71. OBLJETNICA NAJMASOVNIJEG I NAJSVIREPIJEG POKOLJA NJEMAČKIH I KVISLINŠKIH VOJNIKA NAD CIVILNIM STANOVNIŠTVOM PODRUČJA PL. MOSOR I PODKAMEŠNICE OD 26-30. OŽUJKA 1944.g. Print
Thursday, 02 April 2015 20:49

U spomen na žrtve fašističkog terora na lokalitetu Donji Dolac (Mosor, 26.03) i Podima (Podkamešje, 29.03.), održane su centralne komemoracije, na kojima su Udruga antifašista grada Omiša, Udruga ABA Cetinske krajine i Zajednica udruga ABA SDŽ održali prigodne riječi, položili vijence i zapalili svijeće.

Njemačka ofenziva, uz sudjelovanje domaćih slugu (ustaško-domobranskih i četničkih grupacija) otpočela je 22.03.1944.g., s nešto manjim snagama, u cilju uništenja štabova i jedinica NOV i POH na području Mosora, ali su naišli na snažan otpor partizanskih boraca, zbog čega je uslijedilo povlačenje. U znak odmazde u selu Sitno Gornje strijeljali su 17 stanovnika.

Dana 25. ožujka 1944.g., oko 1000 njemačkih vojnika i pripadnika 26. ustaške bojne, iz šest pravaca, napadalo je prema planini Mosor.

Njemačke snage činili su pripadnici: 7. SS „ Prinz Eugen“, 369. hrvatske legionarske „Vražje“, 118. lovačke i 264. pješadijske divizije.

Štabovi i partizanske jedinice, našle su se u okruženju (obruču). Da bi izbjegle uništenju, s najvećim dijelom jedinica Mosorskog odreda, koristeći povoljnosti zemljišta i uz vođenje odsutne obrane, napustili su Mosor i prešli na lijevu obalu rijeke Cetine. Samo dio jednog bataljuna Mosorskog odreda ostao je na Mosoru, dok se ne stvore uvjeti za prelazak na lijevu obalu rijeke Cetine. Kada neprijateljskim snagama nije pošlo za rukom uništenje partizanskih štabova i jedinica, prijevarom su okupljali stanovnike i sela i zaseoka oko Mosora, da bi te kobne večeri 26. ožujka 1944., iz bijesa i odmazde, iz svih oružja i oruđa, bacanjem bombi,izvršili najsvirepiji zločin u povijesti ovog kraja, te ubili: strijeljanjem, klanjem i spaljivanjem 276 nedužnih stanovnika(uglavnom žena) i 103 djeteta i staraca. Spaljeno je do temelja 209 kuća i gospodarskih objekata. Bio je to užasan masakr; životinjsko kasapljenje ljudskih tijela. Plakao je tada ponosni Mosor, cviljela je i jecala Dolačka kotlina, priroda nije vjerovala što to čovjek radi čovjeku. Neprijatelj se nije obazirao ni na plač novorođenčeta, ni na vapaj uplakane bake, ni na iznemogli pogled starca.

Dok su se vodile oružane borbe između Mosorskog partizanskog odreda i njemačkih i kvislinških snaga, te masovni teror nad nevinim civilnim stanovništvom, palež i pljačka, na području Cetinske krajine, njemačke i kvislinške snage; čiji su sastav činili dijelovi: 14. puka 7.SS „Prinz Eugen“, 369. hrvatske legionarske „Vražje“ i 118. lovačke njemačke divizije, te dijelovi iz satnija 27. ustaške bojne od Aržana i satnije 6. bojne 9. posadnog Zdruga sa Hana kod Sinja, činile su izvođenjem, naizmjenične ispade i provokacije. Njihova oružana borba vodila se protiv štabova i partizanskih jedinica: Dinarskog i Mosorskog odreda i 3. (10.) dalmatinske brigade. U tim žestokim borbama jedna i druga strana bilježile su velike gubitke u ljudstvu i materijalnim sredstvima, dok neprijateljske oružane snage nisu odlučile da poduzmu široku ofenzivu, iz svih pravaca, protiv štabova i jedinica NOV i POH na području Podkamešja, 28.ožujka 1944. Štabovi partizanskih jedinica, uvidjevši, da će pred naletom mnogo jačeg neprijatelja naći se u okruženju (obruču), da ne bi bili uništeni, odlučili su; da se pregrupiraju korištenjem pogodnosti zemljišta, i povuku, uz vođenje odsutne obrane, s povoljnijih položaja, pri samom vrhu Kamešnice, gdje su vladale teške vremenske neprilike. Tek tada, kada su partizanske jedinice zauzele sigurnije položaje, primijetili su velike oblake dima u pravcu s. Otoka. U prvi čas pomišljalo se, da su kuće zapaljene od djelovanja neprijateljskog topništva. Međutim, nedugo iza toga počele su gorjeti i druga sela Podkamešja.

U desetak sela Podkamešnice streljano je i spaljeno oko 1400 ljudi, žena i djece: Rudi – 271, Otoku – 220; Podi – 107; Voštanama – oko 400; Krivodolu – 96 i td.

Zapovjedništvo 27. ustaške bojne iz Sinja, 1. Stožeru ustaške bojnice u Zagrebu, piše: „28.3.1944. njemačke trupe … prilikom poduhvata pravcima: Sinj – Han – Obrovac – Gala – Ruda itd., izvršili su strahoviti i užasan pokolj među najčišćim hrvatskim življem …“. Ova ustaška bojna očito svoje saveznike nazivaju koljačima i palikućama, a da im pri tome nije palo na pamet da napišu, da je njihova jedna satnija sudjelovala u pokolju civila u s. Voštane, gdje je na najsvirepiji način pogubljeno oko 400 stanovnika, svih uzrasta.

U izvještaju Ravnateljstva promidžbe za Dalmaciju od 3.4.1944.g. govori se o zvjerstvima koja su počinili SS odredi, na 2007 osoba.

U izvještaju Štaba 8. korpusa od 5.4.1944.g. o akciji Nijemaca na prostoru oko Mosora i Kamešnice, a„…prema podacima kojima do sada raspolažemo, broj žrtava iznosi 1804 osobe…“.

U brzojavu njemačkog opunomoćenog generala u Hrvatskoj komandi Wermachta od 26.4.1944.g. kaže se: „…procjenjuje se da je ubijeno oko 3000 Hrvata oba spola…“.

Državni tajnik Nardelli iz Ministarstva vanjskih poslova NDH, u dopisu od 5.9.1944.g. ističe: „…u pokolju koji su izvršile postrojbe SS divizije „Prinz Eugen“ u cetinskoj i poljičkoj krajini… …broj žrtava ovog masakra penje se po primljenim podacima oko 3000, uglavnom žena, djece i staraca…“.(Svi citirani dokumenti nalaze se u državnom arhivu u Splitu)

Zapovjednik 7.SS divizije „Prinz Eugen“ August Schmidthuber, na saslušanju u Beogradu 1946.g. pred Državnom komisijom za utvrđivanje ratnih zločina, kako je to navedeno u ovom tekstu, potvrdio koji su svi dijelovi njemačkih divizija sudjelovali u najsvirepijem zločinu na području Mosora i Kamešnice.

Prije godinu dana izaslanstvo Njemačkog veleposlanstva u Zagrebu, povodom 70. obljetnice fašističkog terora, po prvi put, je prisustvovalo je komemoraciji. Tom prigodom izrazili su veliko žaljenje i zatražili oprost zbog velikog zločina kojeg su počinili njihovi sunarodnjaci, čime je stavljena točka na „i“ i prekinuto svako muljanje, koje su godinama brojni govornici izražavali u svojim govorima, da bi prisutnima na komemoraciji i široj javnosti ostavljali mogućnost, da krivnju i odgovornost treba tražiti na strani štabova partizanskih jedinica koje su vodili borbu protiv neprijateljskih snaga, i tako izazivali neprijateljsku bijes i odmazdu na nedužnim civilnim stanovništvom, što ni jedna razumna osoba, niti povijesna stvarnost ne može konzumirati.

Jer, na sve ove i slične strahote, na lažna tumačenja povijesti i iskrivljivanja činjenica iz NOR-a, nobelovac Ivo Andrića jednom je rekao kako „ vjerno osvjetljavanje prošlosti pomaže u rješavanju mnogih problema sadašnjice i, često, baca svjetlost i na put koji stoji pred nama u daljnjem razvitku demokracije i ljudskih sloboda “.U ovoj i sličnim idejama nalaze se i sve naše aktivnosti.

Predsjedništvo ZUABA SDŽ

Predsjednik

KREŠIMIR SRŠEN, prof.