Tribina o (ne)ravnopravnosti spolova PDF Print E-mail

Moderna demokracija nezamisliva ukoliko na ravnopravan način ne uključuje sudjelovanje i žena i muškaraca u svim procesima odlučivanja u javnom i političkom životu – rekla je, među inim GORDANA SABOL, saborska zasutpnica na skupu u povodu Dana žena

U povodu Međunarodnog dana žena na tribini održanoj u središnjici SABA RH govorila je Gordana Sabol, saborska zastupnica, predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova pri Saboru RH i predsjednica Foruma žena SDP-a na temu „Aktivnost žena u javnim institucijama, gospodarstvu i politici“ (moderatorica Višnja Hotko, predsjednica Odbora za koordinaciju udruga žena antifašistkinja SABA RH).

Unatoč činjenici da su pitanja rodne jednakosti dio temeljnih ljudskih prava, a njihova postignuća imaju iznimno važne socijalne i ekonomske posljedice, rodna nejednakost i dalje ostaje prisutna u svim društvima. Žene još uvijek nemaju pristojne poslove koji bi im omogućili samostalnu egzistenciju. Suočene su sa profesionalnom segregacijom i raskorakom u plaćama u odnosu na muškarce. U svim dijelovima svijeta trpe nasilje i diskriminaciju. Nedovoljno su zastupljene u donošenju političkih i gospodarskih odluka. I kad ovo govorimo, ne govorimo samo o nerazvijenim ili malo razvijenim zemljama, govorimo i o zemljama Europe koju često smatramo predvodnicom napretka i civiliziranosti, kazala je Sabol.

Politička participacija

Hrvatska je od svoje samostalnosti prošla različite faze u kreiranju, građenju i provođenju zakonodavnog i institucionalnog okvira kada je u pitanju područje ravnopravnosti spolova – ustavom iz 2000-te godine ravnopravnost spolova unesena je kao jedna od najvećih vrednota ustavnog poretka, potpisnici smo brojnih međunarodnih dokumenata i konvencija iz područja ljudskih prava, podsjetila je Sabol. Dodala je, kako je Zaknom o ravnopravnosti spolova i drugim propisima zajamčena zaštita od diskriminacije na temelju spola, promiče se ravnopravnost spolova i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Kada govorimo o području političke participacije, govorimo o odredbi od najmanje 40% oba spola u svim predstavničkim i izvršnim tijelima vlasti na svim razinama. Naravno, i sam pogled na sastave lokalnih tijela vlasti, kao i na državnoj razini, pokazuju da se političke stranke ove odredbe ne pridržavaju i kako se čini, ne namjeravaju to uskoro. Najčešći izgovor je da nema dovoljno žena, a istina je da niti jedna od političkih stranaka ne radi sustavno i dugoročno na pitanjima uključivanja žena u politički i javni život, pa tako niti stranka kojoj ja pripadam, tj. SDP, istaknula je Sabol, uvjerena da je krajnje vrijeme da se ovim pitanjima, pored ženskih foruma i sekcija, počnu baviti i stranačka vodstva i stranke u cjelini, pitanja rodne ravnopravnosti trebaju postati prioritetna, kako stranačkih, tako i državnih politika.

Prema istraživanjima, veliki postotak ispitanih smatra da su kod nas žene još uvijek diskriminirane u javnom i političkom životu – zbog različitih predrasuda i zbog opterećenosti obiteljskim obavezama. Oko 85% ispitanika podržava uvođenje kvota. Kvote kao takve imaju dugu tradiciju u najrazvijenijim demokracijama. Međutim, samo uvođenje kvota i drugih mjera pozitivne diskriminacije još uvijek nije dovoljno jamstvo da će se značajnije povećati participacija žena u odlučivanju – senzibiliziranje javnosti za rodnu ravnopravnost (mediji, odgojno-obrazovne institucije i ustanove, civilno društvo) te poticanje stranaka da žene kandidiraju na izgledna mjesta (nagrađivanje, penalizacija, odbacivanje lista). Ako nema ravnopravnog sudjelovanja žena i muškaraca u procesima obnašanja vlasti i donošenja odluka, ne možemo očekivati ravnopravnost niti u drugim područjima, ustvrdila je Sabol.

Istraživanja Eurostata o indikatorima ekonomske neovisnosti žena u Europi pokazuje da se niti u jednoj od 30 istraživanih zemalja ne može govoriti o potpunoj i stvarnoj ekonomskoj neovisnosti žena. Žene su u prosjeku 16% manje plaćene za isti posao od muškaraca (u Hrvatskoj je to 10%), a trend je da dubina ekonomske krize produbljuje ovaj jaz. Ovo je osobito zabrinjavajuća pojava jer ima dalekosežne posljedice kroz utjecaj na visinu mirovine. Problem razlike u plaćama složeno je pitanje s više uzroka. Ponekad je riječ o čistoj diskriminaciji, ali razlozi su često skriveni: žene obavljaju više poslova koji se ne plaćaju, poput kućanskih poslova ili njege starijih, češće rade skraćeno radno vrijeme i često u sektorima, u kojima većinom rade žene, su manje plaće. Nejednakost u plaćama nadilazi čak i načelo da se za jednaki rad prima jednaka plaća.

Isti poslovi – manje plaće

Sabol je navela primjere – poslovi koji traže slične kvalifikacije i iskustvo obično su manje plaćeni ako ih obavljaju žene (trgovkinja u prehrambenoj trgovini i trgovac u trgovini auto-dijelova). Jedan od razloga takvog stanja svakako je i roditeljska uloga – roditeljstvo stalno ograničava stopu zaposlenosti žena više nego muškaraca. Rezultat je da žene imaju isprekidane i kraće karijere, sporije napreduju i manje zarađuju. U Hrvatskoj je na razini prošle godine neto plaća iznosila 5.469 kn, za žene je iznosila 5.172 kn, a za muškarce 5.719 kuna. Naravno, to ima utjecaj i na mirovinu, pa je tako prošle godine prosječna mirovina iznosila 2.474,91 kn, za žene je njena vrijednost bila 2.186,52 kn, a za muškarce 2.821,56 kuna.

Govoreći o zastupljenosti žena u upravljačkim strukturama tvrtki u privatnom vlasništvu, Sabol je rekla da brojka nikako nije ohrabrujuća. U više od polovine od 30 zemalja Europe ni u jednoj od najvećih tvrtki ne rukovodi žena. Prosjek zastupljenosti je 14%. Najviše žena rukovoditeljica najvećim tvrtkama imaju Slovačka i Makedonija (20%), a najmanje Španjolska, Njemačka i Francuska (3%). I u Hrvatskoj je to 3%. Kada govorimo o ženama poduzetnicama – na razini EU ih je oko 29%, otprilike toliko, tj. 30% ih je i u Hrvatskoj. Uglavnom se radi o samozapošljavanju, jer one u većini slučajeva (78%) otvaraju tvrtke s jednom zaposlenom i to uglavnom na području zdravstva, društvenih djelatnosti, usluga i obrazovanja.

Kada bi na razini EU nastavili dosadašnjim tempom promjena, to bi značilo da nam je potrebno još 30 godina da bi se dostigao cilj od 73% zaposlenosti žena, više od 20 godina da bi se ostvarila rodna ravnoteža u upravnim vijećima najvećih europskih kompanija, 70 godina da bi jednaka plaća za žene i muškarce postala stvarnost, više od 20 godina da bi dostigli 40% zastupljenosti žena u nacionalnim parlamentima i gotovo 40 godina do trena kada bi kućanske poslove u jednakoj mjeri obaljali i muškarci i žene, zaključila je Sabol.

B. M.

Zastupljenost žena

Prosjek zastupljenosti žena u parlamentima svijeta je 19,8%, u EU parlamentu 36%, u Hrvatskom saboru 25%, u županijskim skupštinama 20,7%, gradskim vijećima 23,3%, a u općinskim vijećima 18,4%. Sabol je ukazala na specifičnost Hrvatske – mali postotak na lokalnim razinama, za razliku od mnogih drugih EU država. U stotinjak općinskih vijeća nema niti jedne žene!

Kada pogledamo razinu izvršne vlasti – rezultati su još porazniji – 11 gradonačelnica od 116 (8,7%), načelnica 28 od 480 (6,5%), a županice niti jedne više. U Vladi imamo 4, odnosno 20% ministrica, od kojih su dvije ujedno i potpredsjednice Vlade.

Zahvaljujući i zakonodavstvu, i politikama, financiranju, dijalogu sa socijalnim partnerima i civilnim društvom, razina zaposlenosti žena u EU narasla je sa 53% 1995. na 63% 2013. godine, a proklamirani cilj je 73%, za što je potrebno osigurati naravno kvalitetne poslove koji će omogućiti kontinuiranu ekonomsku neovisnost. Nažalost, stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj je daleko ispod EU razine i iznosi 43%, ali i stopa zaposlenosti muškaraca u Hrvatskoj je niska i iznosi 52%.