Pjesma u čast Zagrebu PDF Print E-mail

Zagreb je oduvijek bio izazov i inspiracija mnogim umjetnicima, raznim ljudima, u izražavanju ljubavi prema njemu, prema njegovim ljepotama, njegovim parkovima, trgovima, ulicama, spomenicima kulture, crkvama i zvonicima i, dakako, ljudima, njegovim stanovnicima.

O Zagrebu kao takvom napisane su tisuće stihova, mnoštvo proznih sadržaja, komedija, drama, skečeva......sve ono što su umjetnici mogli prenijeti iz svoje bujne mašte, a Zagreb se uvijek davao u svojoj punini. Zagreb je živio i živi u našim srcima, u našim mislima, u našim životima. Zagrebu se mnogi dive u nezaboravnim noćnim šetnjama uz blijedo-žute ulične lampione, dive se Gornjem Gradu, Griču, Oktogonu, dugim i širokim avenijama. Vole ga kada mu kiša umiva lice, kada mu snijeg sijedi na krovovima, kada iz njegovih dimnjaka zimi leprša bijeli dim, kada se proljećem razbacaju široke krošnje kestena... Vole njegov veseli duh. Vole ga i kad je tužan, nažalost počesto i prljav, ne uglancan. Jednostavno, vole ga i volimo ga.

Vole ga i kada je ranjen u srcu, u duši, u svojoj nutrini i vanjštini, u svom izgledu ma kakav bio.

Da je to tako svjedoči i sljedeća pjesma spjevana u čast našem Zagrebu kao spomen na posljednji zemljotres. Pjesmu je napisao poznati zadarski gospodarstvenik, političar, društveni radnik, potpredsjednik SABA Hrvatske.

i nadasve pjesnik Joso Štulina.

 

Ne plači Zagrebe

 

Bio je dovoljan jedan trenutak

da Zagreb divni krikne od boli,

suze su tekle, u duši strah,

a srce moje ga sad više voli.

 

Zemlja se trese, drhti i prijeti,

a Zagreb hrabri krvari ranjen i gord,

lijep je i kad ga tuga slama,

jer ga umiva nebeski svod.

 

Ti si jači od boli i tuge,

ne plači Zagrebe, uzdigni glavu,

heroji žive u srcima našim,

hrabro koračaj po novu slavu.

 

I sad kada krovovi tvoji

smrvljeni na ulicama leže,

ti si za mene uglancan i svjež,

tisuće ljubavi za tebe me veže.

 

Zarast će rane na licu tvome,

listat će platane u alejama tvojim,

blistat ćeš opet poput zlata,

a ljubav za tebe teče venama mojim.

 

Štulina je do sada izdao jedanaest zbirki pjesama u kojima dominira tematika ljubavi, njezino veličanstvo - žena, domoljublje, priroda, more i suživot s ovim blagodatima. Živi u Poljicima Brig, kod Zadra, u svojoj maloj oazi mira. Pisanje poezije mu pomaže da lakše liječi lako uočiva nezadovoljstva i da uživa u ljepotama jeseni svoga života. Pisanje poezije, kako sam kaže, nije lako i jednostavno. Poezija je kao stil i sredstvo izražavanja nepokolebljiva, iskrena, sadržajna, puna poruka i životne istine. Mada izvana, ponekad, takvom ne izgleda, tako se ne doživljava. Mnogi je smatraju dosadnom, nedovoljno ozbiljnom, plačljivom...., a ona je zapravo sasvim drugačija. Nekad je krhka, nježna, suptilna, pristupačna, zavodljiva, poučna i zato ju je lako voljeti. Štulina kaže da je za pisanje morao imati prostor kao preduvjet otkrivanja širina koje će bujati sadržajem i osjećajima. Taj prostor je našao u svojim Poljicima. Tu čuje sebe, čuje druge, čuje prirodu, čuje more, s njim razgovara, osjeća miris proljeća, šuštanje bure. Može se diviti mjesecu i zvijezdama. Može skupljati i prosipati emocije, vikati do boli, veseliti se, radovati, drugačije doživljavati tugu. Otuda se može javljati svijetu i uživati u slobodi koja je sve više, s pjesničkog aspekta, upitna.

Štulina je objavio više od pet stotina pjesama i nešto manje haikua koji su mu posebna ljubav.

Navodimo nekoliko razmišljanja recenzenata Josine poezije. Tako mr, sc. profesor Miro Grubić kaže: "... Josine knjige su poput ljudi. U njima se ispreplelo duhovno i materijalno, estetsko i misaono. Kroz pjesme prolaze i dobri i loši, u njima žive i umiru ljudske mane i ljudske vrline. U njima se gubi i dobiva, tuguje i slavi, voli, umire i živi, one su život".

dr. sc. don Jerolim Lenkić kaže: "...Dobra pjesma je lijek da dušu i putokaz prema dobru. Zaista se divimo upornosti Jose Štuline koji neumorno, darovitošću razmišljanja želi duhovno obogatiti ljude kojima su ove pjesme i namijenjene. Zato se radujemo njegovom pjesničkom stvaralaštvu u kojem na svrsishodan način živi u nadi da će biti bolji život kada će u ljudima vladati poštenje, pravednost i miran suživot u opraštanju jedni drugima u zajedničkom radosnom življenju".

Književnik Tomislav Marijan Bilosnić kaže: "....Bez kurtoazije, mogu zaključiti, kako zbirka Jose Štuline "Suza na dlanu" zavrjeđuje našu pažnju, nalazeći svoje posebno mjesto u zavičajnoj suvremenoj pjesničkoj produkciji. U ovom nemilosrdnom globalističkom svijetu koji melje svaku posebnost, ovakve su nam zbirke i zbog svojih izvornih, etnoloških osobina, više nego dragocjene. Već sutra ćemo iz njih moći naučiti više nego li iz naše nemušte, službene kulture i onoga što ona propagira za umjetnost, u kojoj se tzv. avangarda iskazuje na razini neartikulirana govora. I zato nas ova zbirka pjesama vraća spoznaji kako opća duhovna mjesta svakog, pa tako i ovog vremena, mogu uvijek na više razina komunicirati sa stihovima, i da pupčana nit svakog od nas s poezijom nikad i nije bila prekinuta".

Filozof, profesor emeritus Soumitra Sharma između ostalog kaže: "U pjesmama Jose Štuline osjetio sam ljubav prema prirodi i ljudima, s jedne strane, dok s druge strane vidim njegovu duboku bol i tugu zbog društvene stvarnosti te brigu za budućnost svih nas. ...Stoga ukazuje na probleme, ismijava ih, tjera do apsurda njihovo postojanje, ali sve sa željom i ciljem da izazove reakciju i stvaranje kritične mase koja želi promjene.... " Vezano za haiku Sharma kaže: " Zbirka Jose Štuline je njegov skroman doprinos haiku pjesništvu. Jer da bi neki doživljaj bio zabilježen kao haiku, mora imati svoju poetsku vrijednost kojom se izdiže iznad bilo kakvog doživljaja, bez posebnog značenja. Ljepota haiku poezije je u njegovoj istinitosti, neposrednosti i posebno u tome što je nešto, što je već otprije poznato, doživljeno na nov način - čišće, snažnije, dublje".

I na kraju, ne nabrajajući druge kritičare, Marija Ivoš, pjesnikinja i likovni pedagog kaže: "....Pjesnici nikada ne pišu pjesme da ih hvale stručni ljudi, već zato da ponude svoje bogatstvo osjećaja i ljubav spram stihovlja onima koji će ih čitati čista srca pronalazeći sebe u ljepotama njihovih riječi.

Samo ljubav i dobrota kao vrijednosti stvarno mogu i moraju mijenjati svijet na bolje. Joso je svojom poezijom napravio puno, jer je on sve svoje stihove obojio ljubavlju, svjetlošću, iskrenošću i nadanjima.

Pjesnik Joso nam se i u ovoj zbirci javlja haiku poezijom jer se ona pjesniku nameće kao ljubav i potreba one snage u kojoj se zrcali stvaran život uhvaćen u trenu okom promatrača koji ljepotu te drevne japanske umjetnosti pisanja vodi savršenstvu".

Nadamo se da ćemo imati prigodu i zadovoljstvo na ovim stranicama i ubuduće, ponekad, doživjeti ljepote s kojima će nas obradovati pjesnik Štulina.