U znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred ovaj je dan proglašen Danom antifašističke borbe i državnim praznikom u Republici Hrvatskoj. Toga je jutra nacistička Njemačka napala Sovjetski Savez, a skupina sisačkih antifašista predvođena Vladom Janićem Capom osnovala je prvu organiziranu oružanu anti hitlerovsku vojnu postrojbu u tadašnjoj okupiranoj Europi. Činili su je antifašisti, ljevičari i pripadnici Komunističke partije Hrvatske u Sisku. Okupili su se u šumi Brezovica i tu osnovali Prvi sisački partizanski odred u kojem je bilo 77 boraca. Bio je to početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, u kojoj je do oslobođenja 1945. godine aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. Samo u postrojbama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije borilo se gotovo 230.000 boraca iz Hrvatske, a na teritoriju današnje Republike Hrvatske stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet od ukupno 11 korpusa NOV-e. Hrvatski su se građani suprotstavili fašističkoj pošasti koju su činile njemačke, talijanske i mađarske okupacijske postrojbe. One su ušle u Hrvatsku u travnju 1941. godine napadom na Kraljevinu Jugoslaviju. Nakon njezina poraza i raspada uspostavljena je ustaška marionetska Nezavisna Država Hrvatska koja je bila bez ikakvih atributa nezavisne i slobodne države.
Međimurje su već 6. travnja napustile jedinice starojugoslavenske vojske, a organizirani ustaški nastrojeni petokolonaši dan kasnije dočekali su ulazak njemačke vojske u Čakovec i Međimurje. Kako je Međimurje proglašeno njemačkim okupacijskim područjem koje će biti dodijeljeno budućoj hrvatskoj državi 8. travnja uspostavljen je u Čakovcu Ustaški stožer koji je pokušao preuzeti vlast. Nakon sukoba s mađarskom petom kolonom u Međimurju Mađarska je vojska ušla u Međimurje 16. travnja 1941., a ustaše su pobjegli u Varaždin. Obećali su da će ako treba i silom priključiti Međimurje Hrvatskoj. Nakon mlitavih i bezuspješnih diplomatskih pokušaja od svega su odustali, odnosno mađarska je strana jednostavno prekinula razgovore.
U sljedećim tjednima mađarska okupacijska vojska vođena savjetima mađarona okupljenih u tzv. “Vijeću dvadesetorice” protjerala je na teritorij NDH sve one za koje je sumnjala da bi se na bilo koji način mogli omesti njihove planove, odnosno u nekakvoj vrsti referenduma izjasniti se protiv pripadnosti Međimurja Mađarskoj. Okupacija je 9. srpnja 1941. zamijenjena vojnom upravom, a dva mjeseca kasnije uvedena je civilna uprava. U prosincu 1941. “Zakonom o Južnim krajevima” izglasanom u mađarskom parlamentu Međimurje je jednostrano pripojeno Mađarskoj. Ponovo je krenula žestoka mađarizacija Međimuraca. Mađarski jezik postao je službeni. Naselja su dobila mađarska imena, a povijesno pamćenje nastojalo se uskladiti s mađarskom nacionalističkom ideologijom.
Međimurska mladost je unovačena u mađarsku vojsku i poslana na istočno bojište. Veliki broj njih nikada se nije vratio kući. Isto tako sve više Međimuraca odlazi preko Drave u partizane Na Kalniku je 1943. formirana Međimurska četa Kalničkog partizanskog odreda koja je započela s akcijama u Međimurju, što je opet prouzročilo oštre i nemilosrdne protumjere mađarskih vlasti. One su pojačane kada su Nijemci okupirali Mađarsku 1944., smijenili Hortyja i na vlast doveli fašističku Stranku strelastih križeva – njilaše. Čakovečki Stari grad Zrinskih pretvoren je u koncentracijski logor. Židovska zajednica je gotovo u cijelosti uništena deportacijama u nacističke logore u travnju i svibnju 1944. godine. Iako je rat završen i u Hrvatskoj kapitulacijom nacističke Njemačke u svibnju 1945. godine, Međimurje je zahvaljujući ratnoj strategiji, oslobođeno mjesec dana ranije, u travnju. Naime, 2. travnja 1945. godine bugarske,sovjetske i jedinice Kalničkog partizanskog odreda Hrvatske ušle u Međimurje. Čakovec je oslobođen 6. travnja, a borbe su okončane 12. travnja na području Štrigove.
Žrtve koje su Međimurci podnije u II. svjetskom ratu bile su strašne. U brojnim nacističkim i fašističkim zatvorima i koncentracijskim logorima bilo je 1.839 Međimurki i Međimuraca. U logorima, od bombardiranja ili na druge načine ubijeno je 848 osoba. U partizanskim postrojbama poginulo je 329 boraca. Uništena je gotovo cijela međimurska židovska zajednica. U logorima svoj su život završili i mnogi međimurski Romi. Procjene govore o oko 3.500 međimurskih mladića koji su se mobilizirani borili u sastavu mađarske vojske. Mnogi su poginuli ili bili teško ranjeni.
Hrvatski narodnooslobodilački antifašistički pokret svojom je borbom i političkim i diplomatskim odlukama vratio Međimurje matici domovini Hrvatskoj. U antifašističkoj borbi stvorena je Republika Hrvatska u AVNOJ-evskim granicama iz kojih je proizašla Republika Hrvatska kao suverena demokratska država i članica Europske unije od 2013. godine.
Udruga antifašističkih boraca i antifašista Međimurske županije
