Savez antifašističkih boraca
i antifašista Republike Hrvatske

8. ožujak – Međunarodni praznik žena

U nastavku vam donosimo izlaganje gđe Maje Jelinčić, predsjednice Sekcije žena pri SABA RH, koji je održala u povodu svečanog obilježavanja Međunarodnog dana žena 8. ožujka 2024. godine.

(Foto: privatna arhiva) Maja Jelinčić

Poštovane drugarice i drugovi, dame i gospodo, dragi svi!
Sve vas toplo pozdravljam u ime AFŽ-a, novooformljene organizacije SABA RH i čestitam vam 8. mart – DAN ŽENA – NAŠ DAN.

Posebno pozdravljam ambasadoricu BiH Njezinu Ekselenciju Elmu Kovačević Bajtal i visoku savjetnicu Sanjom Eminović.
Također pozdravljam zastupnicu Hrvatskoga sabora gđu Katarinu Peović, od milja nazvanu Kata šmajser.
Pozdravljam zastupnicu Hrvatskoga sabora gđu Ivanu Posavec Krivec, te gđu Tatjanu Holjevac, bivšu predsjednicu Skupštine Grada Zagreba te kćerku najomiljenijeg i najučinkovitijeg gradonačelnika grada Zagreba.

Već više od 100 godina traje u cijelom svijetu borba žena za prava žena.

Tako naša najpoznatija književnica i prva novinarka svoga vremena, velika Marija Jurić Zagorka, piše u Obzoru pod pseudonimom. Jer njezine mudre riječi, žene potpisane vlastitim imenom, nikada ne bi došle do ušiju čitatelja.

Stvaranjem fašističke NDH 10. travnja 1941. godine raste i val narodnog otpora u koji otpor i NOB se uključuje veliki broj žena.

Žene stvaraju svoju organizaciju pod imenom AFŽ. Cilj ove organizacije bio je prvenstveno borba protiv fašizma, mobilizacija žena zbog pomaganja jedinicama NOV-a, kada aktivno sudjeluju u diverzantskim akcijama. Tako s telefona aktivistice prof. Olge Milčinović u diverzantskoj akciji je aktivirana bomba u Pošti Zagreb u Jurišićevoj ulici i kroz raznijete prozore poslana poruka boraca za SLOBODU.
Također, značajan je rad antifašistkinja u pozadini prvenstveno u skrivanju teško ranjenih partizanskih boraca do ozdravljenja i povratka u aktivnu borbu na ratište. Često bijahu improvizirane bolnice u štalama iza jasala sa stokom na seoskim gospodarstvima.
Značajan doprinos bio je u pribavljanju hrane, odjeće i posebno lijekova do kojih se i inače teško dolazilo.

Dakle, žene su bile kralježnica NOB-a bez kojih bi se teško slomio fašizam.

Osnivanjem AFŽ-a udaren je temelj za postizanje ravnopravnosti spolova. Zastava AFŽ-a bila je crvene boje na kojoj su vrijedne ruke antifašistkinja žutim koncem izvezle ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA – AFŽ, a natpis je krasila zvijezda petokraka. Kroz samu organizaciju prošlo je više od 2 milijuna žena. Od toga 110 tisuća bilo ih je u borbenim jedinicama, od kojih je poginulo 25 tisuća, a ranjeno 40 tisuća.
U Kraljevini Jugoslaviji žene nisu imale pravo glasa i jednakosti. Tako im je uskraćeno pravo na visoko obrazovanje posebno za tzv. muška zanimanja, npr. novinarke, liječnice, spisateljice, poslovi u strojarstvu i sl.

Po oslobađanju zemlje od fašističkog okupatora AFŽ doživljava svojevrsnu preobrazbu u programu rada u političkom, ideološkom i društvenom smislu jer radi se o ubrzanoj urbanizaciji i emancipaciji ruralnih sredina i stanovništva općenito ratom razorene zemlje i taj zadatak velikim dijelom pada na žene – članice AFŽ-a. Zbog svih tih zasluga i sam maršal Tito kazao je da se položaj žena u novoj Jugoslaviji mora značajno promijeniti.

Godine 1945. u Ustav FNRJ ulazi da su žene ravnopravne s muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života. Za jednak rad imaju pravo na jednaku plaću te uživaju posebnu zaštitu u radnom odnosu, zaštite majke i djeteta. Država naročito štiti interese majke i djeteta izgradnjom vrtića, dječjih domova za djecu koja su u ratnom vihoru ostala bez roditelja, posebno rodilišta te pravo na porodiljni dopust prije i poslije rođenja djeteta.

Na jednom od Kongresa Maršal Tito je kazao da će žene ostvarivati i jačati svoja prava u toliko koliko će sudjelovati u ekonomskom i društvenom razvoju zemlje. I bi tako. Žene su ostvarile visoki stupanj prava žena.

Zašto sada o tome govorim ?
Pa upravo zato što smo mi sva ta prava u našoj novoj tzv. demokratskoj državi u većoj mjeri izgubili i svakim danom ih gubimo.
Upravo oni koji bi ta prava žena trebali štititi, uzurpiranjem raznih ovlasti, gase naša prava.

I mi žene sada, umjesto da se zalažemo za nadgradnju u pravima žena mi se moramo boriti za povrat stečenih a sada izgubljenih prava žena.

Upozoravamo sve odgovorne u našoj državi da su danas najviše zlostavljane žene koje su:

  • nezaposlene,
  • slabije plaćene od muških kolega za isti rad,
  • teško dolaze do atraktivnih radnih mjesta koja su po difoltu rezervirana samo za muškarce,
  • žene podvrgnute mobingu i drugim oblicima zlostavljanja na radnom mjestu.

Mi žene ne smijemo za svoj katastrofalan položaj okrivljavati samo druge. U mnogome smo si i same krive. Ne smijemo čekati da drugi odlučuju o našoj sudbini, budimo tamo gdje se o nama odlučuje.

Da se same moraju boriti i izboriti za svoj položaj davno su shvatile tekstilne radnice koje su svoj bunt iskazale organizirano na ulicama grada Chicaga, a taj dan mi i danas obilježavamo.

KONAČNO SHVATIMO – NAŠA SUDBINA JE U NAŠOJ SNAZI.

Predsjednica AFŽ
Maja Jelinčić

Facebook
E-mail