JURAJ KRIŽANIĆ I DRAGO PILSEL PDF Print E-mail

Svi oni koji podržavaju vjerski razdor među slavenskim narodima, žele nama toliko dobra koliko i vuci ovcama“, govorio je i pisao prije 400 godina Juraj Križanić (1617.-1683.), smatrajući vjerski raskol za Slavene toliko lošim i štetnim za njihove interese, držeći da ih ta podjela na katolike i pravoslavne vodi ka međusobnom sukobljavanju pa i uništavanju. Puno prije drugih Juraj je Križanić uvidio opasnosti koje nosi raskol među kršćanima, te je stoga cijeli svoj život posvetio ne samo crkvenom već i sveslavenskom jedinstvu, pa se općenito smatra jednim od najranijih pristaša panslavenstva koje teži ka političkom ujedinjenju Slavena. Puno, gotovo 200 godina prije pojave ekumenizma iz 19. stoljeća, Juraj Križanić želi ostvariti jedinstvo kršćanskih crkava. Svojim radom, djelujući vaseljenski i svesvjetski u vremenu 17. stoljeća, vremenu inkvizicije a što je za njega moglo biti pogubno, utirao je putove koji su doveli do želje za pomirenjem i do pojave ekumenizma.

Juraj Križanić je bio svećenik, teolog, pisac, političar, glazbenik i jezikoslovac koji je govorio 6 jezika. Klasičnu gimnaziju završava u Zagrebu, filozofiju u Grazu, a teologiju u Gologni i Rimu. Nakon završenih škola i teološkog doktorata vraća se u domovinu ali sa jasno postavljenim ciljem da ode u Rusiju. U tu svrhu podnosi Kongregaciji za nauk vjere u Rimu Promemoriju o stvaranju kulturnog jedinstva pravoslavnih i katoličkih zemalja pod vodstvom ruskog cara.

Konačno odlazi u Rusiju, no njegova ideja panslavizma nije ni u Moskvi dočekana sa posebnim oduševljenjem jer su ga mnogi vidjeli kao rimskog špijuna. Isto su se tako pokazali neprihvatljivi i stavovi o zbližavanju pravoslavne i katoličke crkve. Ta ideja jedinstva crkava bila je sa simpatijama i odobravanjima dočekana jedino kod malih naroda i to Čeha, Bugara i Hrvata, što se dade shvatiti i razumijeti kao brana agresivnosti njihovih susjeda.

Kada odete u Moskvu ono što vam se najgore može dogoditi je doći u sukob sa ruskim vladarom. Tako je bilo prije 400 godina, a slično je i danas. Upravo se to i dogodilo Juraju Križaniću koji sukobivši se sa ruskim carem završava 1661. godine u Sibiru gdje će ostati 15 godina. Tu će u Tobolsku napisati studiju „Politika“, čuvenu trilogiju koja obuhvaća ekonomiju, strategiju i politiku, a koja je trebala poslužiti ruskom caru u izgradnji moćne Rusije, kako bi se u budućnosti mogla tako osnažena, suprostaviti njemačkom ekspanionizmu u kojem je Juraj Križanić vidio najveću pogibelj za slavenske narode. Kasnija su zbivanja naročito u I. i II. svjetskom ratu pokazala koliko je Juraj Križanić bio dalekovid u svojim analizama, no na žalost i puno ispred svoga vremena, te stoga i neshvaćen.

Mnoge njegove ideje su u 19. stoljeću bile prihvaćene od Iliraca i J.J. Strossmayera, što će dovesti kasnije u 20. stoljeću do formiranja zajedničke države južnih Slavena, Jugoslavije.

U pratnji poljskog kralja Jana Sobieskog stići će do Beča gdje će i umrijeti za vrijeme turske opsade 12.9.1683. godine, dakle prije 337 godina. Godišnjica smrti Juraja Križanića jednog od začetnika ideje ekumenizma i preteče zbližavanja kršćanskih crkava u njegovoj domovini Hrvatskoj gotovo da i nije spomenuta. Zašto je tome tako? Zašto je sve manje činjenja na pomirenju danas nego što ga je bilo prije? Da li je ekumenizam u defanzivi? Zašto je sve manje onih koji se zalažu za mir i dijalog, a što je polazna točka bilo kakve suradnje i međusobnog razumijevanja kršćanskih crkava?

Nakon Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) prihvaćanjem nastojanja koja bi vodila ka jedinstvu kršćanskih crkava, unutar i oko Katoličke crkve u Hrvatskoj buja dijalog i razgovor, upoznavanje i radoznalost. To dovodi do osnivanja Kršćanske sadašnjosti, izdavačke kuće utemeljene u Zagrebu 1968. godine sa svrhom širenja ideja i misli koncila. Kršćanska sadašnjost je bila jedina kršćanska nakladnička kuća od Jadrana do Vladivostoka koja je objavljivala različite vjerske edicije, knjige i biblioteke, sve do pothvata i izdavanja Biblije. Svi mi koji smo živjeli u tom vremenu, u vrijeme SR Hrvatske i Jugoslavije, premda je bila riječ o zajednici kojom se vladalo jednopartijskim oblikom vlasti, jako dobro se sjećamo, konkretno u Zagrebu, svakotjednih tribina o religiji, crkvi, ekumenizmu i dijalogu koji su vodili katolički i marksistički teoretičari, a posebno bi istakao tada u SR Hrvatskoj vrlo popularne crkvene autoritete Tomislava Janka Šagi-Bunića, Josipa Turčinovića i Vjekoslava Bajsića.

Dijalog kršćanskih i marksističkih naučnika u ono vrijeme socijalističke Hrvatske i Jugoslavije je bio svakodnevan, otvoren javnosti i prisutan u stvarnom životu, dostupan svim članovima zajednice, te je proces ekumenizma bio vidljiv. Iako se mnogi nabacuju blatom na taj period našeg življenja proglašavajući ga komunističkim mrakom, sama pojava Kršćanske sadašnjosti, te dijalog koji se u društvu time razbuktao, na najbolji ih način demantira.

A gdje je taj dijalog danas? Zašto nije vidljiv i ima li ga uopće? Potiču li dijalog katolički župnici i biskupi danas, kao što su to radili njihovi prethodnici okupljeni oko Kršćanske sadašnjosti?

Mi to ne vidimo. No, jedan od onih koji je vidljiv, a koji neumorno kao Juraj Križanić nekada prije 400 godina širi i živi ekumenizam, je bez sumnje Drago Pilsel. Rođen u Argentini 21.9.1962. godine u obitelji poslijeratnih emigranata, odrastao u proustaškom okruženju, no to mu nije bila prepreka da se s vremenom oslobodi „mladenačkih“ lutanja i postane promicatelj kršćanskog humanizma i antifašizma. U tome mu je, kako sam kaže, najviše pomogao današnji papa Franjo koji mu je bio profesor teološkog kolegija u Argentini. Jedan kolega pape Franje, također isusovac, postavio je pred njega 1978. godine dilemu pitanjem – „Drago, do kada ćeš ti od ponedjeljka do petka biti argentinski ljevičar, a vikendom hrvatski fašist?“

Danas je Drago Pilsel, novinar i nekadašnji pripadnik franjevačkog reda - pitomac, pisac i teolog, aktivist koji govori 4 jezika, dosljedan promicatelj mira i dobra među ljudima, te važan faktor suradnje i zbližavanja katoličke, pravoslavne i muslimanske braće na području bivše Jugoslavije, djelujući kao novinar i kolumnist u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Pokrenuvši portal Autograf za koji pišu ugledna pera sa ovih prostora, izjaviti će da time želi pokazati i reći „Vjerujem u bratstvo naših naroda“. Nije slučajno bio jedan od osnivača HHO i prvi novinar koji je progovorio o zločinima nakon Oluje.

Danas Drago Pilsel pohađa doktorske studije na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Beogradu. Time će njegova nastojanja za pomirenje i jedinstvo kroz dijalog i ravnopravnost biti izglednija u cilju postizanja mira i općeg dobra.

Ploče, 18.9.2020.

VEDRAN SRŠEN