PROBOJ I POGIIJA ZATVORENIKA USTAŠKOG LOGORA KERESTINEC PDF Print E-mail

Komemoracija se održava u utorak 14. srpnja, s početkom u 10 sati kod spomen obilježja u Kerestincu

DA bi pokorila Zagreb i Zagrepčane, vlast NDH donijela je brojne zakone i uredbe kojima se predviđa smrtna kazna za onog tko na bilo koji način ugrozi NDH i njenu vlast. Osnovane su brojne institucije i u funkciju stavljeni zatvori i osnovani koncentracioni logori već u travnju 1941.god Za potrebe uništenja ideoloških protivnika NDH je osnovala ravnateljstva za javni red i mir, ustaško-nadzornu službu, redarstveno ravnateljstvo čije je oružničko krilo imalo pravo hapšenja, suđenja i odvođenja u zatvore u zagrebu, kao onaj na TRGU N , u Savskoj ulici ili u Račkoga broj 9, itd. Tako je Zagreb 1941.god pretvoren u veliki logor u kojem su zatočeni i prve žrtve bili antifašisti i protivnici nacifašizma koji je zavladao Evropom,pa i Hrvatskom. Razna stratišta u blizini Zagreba , Dotršćina, Stupnička šuma, Rakov Potok i brojni ustaški zatvori, bili su mjesta gdje se obračunavalo s komunističkom opasnosti po modelu fašističkih vlasti u njemačkoj i Italiji. Zagreb i zagrepčani se nisu dali zastrašiti, nego su kao što je poznato od samog početka sudjelovali u partizanskim jedinicama ili u drugim oblicima oružanog i građanskog otpora. Iz Zagreba potječe 89 narodnih heroja a među njima su bili i sudionici ovog događaja kojeg danas komemoriramo. Logor Kerestinec osnovan je 19.IV 1941. god, a naredba dolazi od samog Eugena Kvaternika Dide. Upute za smještaj zatvorenika polaze prije svega od njihove političke i nacionalne opredijeljenosti , te su u samom logoru bili odjeli za Srbe, Jugoslavene , Židove i komuniste. Da bi se zamaskirala suština logora zatvorenici su nazvani INTERNIRCI , a nakon neuspjelog bijega 14. srpnja 1941.g i okrutne odmazde, javnost je obaviještena da su svi bili četnici. U odjelu za komuniste i njihove simpatizere bilo je oko 150 zatvorenika, osoba kojima se nije dobro pisalo jer su smatrani najvećim državnim neprijateljima.. Oni su uhićeni u raznim racijama i premetačinama u kojima se tražilo dokaze o neprijateljskoj djelatnosti, prije svega marksističkoj literaturi. Neki među njima su bili poznati hrvatski intelektualci npr. CESAREC I KERŠOVANI na njih se vrši pritisak, što silom što milom, da potpišu odanost ustaškoj državi i da priznaju svoju krivnju, u ime hrvatstva tadašnje ustaške vlasti ,iste te koja bezumno poklanja dijelove hrvatskog teritorija tuđincu.

Nakon dosta ležernog početka rada tog koncentracijskog logora, 5. i 9. srpnja desetorica su drugova odvedena na strijeljanje u šumu Dotršćina , za odmazdu za jednog likvidiranog ustaškog agenta. To su bili : Božidar Adžija, Otokar Keršovani, Zvonimir Richtman, Ivan Korski, Viktor Rosenzweig, alfred Bergman, Sigismund Kraus,Simo Crnogorac, Ognjen prica , dr. Ivo Kun .

Uvidjevši da njih preostale čeka ista sudbina, grupa od 92 logoraša odlučuje se na bijeg iz logora koji uspješno provedu u noći 13 na 14 srpnja. Poznato je nažalost da se zbog neodgovornosti ključnih ljudi u CK KPH , nije organizirao prihvat i spašavanje tih hrabrih i očajnih ljudi i oni su ostali tumarati šumama uokolo logora.. U naknadnoj akciji spašavanja odbjeglih zatvorenika su poginuli i istaknuti političari iz Zagreba :Kata Dumbović a poginuo je i Branko Malešević, osobni šofer Josipa Broza Tita.. Gotovo su svi bjegunci pohvatani, neki su se sami ubili, neki su ustrijeljeni u borbama, a grupa od 44 logoraša je strijeljana na Dotrščini koji dan kasnije, nakon proboja. Među njima su bili August Cesarec , Pavao Markovac, Ivan Krndelj, Divko Budak, Juraj Bermanec ....Tito i CKKPJ su oštro reagirali , nakon provedene istrage smjenjen je Mjesni komitet Zagreba, a sekretar Antun Rob je isključen iz KP. Kardelj je akciju nazvao više nego neuspjehom a što je zaista i bila obzirom na propuštenu priliku da se ova velika imena kulturnih radnika-antifašista koriste u daljnjoj borbi protiv sila osovine, tijekom NOBe.

Većinom su to bili istaknuti hrvatski intelektualci koji su svojim radom obogatili hrvatsku kulturu, književnost, publicistiku, Mnogi kažu da je zahvaljujući ustaškoj zločinačkoj državi ubijen cvijet hrvatske inteligencije. Njihov kredo, njihovo vjerovanje i ono za što su poginuli je zapisao August Cesarec na zidu ćelije u Račkoga 9:

U ovim su prostorijama proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca, njih četrdesetčetvorica. Osudu o strijeljanju primili su uzdignute glave jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda. Živjela sovjetska Hrvatska.“

Čuvajući sjećanje na njih bivša je država dala njihova imena ustanovama u kulturi i zagrebačkim ulicama. Po A. Cesarcu, značajnom književniku , je nazvana Izdavačka kuća u Zagrebu a u Rijeci po Otokaru Keršovaniju , hrvatskom novinaru i književniku. Po imenu dr. Božidara Adžije se i danas zove biblioteka u Domu sindikata, a ime dr. Pavla Markovca, muzikologa , je dano Glazbenoj školi u centru grada. Većini su u današnjoj državi RH oduzete te počasti tj. nazivi ukidanjem ustanove, ulice preimenovane a mnogi spomenici porušeni.

U Kerestincu su zaglavili intelektualci i ostali antifašisti koji su prošli i kroz starojugoslavenske zatvore , Lepoglavu npr. Mi možemo lako zaključiti da vlasti kad polaze s pozicije antikomunizma , i ustaške i četničke provenijencije svejedno, su jednake u želji da se fizički riješe političkih protivnika, bez obzira na njihove zasluge na drugim poljima. Vojna diktatura i bezvlađe u ratu, daju okvir bestijalnoj grubosti u obračunu s borcima za oslobođenje i pravdu. Tijekom rata i NOBe su još stotine tisuća ljudi dali svoje živote za taj cilj i novo društvo, a tragedija Kerestinca je na samom početku rata pokazala s koliko se odlučnosti intelektualci uključuju u pravednu borbu za narod i slobodu. Bez obzira koliko to ova današanja vlast ne prizna dovoljno, vjerujemo da će doći ponovo vrijeme dizanja njihovih zasluga iz pepela, kao simbola kako se intelektuaci bore za opće ljudske vrijednosti, suprotno od mnogih današnjih koji čuvaju svoj mir i udobnost.

Hrvatska, gdje je među prvima u evropi pokrenut oružani otpor nacističkoj njemačkoj i njenim trabantima , ne smije i neće moći zaboraviti taj dio svoje povijesti, makar se nekima iz desne političke opcije to ne samo da ne sviđa, nego bi i opet nedemokratskim putem gušili slobodu mišljenja i sve druge slobode..Neka nam logoraši iz Kerestinca budu zauvijek svijetli primjer te stalne borbe za slobodu.

Marija Ajšapeuc