Povodi PDF Print E-mail

U BREZOVICI - DVIJE SVEČANOSTI

Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske 22. lipnja primjereno će obilježiti Dan antifašističke borbe ali i 75. obljetnicu pobjede nad fašizmom u Hrvatskoj i u Europi

Početni embrion antifašističke Hrvatske bio je u stvaranju Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda, a to je započelo osnivanjem Sisačkog partizanskog odreda, formiranog 22. lipnja 1941. godine, nedaleko Siska. Završni čin partizanskih odreda NOV i PO Hrvatske dogodio se početkom svibnja 1945. kada je rasformiran posljednji samostalni partizanski odred, a to je Posavski NOP odred koji se od veljače 1945. godine, nalazio u sastavu 34. divizije Glavnog štaba Hrvatske. Ukupno je GŠH formirao 251 partizanski odred, koliko ih je bilo od 1941. do 1945. NOVJ je imala 536 partizanskih odreda, što znači da je Hrvatska dala preko 45% partizanskih odreda Jugoslavije. Povijesno značenje pripada antifašističkoj Hrvatskoj u tome što je baš u Hrvatskoj, u okvirima bivše Jugoslavije, osnovan prvi partizanski narodnooslobodilački odred - Sisački partizanski odred, 22. lipnja 1941. godine. Iz te prve, u okupiranoj Jugoslaviji, i u Hrvatskoj, formirane su partizanske jedinice NOP-a, nikla je i razvila se pod rukovodstvom GŠ Hrvatske i CK KPH, velika Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske od 250 tisuća partizana. Partizansko razdobolje s partizanskim odredima, kao osnovnim i glavnim sadržajem ratne vojne organizacije NOV Hrvatske, trajalo je od lipanjskih dana 1941. sve do osnivanja 1. brigade Hrvatske, u selu Tolboliću na Kordunu, 8. srpnja 1942. godine. Na ratnom putu, NOV Hrvatske počela je, prema tome, stasati s partizanskim odredima koji su borbom pokretali narod na ustanak i rat i političkim djelovanjem širili platformu Narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj.

Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske primjereno će u šumi Brezovica kod Siska obilježiti 22. lipnja Dan antifašističke borbe ali i 75. godišnjicu pobjede nad fašizmom u Hrvatskoj i u Europi. „Diljem Europe i svijeta, osim u Hrvatskoj, bez obzra na epidemiju korone, obilježen je Dan pobjede. Licemjerno je neprestano se pozivati na Europsku uniju, a prešućivati pobjedu bez koje Europske unije ne bi ni bilo“, kaže Franjo Habulin, predsjedjnik SABA RH. Devetog svibnja 1945. pobijeđeno je najveće zlo u povijesti Europe, a dan ranije oslobođen je Zagreb, i nitko nema pravo pobjednike proglašavati zločincima, pobjedu početkom okupacije“, poručio je Habulin.

Kakav je odnos prema antifašizmu vidi se i u Zagrebu, gdje se Dan Grada slavi 31. svibnja, a ne kao nekada 8. svibnja, kada su partizani oslobodili glavni grad Hrvatske. Nema više ni ulice 8. maja a ni Trga maršala Tita. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković odbija ideju saborskog pokroviteljstva Dana pobjede nad fašizmom (za razliku od Bleburga) te pokroviteljstvo nad obljetnicom bitke na Sutjesci u kojoj su 80 posto poginulih bili hrvatski partizani. Za Zlatka Hasanbegovića je „poraz 1945. najveća nacionalna tragedija hrvatskog naroda“. Dan kad je Zagreb oslobođen od fašista za Brunu Esih bio je duboko nesretan - „događaj je to koji simbolizira pokolje i pljačku, a jugoslavensku okupaciju Hrvatske“. Povjesničar, inače nekadašnji profesor marksizma Josip Jurčević smatra da „u Hrvatskoj ne treba obilježavati Dan pobjede nad fašizmom i da je komunizam počinio toliko zločina, kao nijedan sustav dosad“.

Pripadnost hrvatskih partizana Saveznicima i sudjelovanje u pobjedi nije nešto čime se u hrvatskom društvu ponosimo, objašnjava sociolog religije Ivan Markešić. Ne govori se o oslobođenju nego o okupaciji od strane Titovih komunista. Gotovo je nemoguće čuti da je itko od katoličkih svećenika služio misu zahvalnicu u povodu Dana pobjede nad fašizmom. „U današnjim hrvatskim prilikama biti na strani poraženih u Drugom svjetsikom ratu nije uopće nešto što bi se smatralo sramotnim“.

Zakonom Republike Hrvatske o blagdanima proglašen je državnim praznikom „22. lipanj (kao) dan antifašističke borbe“. Tako je i službeno izražena naša povezanost ne samo s pobjedničkom koalicijom 1941.-1945., nego i s dostignućima Europe i svijeta na tekovinama pobjede nad fašizmom. Sudjelovanjem u antifašističkom pokretu Hrvatska se uvrstila na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu, a obilježavanje 22. lipnja kao državnog praznika bila je ideja predsjednika Franje Tuđmana. Dio povjesničara i desnih „opinion makera“ sklon je poništenju Dana anrtifašističke borbe kao državnog blagdana. Josip Đakić iz Odbora za ratne veterane predlaže da taj datum prestane biti praznikom i postane spomendanom. Aktualizira se i inicijativa hrvatske dijaspore u Argentini koju su iznijeli u razgovoru s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović - „da se iz Ustava izbaci antifašizam jer nije istina da su temelji suvremene hrvatske države odluke ZAVNOH-a“.

Predizborno je vrijeme, slijedi središnja proslava Dana antifašističke borbe u Brezovici. Hoće li nazočiti najviši državni dužnosnici koji su posljednjih godina izostajali u povodu Dana antifašističke borbe u nekim medijima ali i za govornicom u Brezovici (na obilježavanju Dana antifašističke borbe) čujemo krivotvorene poruke o početku antifašističkog ustanka u Hrvatskoj, formiranju i djelovanju Sisačkog partizanskog odreda, „nedostatke države“ koja je nastala iz antifašističke borbe… Nije korektno parolaški tvrditi da je Sisački odred „prvi odred u okupiranoj Europi“ pored, primjerice, poljskih borbenih grupa te francuskog Pokreta otpora. Nije to bio prvi partizanski odred u okupiranoj Europi, kako tvrdi general Janko Bobetko u knjizi „Sve moje bitke“, a ni „prvi oružani odred antifašista u porobljenoj Europi“, što je proglasio prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, 1993. godine na Dan antifašističke borbe. U javnosti se potencira da je general Bobetko, zapovjednik operacija u Domovinskom ratu bio „pripadnik Odreda“, što je netočno. Taj dan (22. lipnja 1941.), jamačno nije ni dan početka ustanka u Hrvatskoj, kako se često govori.

Prve oružane gerilske jedinice u okupiranoj Europi pojavile su se još 1939. godine u okupiranoj Poljskoj, onda u Norveškoj, Francuskoj, zemljama Beneluksa, u Grčkoj… Adam Dupalo, legendarni borac partizanske Banije u knjizi „Banija i Sisak u NOP-u 1941.“ Navodi da su Odred 22. lipnja 1941. formirali komunisti koji su se nakon napada na SSSR sklonili iz Siska jer su bili na spisku za hapšenje. Osnovan je u selu Žabnom, a u prvih mjesec dana boravio je u šumi Šikari, a ne u Brezovici, gdje je došao tek u srpnju, nakon ofenzive u kojoj je 500 ustaša koje je vodio Ante Moškov, razbilo logor u Šikari, ali bez borbe. U kolovozu izveo je dvije oružane akcije, Topolovac i Palanjek, koje su postigle uspjeh. U rujnu se, zbog ofenzive ustaša, 54 boraca prebacuje na Baniju i djeluju zajedno s Kalinskim odredom koji čine ljudi iz petrinjskog kraja, a krajem mjeseca polažu zakletvu zajedno s borcima Vasilja Gaćeše, da bi, nešto preko čeitri meseca od osnivanja, bila donesena odluka o rasformiranju odreda, što je kasnije kritizirao CK SKH. Odred nije bio prvi u Europi, iako je bio prvi u Hrvatskoj. Ali čak ni u Hrvatskoj nije izveo prvu oružanu akciju, jer je to bila Gaćešina akcija na Banski Grabovac. Postojanje odreda pokazalo je da se Hrvati komunisti bore protiv ustaša, i to zajedno sa Srbima. Za vrijeme djelovanja kroz odred je prošlo 77 boraca. Osim Hrvata bile su sastavu odreda tri osobe sprske i dvije slovenske nacionalnosti. Komandant odreda bio je Vlado Janić Capo a politički komesar Marijan Cvetković. Rat je preživjelo 38 partizanskih boraca. Publicist Slavko Goldstein pojašnjava: „Osnivanje prvog antifašističog odreda bio je samo simboličan čin, a ne stvarni borbeni ustanak, jer jedva da je izvršena koja akcija. Prvi ustanak u Hrvatskoj zbio se 23. srpnja u srskim selima Banije, četiri dana prije akcije u Srbu, dana koji je kasnije uzet kao Dan ustanka naroda Hrvatske jer je taj ustanak imao veće razmjere“.

Bojan Mirosavljev