In memoriam Print

MATO JERINIĆ

22. veljače 1939. – 22. srpnja 2020.

Mato Jerinić, još jedan od istaknutih stanovnika Grada kojemu je podario desetljeća predanog rada i ljubavi, preminuo je u srijedu, 22. srpnja ove godine. Zadnjih nekoliko mjeseci ga nije bilo sresti u điravanju Lapadom ni u Gradu, jer ga je teška bolest vezala najprije za kuću gdje je stanovao, a potom i sve više za krevet, da bi prošloga tjedna bio prebačen u Opću bolnicu Dubrovnik,a potom u Klinički bolnički centar u Splitu gdje je i preminuo i otišao tiho na put bez povratka, u vječni mir u svojoj Trnovici.

Ta tužna vijest je u srijedu, 22 srpnja, predvečer prostrujala Gradom. Poslije teške bolesti, od koje je bolovao od kraja prošle godine, umro je u osamdeset prvoj godini Mato Jerinić, poznati dubrovački profesor, novinar i urednik, književnik, pjesnik i publicist, koji je zadnje oko dvije godine bio i predsjednik Udruge antifašista Dubrovnik.

Zadojen naprednim idejama i antifašizmom, kao civilizacijskom tekovinom novog doba, živio je ponosno od najranije mladosti do kraja života. U naročito plodnom životu je, uz obavljanje redovnih radnih dužnosti, volonterski obavljao mnoge odgovorne društvene i političke dužnosti, a najradosniji je bio družeći se pisanjem i stvarajući brojne novinske članke kao novinar i urednik u Slobodnoj Dalmaciji i Radio Dubrovniku. Iznad svega pišući i stvarajući svojih ukupno dvadeset sedam knjiga, od prve „Tako piše u njedrima drače“, knjigu poezije posvećene njegovoj rodnoj Trnovici, do posljednje knjige epigrama „Oči straga glave“, zapravo knjižice koja staje u svaki đžep ili torbicu. U književnom opusu Mata Jerinića su pored poezije i romani i drame od kojih je jedna za mlade prikazivana u Kazalištu Marina Držića. U bogatom djelovanju u djelatnosti kulture bio je urednik časopisa Dubrovnik, jedan od osnivača i predsjednik Udruge dubrovačkih pisaca koja okuplja i potiče literarno stvaranje posebno dubrovačkih mladih literata, a ostat će zapamćena njegova brojna aktivna sudjelovanja u otvaranju likovnih izložbi u Gradu i šire, kao i brojna predstavljanja knjiga i divne večeri poezije. Bio je neizostavan u mjesečnim druženjima članstva naše Udruge antifašista i volio je sa članovima Udruge zaigrati neizostavnu tombulu. Ipak u stvaralačkom kulturnom djelovanju Mata Jerinića posebno mjesto je imala i Likovna kolonija u njegovoj rodnoj Trnovici koju je s grupom entuzijasta organizirao posljednjih dvadesetak godina i na njoj se posljednje svibanjske subote u Trnovici okupljalo stotinjak likovnih umjetnika iz Dubrovnika, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i drugih zemalja, kao i broujni ljubitelji druženja s umjetnošću tako da je ta zadnja svibanjska subota u Trnovici postala istinski blagdan umjetnosti.

Mato Jerinić bio je poznat kao srdačan, vedar i kao takav bio je rado viđen u društvu, ali nadasve bio je skroman, pošten i čestit čovjek. Ljudina, kako se to pravo kaže! Otišao je tiho na put bez povratka ostavivši veliku prazninu, tugu i bol u svojoj obitelji, i među brojnim poštovateljima, prijateljima, znancima i među nama dubrovačkim antifašistima.

Takvoga stvaraoca, čovjeka i ljudine više nema među nama i s nama.

Takvoga Mata Jerinića zadržat ćemo u trajnom sjećanju.

Vječna mu slava i hvala!

 

Dubrovački antifašisti