Labin: PRVI ORGANIZIRANI ANTIFAŠISTIČKI OTPOR U SVIJETU PDF Print E-mail

Pod pokroviteljstvom ZORANA MILANOVIĆA, predsjednika Republike Hrvatske, Grad Labin s općinama Labinštine obilježava 100. obljetnicu Labinske republike. Glasoviti ustanak labinskih rudara iz 1921. godine koji se smatra jednim od prvih organiziranih antifašističkih otpora u svijetu utro je put istarskog poluotoka ka antifašizmu kao temelju Europske unije

Grad Labin s općinama Labinštine , pod pokroviteljstvom ZORANA MILANOVIĆA predsjednika Republike Hrvatske obilježava 100. obljetnicu Labinske republike. Spomen je to na 2. ožujka 1921. godine kada su se kovari (rudari, op. a.) pod vodstvom Ivana Pipana pobunili protiv talijanskih vlastodržaca, te stupili u 37-dnevni štrajk i organizirali samoupravu nad rudnikom, što je izraslo u prvi organizirani otpor nadolazećem fašizmu u Europi, poslije nazvan Labinska republika, ugušen je u krvi osmog travnja.

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Labina, povodom obilježavanja 100. obljetnice Dana Labinske republike, Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske obraćajući se nazočnima, među inim je istaknuo: „Te 1921. godine, nakon I. svjetskog rata, Europa se tresla i do današnjih dana nije se smirila. U Labinu je bio prvi ustanak protiv fašizma, i u odnosu na ostale ustanke i revolucije, velike i male tog vremena, imao je relativno neću reći sretan završetak, jer bilo je mrtvih, ali relativno civiliziran ishod. Nakon tog rata sukobila su se dva ekstremizma, jedan je bio ekstremizam mržnje, fašizam i kasnije nacizam. Drugi je bio komunizam. Također ekstremizam, ali ekstremizam nade, ne mržnje. I u situaciji kad čovjek mora birati, a možda i ne želi birati, izabrat će eksremizam nade“, kazao je Milanović. Dodao je: „Ovdje u Labinu veća grupa ljudi, nisam ni znao da je ovdje znalo biti zaposleno po 12 tisuća rudara (to je više nego današnji HEP i veće nego današnji Labin), dakle jedan cijeli grad. Ovdje su se mladi muškarci, Talijani, Hrvati, Česi, Slovaci, Poljaci, dakle građani i ljudi bivše austrijske carevine, udružili prije svega u klasnu borbu. U borbu protiv nepravde, eksploatacije, iskorištavanja, u borbu za elementarno ljudsko dostojanstvo. To je trajalo mjesec dana i poraženi su, vojnim sredstvima silom. Njihova organizacija nije bila strogo hijerarhijska, kao organizacija drugih revolucija koje su u to vrijeme razvijale Europu i kojih su ovi ljudi sigurno bili svjesni. U Labinu su imali crvenu zatavu, srp i čekić, imali su ideale. I u nastojanjima u svojoj borbi bili su autonomni. Bila je to borba običnih ljudi za bolje danas. I za još bolje sutra. Velika većina ljudi, kada nešto vidi, ne pita se kako to primijeniti. Ni zašto je to tako? Oni rijetki, a među te spadaju i kovari iz Labina, su se zapitali što je to? Imali su neku ideju, viziju neku, i nisu rekli zašto? Nego su rekli, zašto ne? Nekoliko ih platilo životima, međutim danas to izgleda nevjerojatno, i neobično za to vrijeme, i opet je to posebno istarska priča“, istaknuo je Milanović

Labinski gradonačelnik Valter Glavić kazao je kako je bunt rudara postao dio identiteta Labina i Labinštine: „Ovaj rudarski i radnički grad od pamtivijeka je dobar domaćin. I rudareva kuća oduvijek je bila topla. Grijao ju je ugljen, crno zlato, karbon. Bilo je na rudarskom stolu domaće hrane za rudara i za gota. Najbolje to znaju naši najstariji uzvanici, naši kovari koji su odavno prešli devedesetu godinu. Zato dragi naši rudari hvala za sve i neka vam je 100 puta sretno. Vi ste ti, zbog kojih danas osjećam strhopoštovanje za svaku izgovorenu riječ. Vi ste živjeli ono što mi danas slavimo. Danas, kad je više nego ikad u povijesti čovječanstva sve povezano, podsjetiti da su naši kovari daleke 1921. godine ovdje na istočnoj obali istarskog poluotoka začeli antifašizam kao univerzalnu vrijednost, veliki je razlog za biti ponosan“.

Iako obespravljeni, obespravljeni i izrabljivani te potplaćeni rudari (radili su za 20 lira mjesečno), bili su jedinstveni i odlučni, oduprli se fašističkom nasilju po Istri. Usudili su se puno jačem i moćnijem od sebe nedvosmisleno reći „kova je naša“ i preuzeti odgovornost vlastite sudbine. Iako je Labinska republika ugušena nakon 37 dana, njihova hrabrost nije nestala. Labinski rudari (oko 2.000 ljudi) stupili su 2. ožujka 1921. godine u generalni politički štrajk, u znak protesta protiv nasilja fašista koji su bili provalili u radničku komoru u Trstu i zapalili zgradu, a zatim 1. ožujka fizički napali sindikalnog rukovodioca raških ugljenokopa Ivana Pipana. Rudari su zaposjeli ugljenokope, obrazovali komitete i „crvenu stražu“ za obranu rudnika od fašista i u toku mjeseca ožujka do početka travnja sami upravljali proizvodnjom. Na tu akciju labinskih rudara, klasno organiziranih još za Austro-Ugarske, utjecali su i događaji izazvani Oktobarskom revolucijom. Talijanske su vlasti organizirale protiv „Labinske republike“ pravu vojnu operaciju, te je 8. travnja 1921. godine započeo generalni napad na rudare. Došlo je do oštrih borbi, i rudari se nisu mogli održati pred velikom nadmoći. Nekoliko je rudara poginulo, veći je broj uhapšen. Na procesu u Puli (18. XI. - 2.XII. 1921.) sud je ipak bio prinuđen, zbog raspoloženja javnosti i zbog odlučnog istupanja branilaca i samih rudara, da optužene oslobodi.

Bojan Mirosavljev