Bećarac našvrljan ćirilicom PDF Print E-mail

Ćirilica je slavensko pismo, a Hrvati su Slaveni. Tako je ćirilica i hrvatsko pismo.

Ona je i službeno pismo u Europskoj Uniji.

No, sveučilišni profesor Davor Filipović se hvali i ponosi time što ne zna ćirilicu.

U Hrvatskoj se treba koristiti službeno pismo a to je latinica. Osobno ne znam ćirilicu pa natpis u Ilici ne bi mogao ni pročitati“, pohvaliti će se svojim neznanjem ćirilice Davor Filipović, profesor organizacije i menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu komentirajući fanove Đorđa Balaševića koji su na zagrebačkom asfaltu u Ilici položili transparent ispisan ćirilicom „Bećarac“, izražavajući time žal nakon iznenadne smrti tog novosadskog kantautora.

Zašto „Bećarac“ ?

Đorđe Balašević je volio Zagreb, a i Zagreb je čutio Đorđa Balaševića. Tu u Zagrebu on je održao mnoge koncerte za pamćenje. U svojoj pjesmi „Stih na asvaltu“ će na vojvođanskom dijalektu napisati:

Da mi je još jedanred proći Ilicom,

Pa da Bećarac našvrljam ćirilicom,

Teško da bi drugi mogli riješiti taj hijeroglif ....“

Pokazalo se da su Zagrepčani taj hijeroglif mogli uspješno riješiti, ali je očito to bio prevelik i nerješiv izazov kandidatu HDZ-a za gradonačelnika Zagreba Davora Filipovića. Manji je problem što jedan sveučilišni profesor ne zna ćirilicu, iako i to samo po sebi nešto govori i o njegovoj akademskoj naobrazbi i znanstvenoj radoznalosti, puno je veći problem kada se Davor Filipović sveučilišni profesor ponosi svojim neznanjem ćirilice. Zamislite, HDZ predlaže za gradonačelnika Zagreba čovjeka koji se hvali neznanjem!

Što je to tako opako u ćirilici ?

Ćirilično pismo je nastalo na prostorima današnje Sjeverne Makedonije ili Bugarske na prelasku iz 9. u 10. stoljeće. Javlja se nakon glagoljice a već u 12. stoljeću biti će temeljno pismo pravoslavnih Slavena. Sa Balkana će se proširiti na čitav pravoslavni svijet i u Rusiju, a prihvatiti će je i neki nepravoslavni narodi. Ćirilica se koristi od Banja Luke pa do Vladivostoka, na dalekim istočnim ruskim granicama. Za 300 milijuna ljudi ona je osnovno i glavno pismo. I ne samo to, ćirilica je pristupanjem Bugarske EU 2007. godine postala službeno pismo i EU. Ona nije smetala ni banu Jelačiću koji je još prije gotovo 200 godina prilikom svoga ustoličenja za bana, pozivnice za taj svečani čin uputio i na latinici i na ćirilici. No, sveučilišni profesor rođeni Sarajlija Davor Filipović busa se u prsa neznanjem ćirilice i želi biti gradonačelnik Zagreba.

Na područjima gdje danas žive Hrvati su se koristili ćirilicom gotovo 3 stoljeća prije latinice, mnogi su hrvatski kulturno povijesni spomenici stoga napisani ćirilicom i predstavljaju hrvatsko kulturno narodno blago. Najstariji pisani spomenik hrvatskom ćirilicom, odnosno Bosančicom nastao je 1180.g. u Povljima na Braču – „Povljanski prag“ napisan bračkom čakavštinom, danas se nalazi u Splitu u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. To je onaj muzej koji je ministar kulture SR Hrvatske Stipe Šuvar ostavio svome narodu, a pored tog značajnog muzeja i nekoliko kapitalnih objekata, primjerice Muzej Mimara, zgrada Nacionalne i Sveučilišne Biblioteke gdje danas Plenković održava sjednice Vlade RH. Više je Stipe Šuvar ostavio iza svoga ministrovanja hrvatskom kulturom i prosvjetom u vrijeme socijalizma, nego što su doprinijeli svi ministri kulture zajedno u samostalnoj i demokratskoj RH. No, još nikada nismo čuli od nekog visokog hrvatskog dužnosnika da je Stipi Šuvaru Hrvatska na tome zahvalna. A šta bi Davor Filipović, kandidat HDZ-a za gradonačelnika Zagreba koji se ponosi i gradi svoj „ugled“ na neznanju ćirilice, uradio sa „Povaljskim pragom“ možemo samo pretpostaviti. Zato hvala Stipi Šuvaru da ga je sačuvao. Očito je da Davor Filipović ćirilicu doživljava kao političko pitanje istrgnuvši je iz područja kulture. To baš i nije dobra reklama Ekonomskom fakultetu u Zagrebu kada regrutira takve profesore.

No sveučilišnom profesoru Filipoviću je očito važnija politička od akademske karijere. Pojednostavljeno rečeno čini se kao da je shvatio kako se u hrvatskoj politici karijera najlakše gradi na odbojnosti prema ćirilici, Srbima, komunizmu i Jugoslaviji. Znanje je tu manje važno.

Kroz svoju su se povijest Hrvati služili različitim pismima, glagoljicom, ćirilicom, latinicom. Ni jedno od ta tri pisma nije više hrvatsko od onog drugog. Brojni su tragovi našega prisustva na ovim prostorima zapisani na svakom od tih pisama, te su glagoljica i ćirilica isto tako dio hrvatskoga identiteta kao što je to i latinica. Zato je potpuno glupo, pogotovo kada to čujemo od jednog sveučilišnog profesora, hvaliti se neznanjem, biti ponosan što ne znaš ćirilicu.

Kada se Davor Filipović bahati neznanjem ćirilice, kada to neznanje naglašava jedan sveučilišni profesor ponižavajući tako pismenost, povijest i kulturu svoga naroda, bizarno ga je i smiješno kandidirati kao predvodnika bilo čega, a kamo li za gradonačelnika Zagreba.

Političari rado ističu svoje znanje. No, sveučilišni profesor Davor Filipović želi postati gradonačelnik glorificirajući neznanje.

Zaboravio onu narodnu – koliko pisama znaš, toliko vrijediš.

 

Ploče, 2. 3. 2021.

VEDRAN SRŠEN