Ratna kronika PDF Print E-mail

SLOM 97. NJEMAČKOG KORPUSA

Zloglasni njemački 97. korpus je opkoljen kod Ilirske Bistrice i 7. svibnja 1945. godine ujutro je potpisao bezuvjetnu kapitulaciju. Glavni štab Hrvatske osiguravao je manevriranje Četvrte armije i pridodao 7. banijsku i 8. kordunašku diviziju Četvrtog korpusa koje su stigle na front i zajedno s divizijama okončali njemačku grupaciju

 

 

Čim se Tito vratio iz Moskve on je orijentirao Četvrtu armiju preko Ilirske Bistrice ravno na Trst i na Soču, a 43. istarsku diviziju poslao u Istru, dok se 9. dalmatinska divizija iskrcala kod Labina i prodrla prema Trstu. Tako je 20. dalmatinska divizija uz pomoć slovenskog 9. korpusa 1. svibnja oslobodila Trst, onda je slovenska 30. divizija stigla na Soču gdje se susrela s britanskom Osmom armijom. Njemački 97. korpus je opkoljen kod Ilirske Bistrice i 7. svibnja ujutro je potpisao bezuvjetnu kapitulaciju preostalih 16.000 vojnika. Potrebno je istaći da je Glavni štab Hrvatske osiguravao manevriranje Četvrte armije i da je pridodao 7. banijsku i 8. kordunašku diviziju Četvrtog korpusa koje su stigle na front kod Ilirske Bistrice i zajedno s dalmatinskim divizijama okončali borbeno djelovanje 97. njemačkog korpusa.

Proslavljena 7. banijska divizija djelovala je na Baniji, Kordunu, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. U završnim operacijama divizija sudjeluje u borbama za oslobođenje Like, Korduna i dijela Slovenije. Istakla se u mnogim bitkama, posebno na Neretvi i Sutjesci, kada je pohvaljena od Vrhovnog komandanta NOV i POJ. Na teškom kraškom terenu između Knežaka i Ilirske Bistrice, iskazali su se banijski partizani i pobjedonosno završili ratni put. Na desnom krilu nastupala je 8. kordunaška divizija. Međutim, istovremeno izvođenje operacije za oslobođenje Trsta i uništenje glavnine 97. njemačkog korpusa zahtijevalo je još snaga. Zbog toga je 30. travnja stavljena pod komandu Četvrte armije i 7. banijska divizija s korpusnom artiljerijskom brigadom.

Štab Četvrte armije naredio joj je da odmah krenu s prostorije južno od Karlovca pravcem kud je već marširala 8. kordunaška divizija, nastojeći da što prije izbije u rajon Št. Petra. Tokom 2. svibnja, 8. kordunaška divizija izbijala je na prostoriju Št. Peter-Postojna, dok je u pokretu za njom 7. banijska divizija stizala čelom pred Čabar. Pravovremenim upućivanjem tih novih divizija u sastav Četvrte armije i njihovim izbijanjem na teritorij sjeverno od Ilirske Bistrice, bile su na tom pravcu grupirane dovoljne snage da onemoguće proboj 97. njemačkog korpusa iz okruženja. U noći 3/4. svibnja, Nijemci su se uspjeli donekle ukliniti u rasporedu snaga Četvrte armije, ali se nisu mogli probiti dalje. Uglavnom, u toku 4. svibnja neprijatelj nije postigao nigdje veći uspjeh osim na prostoru zapadno od Ilirske Bistrice, gdje je jednim uzanim klinom prodro, ali je ovaj klin svaki čas mogao biti presječen i uništen. Takav zadatak dobila je 8. kordunaška divizija. Idućeg dana, 5. svibnja, ojačana 8. kordunaška divizija (s 10. brigadom 29. divizije) razbila je taj neprijateljski klin. U to vrijeme izbijala je u rajon Knežaka 7. banijska divizija koja je idućeg dana na frontu kod Ilirske Bistrice smjenjivala već iscrpljene snage 36. divizije. Noću 5/6. svibnja neprijatelj je poduzeo posljednje napade na frontu sjeverno od Ilirske Bistrice, pokušavajući da se probije ka Št. Petru. Međutim, svi ti napadi slomili su se o aktivnu obranu 7. banijske divizije koja je držala položaje južno od Šemblja. Ujutro 6. svibnja, 7. banijska divizija podržavana tenkovima i artiljerijom, prešla je u protunapad i u ogorčenim borbama koje su se razvile, neprijatelj se jedva održavao na visovima Stražica i Volčji vrh, neposredno iznad Ilirske Bistrice. Napadajući sa zapada 8. kordunaška divizija s 10. brigadom 29. divizije zauzela je Velo Brdo, Harije i Zasrečje i dijelom snaga upala u zapadni dio Ilirske Bistrice, zauzevši željezničku stanicu.

Oko okružene njemačke grupacije našle su se 7., 8., 13., 19., 26. i dijelovi 43. istarske divizije i sabili je na prostor 8x13 kilometara. Nijemci više nisu imali snage za daljnji proboj. Nikakva pomoć nije im mogla stići, jer su jedinice 29. hercegovačke divizije i 7. slovenskog korpusa oslobodile Postojnu i Rakek i stigle do Ljubljane. Komandant njemačkog 97. korpusa general Ludwig Kubler, zatražio je pregovore, koji su 7. svibnja završeni potpunom kapitulacijom njemačke grupacije (zarobljen je komandant njemačkog korpusa). Našim jedinicama predalo se više od 16.000 njemačkih vojnika i časnika, sa cjelokupnom opremom i naoružanjem. Time je 7. svibnja 1945. godine konačno prestao svaki otpor neprijatelja pred Četvrtom armijom.

Od 20. ožujka do 7. svibnja 1945., Četvrta armija je potpuno porazila dva njemačka korpusa, 15. brdski i 97. armijski četiri njemačke i dvije ustaško-domobranske divizije. Protivniku je nanijela gubitke od 21.694 mrtva, a zarobila je 56.260 vojnika i časnika i tri generala. Gubitak Četvrte armije iznosi 10.742 borca od čega je poginulo 2.305. Najveće su gubitke imale 19. i 26. dalmatinska divizija.

B. Mirosavljev