Svetičko Hrašće PDF Print E-mail

SPOMEN NA KARLOVAČKU BRIGADU

Polaganjem vijenaca podno spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora i evociranjem sjećanja na borbeni put - obilježena 77. obljetnica te partizanske jedinice. Značajnu ulogu brigada je imala u borbama za oslobođenje šireg karlovačkog područja. Ratni put je završila ulaskom u Karlovac 6. svibnja 1945. godine

Do jeseni 1943. godine, Karlovački odred narastao je na četiri bataljuna. To je objektivno značilo da na prostoru velikog kupskog luka (rajona međurječja Kupa-Dobra), postoje snage za formiranje partizanske brigade. To se moglo provesti odmah, ali je zbog njemačke ofenzive tijekom listopada 1943. godine odgođeno. Tom ofenzivom zahvaćeni su i Karlovački kotar i područje Žumberka zbog čega je Karlovačka brigada formirana tek 5. ožujka 1944. godine u selu Svetičko Hrašće (kod Ozlja).

U povodu 77. obljetnice osnutka Karlovačke brigade u Svetičkom Hrašću upriličen je komemorativni skup, položeni su vijenci podno spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora i na grobnicu pokopanih istarskih partizana, te evocirana sjećanja na borbeni put te partizanske jedinice, a bilo je riječi i o aktualnom položaju antifašizma u Hrvatskoj. Malobrojne poklonike antifašizma (zbog epidimoloških mjera) pozdravili su MIROSLAV DELIĆ, čelnik karlovačkih antifašista i IVANA ŽGANJER, predsjednica Mjesnog odbora Svetičko Hrašće.

Formiranje ove brigade je bio znak da postoji kritična masa ljudi koji će se oduprijeti zlu koje je tada vladalo. U obavezu smo kao ljudi uvijek bili na strani dobra, znati što je dobro za neku zajednicu i na taj način živjeti, pošteno i korektno“, rekla je GORDANA LIPŠINIĆ, ozaljska gradonačelnica. O povijesti brigade je govorila BISREKA VRANIĆ, bivša gradonačelnica Ozlja i sadašnja kandidatkinja: „Osnivanje je značilo da je tadašnje vodstvo izabralo antifašističko opredjeljenje koje je danas temeljna tekovina svih europskih država. Odlikovano je 350 boraca i rukovodilaca, 160 Ordenom za hrabrost i 190 Medaljom za hrabrost, dok je sama brigada 1961. godine odlikovana Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem. Najveću ulogu brigada je odigrala u operacijama za olobođenje Karlovca, Duge Rese, Ozlja, Pokuplja i ovog dijela Hrvatske. Put je završila 6. svibnja 1945. godine, ulaskom u oslobođeni Karlovac“.

Sastav novoformirane Karlovačke brigade činili su borci i rukovodioci Prvog karlovačkog odreda. Na dan formiranja, 5. ožujka imala je 640 boraca - 595 ih je bilo s teritorija Karlovačkog kotara, a čak 93% bili su Hrvati. Brigada je imala četiri bataljuna od kojih je svaki imao po dvije čete i mitraljeski vod, a imala je još i četu za vezu, prateću četu, minerski vod, štapski vod, sanitetski vod i intendanturu. Za komandanta imenovan je FRANJO MOLEK, a za komesara PETAR ERDELJAC. Mjesec dana nakon formiranja brigada je popunjena sa 280 boraca iz Istre, a značajan priljev boraca bilježi se u drugoj polovici 1944. godine kada je Tito proglasio amnestiju za pripadnike domaćih neprijateljskih formacija koji nisu počinili ratne zločine. Do 1. svibnja 1944. godine, brigada je bila u sastavu 8. kordunaške divizije,a od tada do kraja rata u sastavu 34. divizije. Brigada je 26. listopada 1944. godine dobila naziv - udarna. Bila je glavni nositelj oružane borbe na karlovačkom teritoriju. Borbeno je djelovala na području Karlovca, Ogulina, Vrbovskog i u Pokulju, Turopolju, Žumberku, a povremeno i u Beloj krajini (u Sloveniji).

Tijekom svoje borbene aktivnosti brigada je imala vidnih usjeha. Ukupno je izbacila iz stroja 1.739 neprijateljskih vojnika. Zaplijenila je mnoštvo naoružanja i opreme. S obzirom na vrijeme borbenog djelovanja, brigada je pretrpjela dosta velike gubitke: 337 je poginulo i umrlo od zadobivenih rana, 422 su ranjena, 18 je umrlo od bolesti i 107 ih je „nestalo“, od čega su 30 zarobljena. Posebno je broj poginulih nerazmjerno velik u usporedbi s ranjenima. Za to postoji više razloga. Najprije, brigada je tako reći svakodnevno vodila vrlo teške borbe s daleko nadmoćnijim neprijatljem koji je, osim toga, raspolagao i boljom tehnikom i naoružanjem, uključujući i avijaciju. Operativno područje Karlovačke brigade obuhvaćalo je prostor na samim vratima Zagreba, Karlovca i Siska na kojima je neprijatelj često poduzimao ofenzivne poduhvate na oslobođeno područje Žumberka i Pokuplja, kao i na karlovačkom području radi odbacivanja naših snaga što dalje od komunikacija. U dosta slučajeva protunapadi nisu otpočinjali u najpovoljnijem trenutku i često su bili inicirani više osobnom hrabrošću nego stvarnim izgledima za uspjeh. Pretežan broj boraca i starješina brigade sačinjavali su mlađi ljudi bez prthodnog vojnog obrazovanja pa je bilo i neiskustva i nesnalaženja. A bilo je i subjektivnih slabosti i nebudnosti pri obavljanju stražarske i patrolne službe, što je ponekad imalo i težih posljedica.

U proljeće 1945. godine, brigada je vodila borbe na području Banije i sudjelovala u završnim operacijama za oslobođenje Korduna, Pokuplja i Žumberka. Ratni put je završila ulaskom u Karlovac 6. svibnja 1945. godine. Značajnu ulogu brigada je imala u borbama za oslobođenje šireg karlovačkog područja - Duge Rese i Ozlja, kada su 2. i 3. Armija NOV i POJ u silovitom naletu oslobodile ovaj dio Hrvatske i dva dana nakon Karlovca oslobodile i Zagreb - 8. svibnja 1945. godine.

Bojan Mirosavljev