Uvjeti djelovanja |
![]() |
![]() |
![]() |
Ustav Republike Hrvatske u Izvorišnim osnovama utvrđujući razvitak «državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost» da se ona očitovala među ostalim i u: «Uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963-1990.)»... i člankom 3. temeljnih odredbi Ustava utvrđuje se: «Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava». Ukratko Republika Hrvatska temeljena je na antifašističkim načelima kao i povelji Ujedinjenih nacija. Usprkos svojoj demokratskoj i domoljubnoj orjentaciji Savez antifašističkih boraca doživio je u godinama nakon 1990. na ovamo bezbroj omalovažavajućih, neistinitih i netolerantnih inkriminacija, progona organizacija iz korištenih skromnih prostora, šikaniranjem članova i rukovodstava, a u mnogim krajevima i silom uzrokovane zabrane djelatnosti. Ovo osobito u krajevima gdje je nastup neoustaških snaga bio agresivan početkom devedesetih. Na području tzv. Srpske krajine rad SAB Hrvatske bio je potpuno onemogućen, tako da smo preko organa UNPROFOR-a dobili službeni odgovor tzv. Vlade Srpske krajine da predstavnici SAB-a H ne mogu održati komemoraciju u Jasenovcu. Kulminacija pritisaka i nasilja bio je teroristički napad naoružanih vojnika (05.02.1993.) na prostorije SAB-a Hrvatske, pokušaj prisilnog izbacivanja SAB-a iz Hatzove 16 na ulicu radi u “Narodnim novinama” objavljenog smještaja vojne gospodarske organizacije RH Alan. Izbacivanje je spriječeno trenutačnom intervencijom kod Svjetske federacije bivših boraca i protesta kod “Državnog poglavara”. Oštećeno je ili srušeno preko 3.000 spomen obilježja o čemu je SABA RH izdala posebnu opširnu monografiju. Dostojanstveno smo odbijali sve insinuacije ma sa koje strane dolazile i dosljedno provodili u otežanim uvjetima naš zacrtani program. Početkom devedesetih organizacija je brojila oko 160.000 članova dok u 2008. godini ima oko 30.000, zajedno sa mnogim mlađim članovima. Mnogo je članova u međuvremenu umrlo pri čemu je bilo i suicida i ubistava za koja nitko nije snosio odgovornost. Sve ovo događalo se je paralelno sa opće poznatom mimikrijom vrha vlasti koja je za vanjsko političku upotrebu davala izjave o antifašizmu, a istovremeno nije htjela omogućiti normalno djelovanje antifašističke organizacije. |