Dianina lista: Žena koja je uspjela prevariti sistem i spasiti 12.000 djece iz ustaških logora PDF Print E-mail
Friday, 10 February 2012 19:49
Diana Budisavljević za vrijeme Drugog svjetskog rata organizirala je jednu od najvećih i najsloženijih humanitarnih akcija, a zahvaljujući njoj i njezinim suradnicima spašeno je oko 12 tisuća srpske djece zatočene u logorima NDH. Njezin život tema je dokumentarnog projekta Dane Budisavljević i Miljenke Čogelje “Dianina lista”, koji je krajem siječnja osvojio glavnu nagradu EAVE European Producers Workshop te je među 129 prijavljenih projekata odabran za najbolji na koprodukcijskom forumu When East Meets West u Trstu.
 
Intimni pristup
 
- Sudbini Diane Budisavljević može se pristupiti iz brojnih kuteva. Mi smo se odlučili za intimni pristup, priču o njoj i njezinim suradnicima, priču o građanskoj hrabrosti. Većina nas sudjelovala je u nekom ratu, i najčešće nismo učinili ništa. Diana Budisavljević bila je žena koja je mogla pronaći brojna opravdanja da pogne glavu. U to vrijeme bila je već baka, u ustaškom režimu bila je udana za Srbina, u krajnjoj liniji bila je strankinja koja je slabo govorila hrvatski. Usprkos svemu tome, odlučila je ugroziti vlastiti život i živote ljudi koje je voljela kako bi pomogla drugima. Tako da je ta njezina sudbina, ta transformacija, ono što želimo pokazati - objašnjava Dana Budisavljević.
 
O životu Diane Budisavljević malo je toga poznato. Austrijanka, rođena u Innsbrucku 1891. godine, u Zagreb se preselila nakon udaje za liječnika Julija Budisavljevića, kojeg povijest pamti i po tome što je nakon osnutka Medicinskog fakulteta zasnovao Kiruršku kliniku.
 
Nakon uspostave NDH par je ostao živjeti u Zagrebu. U jesen 1941. godine, kad je saznala za stradanje srpskih žena i djece u ustaškim logorima Loborgrad, Stara Gradiška, Jablanac i Mlaka, Diana Budisavljević sa skupinom suradnika organizira “Akciju Diane Budisavljević”.
 
Dnevnik 2003. godine
 
Skuplja hranu, novac, odjeću, lijekove za nesretne ljude, izvlači i zbrinjava djecu te skuplja novac za njihovo uzdržavanje. Cijelo vrijeme vodila je složenu kartoteku koja je trebala omogućiti ponovno spajanje djece s roditeljima i pisala zabilješke o akciji, kasnije pretvorene u dnevnik. Zahvaljujući njezinoj unuci psihologinji Silviji Szabo Hrvatski državni arhiv Dianin dnevnik izdao je kao knjigu 2003. Taj dnevnik je nakon nekoliko desetljeća ponovno skrenuo pozornost na izvanrednu ženu koja je umrla u Innsbrucku 1978., šest godina nakon što se vratila u svoj rodni grad.
 
No, ni to nije bilo dovoljno da joj se posthumno oda počast, Diane još nema u udžbenicima i jedva se spominje u leksikonima. Široj javnosti, pak, ostala je nepoznata. Tako ni Dana Budisavljević, koja je rodbinskim vezama povezana s obitelji Dianina supruga, nije za nju znala, iako su se obitelji poznavale.
 
Zahtjev Ministarstva
 
- Prvi put sam čula za nju u filmu “Duhovi Zagreba” Jadrana Bobana, ali ideja o snimanju dokumentarca potekla je od Nataše Jovičić, ravnateljice JUSP-a Jasenovac, i Nataše Mataušić, koja se godinama bavi njezinom sudbinom - objašnjava Dana Budisavljević.
 
- Diana je odmah nakon oslobođenja, na zahtjev Ministarstva, cijelu kartoteku koju je vodila, a koja je trebala ponovno spojiti članove obitelji, morala predati vlastima. Iz njezina dnevnika jasno je da je bila beskrajno žalosna što joj nije bilo omogućeno da završi svoj projekt. Nakon rata Akciju više nije spominjala. Tek kad je Vjesnik 1980-ih pokrenuo serijal o kozaračkoj djeci, njezina je unuka počela sustavno istraživati priču - nastavlja Miljenka Čogelja.
 
Dokumentarac bi trebao biti dovršen početkom 2014. godine jer, kako napominju autorice, radi se o priči koja zaslužuje temeljito i opsežno istraživanje.
 
Tragova je malo, baš kao i svjedoka akcija, za razliku od brojnih upitnika nad pričom; tko je kriv što je Diana tako dugo bila zaboravljena, tko se okitio njezinim zaslugama, kakva je bila Stepinčeva uloga u cijeloj priči...
 
Interes u Srbiji
 
Projekt u produkciji Hulahopa nije jedini aktualni projekt koji se bavi sudbinom Diane Budisavljević. Povjesničarka Nataša Mataušić piše doktorat na tu temu, a priprema se snimanje dokumentarca “Srce od svile i čelika” koji je osmislio beogradski režiser Dejan Živković. Riječ je o regionalnoj koprodukciji u koju će biti uključeni i novinari istraživači iz Srbije i Hrvatske.
 
- Mi ćemo svoju priču temeljiti na njezinom dnevniku i zapisima najbližih suradnika. Naravno, to ne znači da sve ne treba temeljito istražiti, biti što precizniji, iako se priča račva u bezbroj različitih političkih i povijesnih rukavaca. Čak se i nama, koliko god smo uronile u temu, ponekad čini kao da je netko izmislio cijelu priču jer je teško pojmiti da je u takvom režimu akcija takvih razmjera bila moguća - objašnjava Dana Budisavljević.
 
Upornost jedne žene
 
Na njezine riječi nadovezuje se Miljenka Čogelja.
 
- Kad čitate njezin dnevnik, sve vam je jasno. Vidite upornu ženu koja tvrdoglavo radi na svojoj misiji. Ženu koja je u jednom totalitarnom režimu odlučila igrati po pravilima civiliziranog društva u kojem sve funkcionira, kojoj nije problem ići od vrata do vrata, od Stepinca do Artukovića, kucati i tražiti dozvole. Diana Budisavljević poštovala je sustav koji nije postojao, vjerovala u institucije koje nisu funkcionirale i takvim je stavom, barem se meni tako čini, uspjela zbuniti i “prevariti” onaj sustav koji je postojao.
 
Zajednički rad na scenariju filma
 
Dana Budisavljević i Miljenka Čogelja zajedno rade na scenariju za “Dianinu listu”, a režirat će ga Dana koja je za film “Sve 5” osvojila Grand Prix na Danima hrvatskog filma te još nekoliko nagrada na međunarodnim festivalima.
 
Za predstojeći Zagrebdox najavljena je premijera novog dokumentarca Dane Budisavljević “Nije ti život pjesma Havaja”, intimna priča o razumijevanju unutar obitelji.