Kako zaštiti spomenike NOB-a PDF Print E-mail

Počeci zaštite kulturno-povijesnih spomenika u RH sežu u sredinu 19. stoljeća brigom za tzv. starine koje danas zovemo kulturna dobra naroda.

Dosta poznatih građana RH su se bavili tim pitanjem, očuvanjem, konzerviranjem ili populariziranjem spomenika iz kulturne baštine, kojom Hrvatska obiluje, ali je veliko pitanje kako se prema njima odnosi, čak i kad je riječ o onima najvrijednijima: ostacima i tragovima povijesti iz davnine, a da ne spominjemo ona o kojima se vode političke bitke i osporavanja.

Kulturnu baštinu čine pokretna i nepokretna dobra od umjetničkog, povijesnog, antropološkog, znanstvenog i drugog značaja. Nematerijalni oblici narodnog stvaralaštva su u formi: folklora, gastronomije, usmenog i pismenog govora, običaja itd. Imamo dojam da je zaštita nematerijalnog dobra u zadnje vrijeme procvjetala, misleći na zaštitu lokalnih govora te različite vjerske ceremonije.

No, kako stojimo sa zaštitom nepokretnih spomenika i svih ostalih obilježja iz NOB-a, tj 2.svjetskog rata ? Tu ulazi cijeli niz raznovrsnih formi . Osim spomenika tu su: spomen-ploče, spomen područja, spomen-kuće i drugo.

Nakon osamostaljenja RH Ustavom je zajamčena osobita zaštita kulturne baštine. Dugo je vremena bio na snazi stari Zakon o zaštiti spomenika kulture iz 1967.g . Nakon više od 30 godina donesen je novi Zakon o zaštiti kulturnih dobara 1999.g. Osim registriranja novih dobara, pojavio se i problem revizije svih dotadašnjih rješenja iz bivše države. Godine 2020.g donesena je izmjena Zakona i neke odluke su precizirane i izmijenjene. Tenedencija je bila da se donesu nova riješenja i svako od naših kulturnih dobara unese u registar i dobije jedinstveni redni broj, te da se razdvoje spomenici od nacionalnog, regionalnog i lokalnog nivoa.

Dakle , zaštita spomenika iz NOB-a je u nadležnosti Ministarstva kulture i pripadajućih službi , tj. konzervatorskih zavoda i odgovarajućih povjerenstava i uprava u Ministarstvu kulture. Ta materija zaštite spomenika NOB-a je pravno regulirana u već spomenutom Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i jako važnom Pravilniku o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara RH, kroz niz složenih koraka i zahjeva. U temeljnom Zakonu se nalazi stav da je u kulturnoj baštini ostalo: “memorijalno područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesti”. Zatim stoje i drugi deklarativno pozitivni članci Zakona koji idu u prilog očuvanju i održavanju spomenika, onih zaštićenih prije svega. Posao Ministarstva kulture bio bi upravo u tom dijelu identifikacije i inventariziranja vrijedne baštine.

S obzirom na složenu proceduru koju treba proći kod registracije spomeničke baštine NOB-a došli smo do slijedećih spoznaja:

  1. U popisu lokalno zaštićenih spomenika NOB-a je na dan 23. veljače 2021. ukupno oko 70 stavaka na tzv. L-listi Ministarstva kulture (zaštićeno na lokalnoj razini).

  2. Samo na području Velike Gorice je preko 50 spomenika, spomen grobnica, ploča i bista, od kojih niti jedan jedini spomenik nije na ni jednom popisu koji je službeno zaštitio navedenu baštinu, od spomenika Udarne brigade Franjo Ogulinac Seljo do spomen grobnica u mjestima Pokupsko, Ruča i Velika Gorica

  3. Prije destak godina smo dobili informaciju da je u Registar upisano 10 dobara lokalnog značenja a svi su iz Petrinje , tj, na području koje je pokrivala UABA Petrinje . Tih je 10 spomenika klasificirano kao memorijalno obilježje iz NOB-a što je očito neki prvi pokušaj i proboj u ovoj državi koja bi se trebala držati svojih zakona.

  4. U dokumentu dostupnom na netu, koji se zove Registar, nema niti jedan spomenik iz NOB-a. Razlozi su administrativni - Registar je izdvojen iz Ministarstva kulture pa je očito da se negdje ” izgubila” L- lista .

  5. Nastojanje da se zaštite spomenci kulture iz NOB-a mora se ubrzati, jednostavno radi protoka vremena i sređivanja poltičkih prilika koje su opterećivale neke građane i u pogrešnom svjetlu prikazivale partizane i njihovu borbu s fašistima.

Na kraju, što je činiti UABA-ma da se pokrene proces zaštite spomenika na lokalnom nivou?

Osobno sam mišljenja da nije ništa komplicirano i nemoguće ako se ima podrška tijela lokalne samouprave i dakako stručnih institucija koje mogu neke zahtjeve i odbiti.

No, ne bude li se digao glas antifašista i, naravno, drugih zainteresiranih građana, ostane li sve mrtvo slovo na papiru bez konkretnih mjera zaštite, naši neki vrlo vrijedni i važni spomenici zauvijek će propasti. A povijest neće nitko pobrisati mokrom krpom i potezom pera.

Marija Ajša Peuc