Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

Aneta Vladimirov: Poetski je postupak individualan koliko i kolektivan

Poezija je svojevrsna pedagoška privilegija, jer omogućava relativno neopasno prakticiranje preuzimanja rizika kao najvažnijeg alata ne samo pisanja već i življenja, autorica pjesničke zbirke “KostFutura” i voditeljica Odjela za kulturu SNV-a

(Foto: Sandro Lendler)

Nedavno je u izdanju kuće Jesenski & Turk objavljena vaša druga pjesnička zbirka “KostFutura”. Da se pozovemo na naslov njene prethodnice, u međuvremenu pakao ne samo da nije prošao, nego buja, a “Zemlja vrvi od nesporazuma” kako glasi prvi stih nove knjige. Kako se ona postavlja u tom košmaru svijeta i jezika?

Jezik služi izražavanju svega, a ponajviše neizrecivog. “KostFutura” je upravo takav pokušaj. Što bi rekao finski redatelj Aki Kaurismäki kada su ga pitali kako se usudio raditi film baziran na knjizi “Zločin i kazna”: “I drop high”, odnosno “Padam svisoka”. Poetsko raskrinkavanje košmara ukazuje uvijek na veći košmar, odnosno košmar onoga ili one koja nije vidljiva, koja čeka na priznanje postojanja, na priznanje patnje.

Za mene je poetski postupak individualan koliko i kolektivan i utoliko “KostFutura” nastoji utažiti tu žeđ za kolektivnim koje je više i drugačije od ovog svijeta pojedinačnosti, ali istovremeno ne dokida mogućnost distance u odnosu na sebe samo.

Suvoditeljica ste eksperimentalnih radionica poezije, realiziranih u okviru programa Udruge Domino. Što za vas znači poezija kao pedagoški alat?

Za pjesnikinju Betinu Ilić Grički, za naš širi krug Povezuša, kao i za mene, poezija je svojevrsna pedagoška privilegija, jer omogućava relativno neopasno prakticiranje preuzimanja rizika kao najvažnijeg alata ne samo pisanja već i življenja. Za nas je trnje važno koliko su nam važne i latice i zato na našim radionicama najmanje ima mjesta zanatskim postupcima i uklapanjima u emocionalne ili trendovske niše ovog malog vremena, mnogo više za igru i eksperiment, a možda ponajviše mjesta ostavljamo za učenje slušanja i poticanje na promišljanje vlastite motivacije.

Od pitanja što pišemo mnogo nam je važnije pitanje zašto to pišemo. Ako odgovor pripada autentičnosti, onda je najmanji problem cizelirati pjesmu koja dolazi iz te autentičnosti, ali ovo su daleko važnija pitanja.

Angažirano pristupate temi solidarnosti s palestinskim narodom. Koje biste pozitivne primjere takvog djelovanja izdvojili na našoj kulturnoj sceni?

Uz same prosvjede, Inicijativa za slobodnu Palestinu relativno je brzo reagirala organiziranjem događanja “Gaza, Undated”, na kojem se vodio težak i iznimno važan razgovor o poeziji palestinske pjesnikinje Farah Barqawi i izraelske pjesnikinje Rachel Tzvia Back. Ti će se susreti nastaviti pod sigurnim krovom Bookse, a idući očekujemo 31. januara, kada će nam se pridružiti Marko Pogačar.

Također, Inicijativa i kolektiv BLOK izgradili su privremeni spomenik za djecu ubijenu u Palestini pod naslovom “I djecu? I djecu također.” sačinjen od dotrajalih dječjih cipelica koje su donirali Zagrepčani i ljudi iz cijele Hrvatske. U zagrebačkom KIC-u suorganizirali smo gledanje i razgovor o nagrađivanom filmu “Mala Palestina” u režiji Abdalaha Al-Katiba. Jako nam je važna i podrška Autonomnog kulturnog centra Attack! i Medike. Konačno, očekuje nas i suradnja s kolektivom Institut za radikalnu imaginaciju 21. siječnja u MSU-u.

(Novosti/Lujo Parežanin)

Facebook
E-mail

Kategorije

Najave