Antifašistički prosvjedni skup u Bleiburgu Ispis
Utorak, 14 Svibanj 2019 17:30

Na mjesnom trgu u Bleiburgu, 11. svibnja 2019, održan je antifašistički protestni skup protiv održavanja komemoracije na Bleiburškom polju, koju organizira Počasni bleiburški vod.

Skup su organizirali, uz dvjestotinjak nazočnih, antifašističke organizacije Austrije, Hrvatske, Italije i Slovenije. Govornici na skupu zatražili su od austrijske vlade da poštuje ustav i europsku politiku borbe protiv fašizma i neofašizma te da zabrani skup koji bi se trebao održati 18. svibnja 2019.

Na skupu je predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH naglasio da „okupljanje na Bleiburškom polju nije ništa drugo, nego naricanje za propalom ustaškom para-državom, za pokretom i idejom koji su teško kompromitirali hrvatsko ime, a za sobom ostavili krvavi trag. Ustaše su bili tako dosljedni provoditelji onoga što je bila srž fašizma i nacizma, da su se i njihovi okupatorski pokrovitelji ponekada zgrozili kada su vidjeli što i kako rade.

Nacizam i ustaše u tzv. hrvatskoj državi koja je cijela bila jedan veliki koncentracioni logor, ubijali su po nacionalnom, odnosno ransom i vjerskom ključu. Čovjek je bio osuđen na smrt samom činjenicom pripadanja određenoj rasi, naciji ili vjeri. Pobjednici su se osvećivali onima koji su započeli krvavi pir. Ne djeci, ne ženama, ne starcima – kako nam danas lažu.

 

 


Ustaše su povukle za sobom u bijeg i ne mali broj civila, neinformiranih i propagandom zastrašenih. Samo mali dio njih aktivno je surađivao s okupatorima i njihovim domaćim pomagačima i znao je zašto bježi. Ostali su bili prestrašeni, prevareni i zavedeni, a služili su kao živi štit zločincima koji su se povlačili.

Među ubijenima nakon Bleiburga, jer na samome polju bilo je samo nekih desetak mrtvih, od koji su neki počinili samoubojstvo, nisu bili samo Hrvati. Bilo je tu i srpskih i crnogorskih četnika, slovenskih belogardejaca, pa Kozaka koje smo mi zvali Čerkezima. Dakle, bila je tu gomila dojučerašnjih neprijatelja, od kojih su mnogi, poput čuvara iz koncentracijskog logora u Jasenovcu, bili ogrezli u krvi do lakata. I bili su i civili, najvećim dijelom natjerani u bijeg.

Osveta, ma koliko neprihvatljiva, nije bila usmjerena prema pripadnicima bilo kojeg naroda, nego prema – neprijateljim, kojih nije bilo, prema izjavama Savezičke strane, više od nekih 100.000. A kako su mnogi preživjeli, broj ubijenih nikako ne može biti više od 200.000, pa još k tome samo Hrvata, kako se to često predstavlja.

Te su laži osnova na kojoj se na Bleiburškom polju iz godine u godinu okuplja evropska rigidna desnica, ponavljam: neofašistička.

Antifašisti iz Hrvatske, Slovenije, Italije i Austrije. upućuju isti poruku: svaka obitelj ima pravo žaliti za svojim ubijenim članom, bez obzira na to tko je on bio i kako ga je snašla smrt. Ali, ni jedna civilizirana evropska držana nema pravo na bilo koji način sudjelovati u komemoriranju propasti naci-fašizma. A bleiburška su okupljanja, uz blagoslov crkve u Hrvatskoj, upravo to.

Katolička crkva u Austriji prepoznala je zlouporabu vjerkog obreda u političke svrhe. Republika Austrija promjenom zakona i njihovom striktnom primjenom stala na put isticanju neprihvatljivih simbola naci-fašizma i njegovih inačica.na svojem tlu“.

Protiv skupa na Bleiburgu govorili su i Maria Pajnogač iz Sindikata GPA-djp iz Bleiburga, član državnog tajništva Svetalijanskog udruženja partizana Italije Claudio Maderloni, predstavnik Međunarodne federacije boračkih udruženja Franc Wakoung, potpredsjednik Saveza udruženja boraca za vrijednosti NOB Republike Slovenije Marjan Križman, tajnik Saveza koruških partizana Andrej Mohar i drugi.