Prije 80 godina - njemačka invazija na Jugoslaviju i Grčku PDF Print E-mail

Međunarodni savez antifašista (FIR) i njegove članice prisjećaju se balkanskog rata koji je započeo prije 80 godina invazijom njemačkog Wehrmachta 6. travnja 1941.

Već prije trupe Mussolinijevog režima pokušale su svojom agresijom na Kraljevinu Jugoslaviju i Grčku provesti ekspanzionističke ciljeve talijanskog fašizma. Međutim, to je rezultiralo porazom, tako da je sa stajališta vojnog vodstva nacističkog režima, koji je tih tjedana već pripremao invaziju na Sovjetski Savez, trebalo hitno poduzeti vojno osiguranje južnog boka. Pritom je njemački fašizam prvo pokušao nametnuti ugovor Kraljevini Jugoslaviji "koji se nije mogao odbiti". Međutim, kada se vlada u Beogradu potrudila i pridružila se Paktu triju sila ("Osovina Berlin-Rim-Tokio") krajem ožujka 1941, protunjemačke demonstracije i puč jugoslavenskih časnika odbacili su tu politiku. Umjesto toga, nova jugoslavenska vlada pregovarala je sa Sovjetskim Savezom i potpisala pakt o prijateljstvu i nenapadaJju 5. travnja 1941. godine.

U svjetlu tog razvoja događaja, fašistička Njemačka odlučila je ne samo pružiti vojnu potporu Italiji protiv Grčke, već i napasti Jugoslaviju. Krajem ožujka, u svojoj Direktivi br. 25, Adolf Hitler naredio je da se Jugoslaviju " vojno slomi i kao državni entitet" u munjevitoj kampanji. Dan nakon potpisivanja moskovskog sporazuma, 6. travnja 1941, Wehrmacht je zajedno s talijanskim, bugarskim i mađarskim trupama napao Jugoslaviju i Grčku.

Tijek rata dobro je poznat, uključujući nebrojene ratne zločine i zločine protiv civilnog stanovništva koje su počinili njemački Wehrmacht i njegovi ustaški suradnici. Proglasili su Hrvatsku neovisnom i stvorili vazalnu državu u kojoj su uspostavili terorističku pukovniju, s koncentracijskim logorom Jasenovac kao vidljivim simbolom nasilnog progona političkih protivnika i etničkih manjina.

Međutim, ne zaboravljamo ulogu koju je to ratno kazalište odigralo u neuspjehu fašističkih planova za svjetsku dominaciju.

Sigurno je da je balkanska kampanja odgodila invaziju na Sovjetski Savez za najmanje šest tjedana i osujetila planove Wehrmachta da glavni grad Moskvu u blitzkriegu slomi prije početka zime. Dakle, Jugoslavija je bitno ometala fašističku ekspanzionističku politiku, ne samo kao ratno područje već i kao politički čimbenik.

Istodobno, ta je invazija bila povezana s pojavom snažnog vojno organiziranog partizanskog pokreta. Da bi se borili protiv toga, okupatori su počinili nebrojene ratne zločine protiv civilnog stanovništva.

Ipak, oko 70 000 muškaraca i žena pridružilo se partizanima u Albaniji. Jedan od njihovih važnih vođa bio je komunist, a kasnije šef države Enver Hodža, koji je od 1943. vodio "Antifašistički odbor za nacionalno oslobođenje".

U Grčkoj je ELAS, Grčka narodnooslobodilačka vojska, pod zapovjedništvom komunističkog borca ​​otpora Árisa Velouchiótisa, vodio žestoku partizansku borbu protiv njemačkih, talijanskih i bugarskih okupacijskih snaga i njihovih fašističkih suradnika. EAM (Nacionalno oslobodilački front) pojavio se kao političk izraz otpora.

Pod vodstvom Josipaa Broza Tita borila se Jugoslavenska narodnooslobodilačka vojska protiv koje su bile raspoređene četiri njemačke pješačke divizije koje nisu bile dostupne u ratu protiv Sovjetskog Saveza.

Dakle, kad se prisjećamo njemačke invazije na Jugoslaviju i Grčku, također s ponosom i priznanjem razmišljamo o ženama i muškarcima partizanske borbe koji su se borili riskirajući svoje živote, slobodu i zdravlje za slobodu svoje zemlje i oslobođenje Europe od fašističkog barbarstva.

Međunarodni savez antifašista (FIR) / SABA RH