Dan mladosti - radosti Ispis

Skup u Kumrovcu bio je dostojanstven, tradicionalna miroljubiva manifestacija u čast antifašizma i vrijednosti suvremene Europe, bez patetike i veličanja Titove ličnosti i djela. Okupilo se preko petnaest tisuća posjetitelja, među njima i mnogo mladih iz svih republika bivše Jugoslavije. Proslava je prošla bez incidenata - bez „vrijeđanja osjećaja branitelja“, unatoč policijskom predviđanju na sastanku sa organizatorima

Je li policija kanila „trenirati strogoću“ na proslavi Dana mladosti - radosti u Kumrovcu? Naime, uoči zakazane manifestacije, organizatori skupa pozvani su u Krapinsko-zagorsku policijsku upravu u Zaboku i upozoreni da mahanje nepoželjnim zastavama i isticanje ikonografija i simbola bivše Jugoslavije nije dozvoljeno, jer „vrijeđaju osjećaje branitelja“. Jovan Vejnović, predsjednik Saveza društva „Josip Broz Tito“ Hrvatske kaže kako ga je taj poziv iznenadio, jer se nikada nije dogodilo u proteklih 15 godina, otkako se održava ova manifestacija „da nas zovu na sastanak u policiju nakon što smo sve uredno prijavili“. Dodao je kako je ta optužba lišena bilo kakve osnove jer nema nikakva uporišta u zakonu - „naša proslava Dana mladosti ne vrijeđa osjećaje branitelja“.

Oko 15 tisuća Titovih poklonika iz zemalja bivše Jugoslavije (najviše iz Hrvatske i Slovenije), među njima i mnogo mladih, okupilo se u Kumrovcu na tradicionalnom obilježavanju Dana mladosti - radosti. Orile su se partizanske pjesme, kao i one posvećene Titu, a upriličen je i sadržajan kulturno-umjetnički program. Bila je to uobičajena ikonografija kumrovačkih okupljanja u povodu Titova rođendana: kape „titovke“, bedževi i majice sa njegovim likom, zastave partizanskih jedinica, hrvatske i slovenske trobojnice sa zvijezdama petokrakama i poneka „nepoželjna“ (jugoslavenska) zastava. Proslava je prošla bez incidenata.

Pozdravljajući skup, Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske, istaknuo je: „Revizionisti ništa ne znaju. Lako je i s politički pismenima i onima nepismenima, ali je najteže s polupismenima, a takvih je puno. Da nije bilo Narodnooslobodilačke borbe, ne bi bilo ni Hrvatske, a branitelji ne bi imali što braniti. Tito je sa Sovjetima dogovorio da će Jugoslaviju osloboditi njegova vojska, a ne Cvena armija. Jugoslavija je bila autoritarna, a ne totalitarna država. Ima onih koji danas idu na mjesta gdje je kapitulirala kvislinška vojska. Nakon što je Treći Reich kapitulirao, kvislinzi su nastavili borbu i ubili još barem tisuću partizana. Da su na vrijeme položili oružje, u Beliburgu se ništa ne bi dogodilo. Nisam za osvetu, ali ako netko četiri godine ubija, ne može očekivati da će sve proći kao susret časnih sestara. Mnogi ubijeni na Bleiburgu krivi su za smrt nedužnih žrtava u Jasenovcu. Zato mi smetaju laži koje se danas proturaju u javnost“.

Načelnik Općine Kumrovec Robert Šplajt poručio je okupljenima kako se Kumrovec nikada neće sramiti Tita za razliku od nekih drugih u Hrvatskoj. Smatra da je za povećani interes za ovu manifestaciju najviše zaslužna nedavna prodaja zgrade nekadašnje političke škole investitorima iz Kine. Jovan Vejnović, predsjednik Saveza društva „Josip Broz Tito“ Hrvatske rekao je: „Ono što napredni i demokratski svijet uvijek gleda kao vrhunski humanistički i demokratski iskorak naši tvorci torovskih koncepata naroda proglašavaju komunističkim mrakom. Ne govorimo mi ovo zbog obrane niti bivše države niti njene prošlosti. Oni se brane i branit će se dokazanim rezultatima u kojima smo mnogi od nas živjeli i uživali. Današnji donosioci mrklog mraka taj njihov mrak i zamračeni um nude kao idejnu osnovu za građenje društva i države. Ovo što oni nude osuđuje cijeli demokratski svijet. Te snage nam poručuju da i ovim skupom vrijeđamo dostojanstvo hrvatskog naroda i dragovoljaca. Dostojanstvo i osjećaje hrvatskog naroda vrijeđaju oni koji krše Ustav i pravni poredak Republike Hrvatske. Nemamo mi potrebe braniti ni Tita ni partizane. Oni su svojim djelima od kojih mi i danas uživamo nekakve plodove pokazali da su bili najjači domoljubi u historiji ovih prostora“.

Nije tajna - u današnjoj Hrvatskoj tridesetogodišnjaci i svi mlađi od njih nemaju pojma o tome tko je bio maršal Josip Broz Tito, a ako nešto „znaju“, onda je to da je bio jedan od „najvećih svjetskih zločinaca u 20. stoljeću“ i da je odgovoran za smrt tisuća Hrvata čiji je jedini grijeh bio to što su bili Hrvati. Činjenicama se treba suprotstaviti plimi laži i povijesnom revizionizmu. Povijesna istina na kraju pobjeđuje. Kako je onomad istaknuo Budimir Lončar, posljednji juigoslavenski ministar vanjskih poslova, partizanski borac, čovjek koji je praktički cijeli radni vijek proveo u diplomaciji i nerijetko bio u radnom dodiru s doživotnim jugoslavenskim predsjednikom, Tito će kao povijesna ličnost kad-tad dočekati ono što i zaslužuje. Od priznavanja činjenica o pogrebu, kakvoga svijet do danas nije vidio, preko toga da se zna da Vatikan nikada, osim nakon Titove smrti, nije dao nalog da za bilo kojega državnika zvone crkvena zvona u cijelome svijetu, pa do toga da se prizna i prihvati činjenica da u šesnaest zemalja svijeta najvažniji bulevari, odnosno trgovi u njihovim glavnim gradovima nose Titovo ime. O 20. stoljeću naprosto se ne može govoriti a da se preskoči Tita.

Nakon skupa u Kumrovcu, nameće se zaključak da danas narodi koji su nekad činili SFRJ gledaju na Tita s više simpatija nego prije nekoliko godina. Protivnici antifašizma i Titova djela nude budućnost vraćanja u prošlost vječnih sukoba, ratova, logora, progona… Ali, jedno je sigurno: pravo na konačni sud nikada i nigdje ne pripada onim snagama i akterima koji vrše restauraciju povijesti.

Bojan Mirosavljev