Sjećanje na dr. sc. Danu Pavlicu PDF Print E-mail

Dane Pavlica bio je rodom iz Počitelja u Lici – sin ličkih partizana. Dane je često govorio o nevoljama koje su zadesile srpske obitelji u Drugom svjetskom ratu, posebno one koje su surađivale s partizanima ili kome je netko bio partizan. Te nevolje i sukobe uzrokovali su četnici jer su proganjali sve one koji su bili povezani s partizanima. Većina Srba toga kraja bili su uz partizane. U isto vrijeme lički Srbi su se našli na udaru ustaša.

Dane je poslije rata završio učiteljsku školu. Bio je učitelj u Londžici kod Našica. Po dolasku u Požegu, krajem pedesetih ili početkom šezdesetih godina, bio je referent za prosvjetu i kulturu u Narodnom odboru u Požegi. Tada je završio višu školu, a kasnije i visoku (srpskohrvatski jezik i jugoslavenske književnosti). Neko vrijeme bio je nastavnik hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Nikole Demonje, ovdje u Požegi, potom i direktor iste škole. Početkom osamdesetih postao je predsjednik Komiteta za društvene djelatnosti. Koju godinu kasnije, Dane je doktorirao i vrlo brzo zaposlio se u Centru za društvena istraživanja u Slavonskom Brodu.

Bio je zaljubljen u povijest, posebno u narodnooslobodilački pokret. Po prirodi bio je blag, otvoren, komunikativan, dobronamjeran, susretljiv. Radovao se svakom susretu s nama, njegovim prijateljima. Nije pamtio zlo, lako je opraštao. Dane je bio socijalist i ateist do kraja života. Vjerovao je u bratstvo svih ljudi bez obzira na vjeru, naciju i političko uvjerenje. U tome je bio izuzetno pažljiv. Bio je Srbin po rođenju, a Jugoslaven „po srcu“, ali nije bio unitarist, naprotiv.

U doba Domovinskog rata često sam razgovarao s Danom. Kritizirao je srpski i hrvatski nacionalizam. Volio je Jugoslaviju, ali je smatrao da Hrvati imaju pravo odlučiti o svojoj budućnosti. Nije bio protiv samostalne Hrvatske. Uvijek je govorio da je i Hrvatska je njegova domovina. Rat ga je jako pogađao. Bilo mu je žao stradanja nevinih ljudi. Tragedija Vukovara ga je jednako potresla kao i uništenje njegovog Počitelja.

Nakon promjena u Hrvatskoj početkom devedesetih, Danina kćerka Ljiljana, profesorica hrvatskog i ruskog jezika, ostala je bez posla. Neke njezine kolegice, a među njima i supruga moga nećaka Vanda, pričale su mi da je taj postupak prema Ljiljani bio tužan i nepravedan.

Kada je umro Ivan Špalj, poznati prosvjetni radnik, profesor Filip Potrebica me na sahrani upitao tko je napisao nekrolog. Dane Pavlica, rekao sam, a Potrebica je dodao: „Svaka mu čast!“

Dane mi je ispričao kako su mu predstavnici nove hrvatske vlasti pretresali stan. Rekao mi je, dobro se sjećam njegovih riječi, da su bili „pažljivi i korektni“. „Primijetio sam da je tim mladićima bilo jako neugodno, ali morali su vršiti svoju dužnost“. Sve je on, blag kakav je bio, te nevolje strpljivo podnosio, ali i zdravlje izgubio. Sahranjen je u Londžici po pravoslavnom obredu. Mnogi Požežani došli su na posljednji ispraćaj. Bilo je to 2005. godine.

Požega, 7. kolovoza 2014. godine

Autor teksta: Vlado Louč

 

(Vlado Louč preminuo je 2019. godine. Ovaj tekst predao je u Arhiv Povijesnog društva Požega 2014. godine.)