Ratna kronika PDF Print E-mail

TRAGEDIJA KOJA SE RIJETKO DOGAĐA

Sa 7. banijskom divizijom koja se povlačila prema Bosanskoj krajini krenulo je oko 20 tisuća civila bježeći od ustaškog zuluma, a i zločina njemačke i talijanske vojske. Dosta je naroda stradalo, rijetko se tko vratio na rodnu grudu

Njemačko-talijanska operacija Weiss I, započeta 20. siječnja 1943. godine sručila se svom silinom na jedinice 1. hrvatskog korpusa na Baniji, Kordunu i Lici. Vještim manevriranjem i ofenzivnim udarima na bokove i iz pozadine 1. hrvatski korpus je lomio ofenzivnu snagu napadača koji je teško prodirao prema Bihaću.

Sedma banijska divizija postupno se povlačila prema Bosanskoj krajini i napustila je Baniju. S njom je krenula velika masa, oko 20 tisuća civila iz Like, Korduna i Banije, bježeći od ustaškog zuluma, a i zločina njemačke i talijanske vojske. Tolika se masa naroda polvačila s partizanima oko Vrhovnog štaba, nešto prema Grmeču, a drugi prema Drvaru i Šator planini gdje je dosta naroda stradalo. Neki su otišli prema Neretvi i Sutjesci, rijetko se tko vratio na rodnu grudu. Tragedija koja se rijetko događa.

Na posljednjem povijesnom znanstvenom skupu održanom u SRH, raspravljalo se o III. zasjedanju ZAVNOH-a, u Otočcu, listopada 1989. godine. Direktor Arhiva Karlovca, dr. Đuro Zatezalo, uz potporu Jakova Blaževića, za ova stradanja naroda optužio je Andriju Hebranga tada sekretara CK KPH, da je on zapovijedio da se narod povlači, „kako bi se od Srba očistilo te prostore“. Usprotivio mu se akademik Ljubo Boban, ali i Nikola Anić i dr. Ivan Kralj, referent saniteta u GŠH. Dokazano je da je direktiva, ako je i bilo, nije stigla iz CK KPH, jer se tim problemima bavio Moša Pijade u VŠ i u AVNOJ-u. Nažalost ta rasprava, iz „miroljubivih razloga“ nije objavljena u zborniku tog znanstvenog skupa.

Da bi se objedinilo zapovijedanje i vođenje jedinica 1. hrvatskog korpusa osnovana je zajednička komanda od članova GŠH i Štaba 1. korpusa NOVH. Oni su vodili operativne jedinice na svim frontovima. Tako se uspješno vodilo obrambeno-ofenzivne akcije tijekom operacije Weiss. U Vrhovni štab stigla je informacija da se GŠH i 1. korpus NOVH nalaze „u teškoj situaciji okruženja“. Iza toga je VŠ 8. veljače 1943. godine uputio GŠH zapovijed da se s glavnim snagama probije prema Drvaru i na područje Bosne, tj. da napusti teritorij Hrvatske. Nastupila je jedna od najdelikatnijih situacija u kojoj se ikada u NOR-u nalazio Glavni štab Hrvatske. Iz dostupnih dokumenata stiče se dojam da se GŠH tome odupro, pa je odlučio da takvu zapovijed ne izvrši. Sada je po toj zapovijedi GŠH počeo „manevrirati“ i odmah je 9. veljače javio VŠ:“Naše jedinice uopće nisu opkoljene. Mogu se kretati u bilo kojem pravcu. Čvrsto smo povezani... Glavnina se uopće ne mora povlačiti. Očekujemo direktive...“ Istog dana GŠH šalje drugu depešu VŠ u kojoj kaže: „Glavnina neće ići prema Bosni bez vašeg specijalnog naređenja“..., jer se „Talijani povlače iz Like“, a da će se 6. divizija „povezati sa 7. banijskom divizijom kod Drvara“. Uz to je 6. lička zauzela Srb i Gornji Lapac i na cesti Mazin-Lapac potpuno porazila motorizirane dijelove talijanske divizije „Sassari“, o čemu je Tito informiran 18. veljače. Lika je ponovno slobodna. Talijani idu prema Kninu.

Zatim je iz VŠ poslana GŠH još jedna čudnovata depeša, 28. veljače, u kojoj se zapovijeda da se „odmah pošalju barem dvije najbolje brigade preko Martin Broda za Drvar ili za Grahovo i da zajedno s Bosancima razbiju Nijemce...“ U depeši stoji i ultimatum: „izvršit to hitno uz punu odgovornost...“ Zamjenik načenika VŠ Terzić istu je depešu ponovio 1. ožujka 1943. godine. Sutradan, 2. ožujka GŠH obavještava VŠ da je naredio da se krene prema Drvaru, ali da brigade ne mogu stići do Drvara za 1-2 dana jer su daleko od Drvara i traži više podataka o stanju u Drvaru „da ne bi izvršili suvišne pokrete i iznurili jedinicu...“ Poznavajući situaciju na terenu, 5. ožujka GŠH obavijestio je VŠ da su Nijemci ušli u Glamoč i Grahovo i da se 1. bosanski korpus povukao na Grmeč te da „zbog toga obustavi pokret naših brigada. Molimo odobrenje...“, kao i da je „u Drvaru velika koncentrcija njemačke vojske...“ Da bude siguran, istog je dana GŠH još jedanput ponovio tekst poslane depeše. Sutradan, 6. ožujka 1943. godine iz Vrhovnog štaba stigla je Glavnom štabu Hrvatske depeša u kojoj stoji znak ohrabrenja:“Odobravamo da se obustavi pokret vaših jedinica...“

Oko ovog događaja dosta se u historiografiji NOB-a na razne načine komentiralo i širilo razne pretpostavke. Politički komesar GŠH, Vladimir Bakarić 1975. godine dao je objašnjenje da je „on autor depeša iz kojih je VŠ mogao steći dojam da su oni opkoljeni“, ali da bi „odlazak iz Hrvatske u Bosnu značilo poraz, to bi značilo demoralizaciju i pad ustanka u Hrvatskoj...“ Što se tiče druge zapovijedi da GŠH pošalje dvije najbolje brigade prema Drvaru, sve vojne analize potvrđuju da je takva zapovijed bila neizvediva iz prostog razloga što se od Mazina i Lapca bilo nemoguće probiti u Drvar u kojem se već nalazila njemačka SS „Prinz Eugen“ divizija. Obje bi brigade da su krenule, najvjerojatnije stradale.

Međutim, ovaj se slučaj odnosa GŠH prema VŠ, bez obzira što je Glavni štab Hrvatske bio lucidniji u procjeni, tumačio neizvršavanjem zapovijedi Vrhovnog štaba, pa su poslije „kažnjeni“ komandant GŠH Ivan Rukavina i komandant 6. ličke divizije Srećko Manola. Rukavina je smijenjen 8. lipnja 1943. godine (definitivno 16. srpnja 1943. godine), Zamijenio ga je komandant 1. hrvatskog korpusa Ivan Gošnjak, a Manolu je zamijenio Đoko Jovanić, iako se sa smjenom Manole nije slagao Vrhovni komandant NOV i POJ. Rukavina je otišao na nižu dužnost za komandanta 1. hrvatskog korpusa. Manola je smijenjen ranije, još 8. travnja 1943. godine i povučen je u GŠH, gdje je bio prvi pomoćnik načelnika GŠH. Za Manolu postoji dokument iz kojeg se vidi da je smijenjen odlukom CK KPH „zbog nediscipline“, i kako je Tito informiran:“zbog slabog rukovođenja u 4. neprijateljskoj ofenzivi“. Tito je javio GŠH 24. ožujka 1943. godine da obustavi smjenu Srećka Manole jer da „smatra da je odluka o smjeni nepravilna pošto je Manola u najtežim situacijama za vrijeme neprijateljske ofenzive izvršavao sve zadatke...“

Dok je grupa divizija oko Vrhovnog štaba bila u pokretu s Neretve prema Crnoj Gori i Sandžaku, Glavni štab Hrvatske razvio je s 1. hrvatskim korpusom ofenzivno djelovanje po Kordunu, Baniji i Lici i ubrzo povratio izgubljeni teritorij i nastavio s osnivanjem novih vojnih sastava NOP-a. Situacija je dovedena u istu kolotečinu, još i bolju, od one koja je bila za vrijeme opracije Weiss 1 i Weiss 2.

Bojan Mirosavljev