnim zakonima. I još nešto. Kad umre posljednji partizan i učesnik Narodnooslobodilačke vojske, sjećanje na žrtve ustaškog terora ne smije i neće izblijedjeti. Kad bi to izblijedilo, nestali bi i temelji na kojima je stvarana današnja Hrvatska, to nećemo dopustiti.
MILORAD PUPOVAC, predsjednik SNV-a i saborski zastupnik:
Nismo se mi ovdje okupili samo zbog te šačice hrabrih ustanika, već i zbog žrtava ovog kraja. Okupili smo se zbog 285 Srba s ovog područja, tadašnjeg kotara Gline, a danas većim dijelom područja grada Petrinje, kako ih ne bismo zaboravili i kako bismo prenosili znanje o njima iz generacije u generaciju. To bismo mi činili i da su stradali od potresa, poplave ili gladi. Posebna nam je potreba da to činimo zato što su stradali od onih koji su po zločinačkom i genocidnom naumu krenuli u istrebljenje pripadnika srpskog naroda, Židova, Roma, antifašista i komunista. To moramo činiti kako oni koji žele sve to negirati ili potisnuti u zaborav, ne bi dobili priliku da relativiziraju karakter zločina ili ondašnjeg režima, da buduće generacije ne bi bile današnja djeca u školama, kroz medije ili druge načine s time ne bi poistovjećivali časnu želju svakog naroda za svojom slobodom.
MILKA KOŠPENDA, sudionica komemoracije iz Gornje Bačuge:
Niti jednom nisam propustila doći na ovaj dan u Banski Grabovac kako bih se poklonila nevinim žrtvama fašističkog i ustaškog režima. Ovdje srećem mnogo prijatelja i poznanika. Razgovaramo o svemu. Najviše o tragediji koja se ovdje dogodila, položimo pokoji cvijetak. Ovdje pod ovim spomenikom kosti su moga oca i moje majke.
MIRA KERMEK, sudionica komemoracije iz Čakovca:
Prvi put sam ovdje. Sve što sam vidjela, čula i saznala, vrlo me potreslo. Naprosto ne mogu vjerovati da se tako nešto strašno uopće moglo dogoditi. Sjećanje na grabovačke žrtve ne smije izumrijeti, pa čak niti izblijediti. Moramo ga prenositi na mlađe generacije. Jako mi je drago što sam došla na ovo mjesto i o tome ću pričati svojim prijateljima antifašistima u Čakovcu. Iduće godine svakako dolazimo u mnogo većem broju.
(B.M.)
