Poruke PDF Print E-mail

ANTIFAŠISTIČKI SKUPOVI, OBLJETNICE. KOMEMORACIJE...

 

LEPOGLAVA

Milivoj Dretar, predsjednik ZUABA Varaždinske županije:

Iako je od te noći, sa 12. na 13. srpnja 1943., prošlo već 77 godina i sigurno su uspomene izblijedjele, takav podvig zaslužuje da ga se spominje i danas. Napasti zloglasnu kaznionicu usred neprijateljskog teritorija i osloboditi zatočenike stvarno podsjeća na zauzimanje Bastilje s kojom se ovaj događaj datumski poklapa. Lepoglava je bila hrvatska Bastilja, u njoj su čamili antifašisti koji su bili neprijatelji ustaškog režima NDH. Vješto osmišljeni napad poduzeli su partizani Kalničkog partizanskog odreda i 12. slavonske brigade, jedinice sastavljene od Slavonaca, Prigoraca i Podravaca. Nakon što je kaznionica oslobođena, politički zatočenici su pušteni i većinom su se pridružili Narodnooslobodilačkom pokretu, dok su okorjeli kriminalci vraćeni u ćelije. Napad ne Lepoglavu bio je uvertira za skoro oslobađanje ostalih većih gradova u okolici poput Novog Marofa, Ludbrega, Koprivnice i stvaranje slobodne Podravske republike. Bez obzira što lepoglavske ulice više ne nose nazive po 12. brigadi ili maršalu Titu, zadatak antifašista je da podsjećamo na slavne trenutke naše prošlosti.

 

KERESTINEC

Petar Raić, predsjednik ZUABA Zagrebačke županije i Grada Zagreba:

Noću između 13. i 14. srpnja 1941. godine grupa zatočenika napala je ustašku stražu logora i oslobodila se. Međutim, zbog slabo organiziranog prihvata, oni su opkoljeni i nakon sukoba sa žandarmerijom i ustaškim snagama većina je uhvaćena i pobijena. Tako je primjereno organiziran i izveden proboj logoraša završio tragično, zbog propusta Mjesnog komiteta KPH Zagreb. O organizaciji ove akcije i njenom neuspjelom ishodu postoje razne kontroverze. Činjenica je, da je stradanje logoraša, koji su predstavljali najvitalnije kadrovsko jezgro antifašističkog pokreta u Hrvatskoj bilo težak udarac za Komunističku partiju Hrvatske i Narodnooslobodilački pokret. Međutim, antifašisti, posebno omladina Zagreba, odgovorili su još odlučnijim otporom. Tako je samo u Dotršćinskoj šumi, Rakovom Potoku i drugim stratištima za četiri godine likvidirano oko sedam tisuća zagrebačkih antifašista i rodoljuba. Zagreb i Zagrepčani su na sva ta zlodjela okrutnog terora i masovnih ubojstava odgovarali i odlučnijim otporom. Tako je od oko 200 tisuća stanovnika koliko je Zagreb sa širom okolicom imao 1941., njih preko pedeset tisuća ili svaki četvrti sudjelovao u NOB, bilo u partizanskim jedinicama ili u drugim oblicima organiziranog otpora, a 20 tisuća dalo je svoje živote u toj borbi. Danas Deseti korus zagrebački nema više svoju ulicu, nema ni imena ulica i trgova drugih heroja, ni Trga maršala Tita.

 

JADOVNO

IVO GOLDSTEIN, povjesničar:

Moramo znati da je Jadovno bilo jedan od elemenata u gospićkoj grupi logora. Počinje s kolodvorom u Gospiću, nastavlja se sa zatvorom, logorom u Jadovnom i dva logora na Pagu - to su bili muški logor Slana i ženski Matejna - s čitavim nizom jama u koje su žrtve bacane. Logor Jadovno otvoren je na 24. lipnja 1941., kada je prva grupa Židova dan ranije dovedena u Gospić. Prebačeni su u Jadovno, na šest ili sedam kilometara od naselja očišćena je jedna poljana, gdje su podignute dvije barake za ustaše. Dok se u logoru Slana radilo - gradila se cesta od Slane prema južnom dijelu Paga - u Jadovnu se nije radilo. Znalo se da se ovdje ne radi. Pretpostavljamo da je u sustavu logora ubijeno oko 24 tisuće ljudi. U Jadovno nijedno pismo nije došlo, nijedno pismo nije poslano. Utoliko je ovaj logor još strašniji.

 

SLANA

Boris Milošević, predsjednik SNV-a:

Ovo je spomen-područje, ovdje je stradalo namanje 8000 ljudi, bacani su u more i u jame. Kažu da je posebnost Slana to što još uvijek postoje logorski objekti koje su gradili logoraši bez alata, golim rukama. Pod kamenom se mogu pronaći čavli i bodljikave žice. Slana se danas ne komemorira. Slana je danas nevidljiva. Naš zajednički posjet ovdje je pokušaj da se o ovom mjestu piše i govori, da postane vidljivo.

 

BANSKI GRABOVAC

Andrija KARAFILIPOVIĆ, glavni tajnik Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva:

Pratim sve komemoracije stradalih u Drugom svjetskom ratu, jer to je najmanje što mi živi danas možemo učiniti za one koji su položili živote za našu slobodu. Često dolazim u ovaj kraj, pa sam tako nedavno zajedno s ruskim veleposlanikom u RH posadio drvo prijateljstva u Petrinji, a uskoro će u ovom banijskom gradiću biti postavljen spomenik Juriju Gagarinu. Kad dođem u Grabovac, u mom srcu istovremeno se miješaju ponos i tuga. Potičem iz antifašističke obitelji. Moji roditelji su se odmah 1941. priključili partizanima. Majka je preživjela Srijemski front, a otac je poginuo tri mjeseca nakon mog rođenja.U spomen na roditelje i njihove poginule drugove obilazim stratišta i spomenike jer to dugujem svojim korijenima.

 

GLINA

Vesna Teršelič, Antifašistička liga Hrvatske:

Posljedice revizionizma koji u nas traje već gotovo 30 godina ne mogu biti uklonjene preko noći, ali u posljednje vrijeme primjećujem male korake koji vode u pravom smjeru. Ako se postupno nastavi priznavati patnju i stradanja iz Drugog svjetskog rata, kako u Jasenovcu tako i na drugim lokacijama u koje svakako spada i Glina, bit će to spor ali siguran put suprotstavljanja revizionizmu. Vjerujem da će Grad Glina vratiti ploču koja je uklonjena ispred Spomen Doma, te da će započeti proces vraćanja naziva Spomen Dom na objekt podignut na mjestu zločina.

 

SRB

Frajo Habulin, predsjednik SABA RH:

Ustanak u Srbu nije bio četnički protiv hrvatske države kako to papagajski ponavljaju desničari i njihovi kvazi povjesničari, nego ustanak protiv strane okupacije i terorističkog režima koji je došao na vlast voljom i milošću stranih okupatora. Ovo društvo ne smije postati društvo laži. Kada to govorim, imam na umu i novi sastav Hrvatskog sabora. Čut ćemo u njemu bez sumnje nove glasove s lijevoga krila, ali čut ćemo i desničarski povijesni revizionizam u njegovom najogoljenijem izdanju. Predstavnicima istine u Saboru i u javnome životu uopće želim da ne posustanu.

Stjepan Mesić, bivši predsjednik RH:

U Srbu se slavi ustanak protiv okupatora i onih koji su uveli teror. Svi oni koji tvrde da je Jasenovac radio i nakon rata znaju da je to notorna laž. Oni koje hrvatska Vlada plaća, ta politička strašila koja pokušavaju gubitnike iz Drugog svjetskog rata pretvoriti u pobjednike, idu na dušu onima koji se nemaju snage oduprijeti. Nakon izbora, u Saboru više nema nekih političkih strašila, ali tek trebamo vidjeti hoće li sada biti dovoljno političkog otpora takvima.

Milorad Pupovac, predsjednik Savjeta SNV-a i saborski zastupnik:

Žalimo što je početkom 1990-ih antifašizam bačen pod noge od onih koji su vodili nacionalne pokrete na prostoru bivše Jugoslavije i što su posljedice toga strašne, a nisu trebale, morale niti smjele biti, jer smo svi platili tešku cijenu. Ljudi koji su se prije 79 godina pobunili jer su režimi koji su do toga vremena uspostavljeni u porobljenoj Evropi, prije svega nacistički, fašistički pa i ustaški, mnoge ljude a prije svega Židove, Rome, Slavene različitih nacionalnosti, među njima Srbe u Hrvatskoj, antifašiste i komuniste, sveli na goli život. Ustali su u obrani gologa života jer je do njih došao glas stadanja u Gudovcu, Veljunu, Glini i Jadovnom, gdje su završavali mnogi njihovi susjedi i rođaci već u šestom mjesecu 1941. Ustali su, ali vrlo brzo su primili ideju koja ih je odmakla od borbe za goli život i koja ih je pretvorila u borce za slobodu, jednakost i bratstvo.

(Priredio Bojan Mirosavljev)