PORUŠENI HRAM HRVATSKE DRŽAVNOSTI PDF Print E-mail

Ako o povijesti govorimo Hrvati mi djeluju zbunjeno pa čak i pomalo rastrešeno. Oni ostavljaju dojam naroda koji ne drži do vlastite prošlosti, iako će se zaklinjati u suprotno i k tome kao da ne znaju što bi sa poviješću koju su ispisali i to sa onim najsjajnjim stranicama svoje partrizanske povijesti iz II. svjetskog rata.

Da će sami minirati i srušiti Hram svoje državnosti, Dom gdje je zametnuta Republika Hrvatska, da će sama Hrvatska vojska razoriti Kuću u kojoj je nastala Federalna Država Hrvatska koja je svojom voljom pristupila u federativnu Jugoslaviju, tko bi to mogao uopće i pomisliti. No nažalost to se i dogodilo.

 

 

U kulturi i tradiciji svih naroda je da se poštuje i drži do identiteta čuvajući kult rodnoga mjesta, a posebice njegujući odnos prema rodnim kućama svojih velikana. Bezbrojni su primjeri pažnje koju iskazuju društva prema istaknutim članovima svoje zajednice održavajući i pokazujući publici i svijetu rodne kuće svojih odličnika, uzornika od one Nikole Tesle u Smiljanu, Franje Tuđmana i Josipa Broza u Zagorju, Alije Izetbegovića u Bosanskom Šamcu, Wolfganga Amadeusa Mozarta u Salzburgu, Ive Andrića u Travniku, Laze Lazarevića u Beogradu ili dom Miroslava Krleže na Gvozdu u Zagrebu i Koče Racina u Velesu, kao i rodna kuća Petra Petrovića Njegoša u Njegušima Crna Gora. Sa istom pažnjom se društva odnose i prema hramovima ili zdanjima gdje su se donosile bitne, značajne odluke o sudbini naroda i države.

Topusko. Mali grad u srcu Hrvatske između Siska i Karlovca. Naziv Topusko ima u korijenu riječi toplo, toplice, budući se nalazi na izvorima tople mineralne vode bogate magnezijem i kalcijem, što je odredilo turizam kao značajnu gospodarsku djelatnost ovoga kraja. Kompleks zgrada i objekata uključujući i „zgradu ljepoticu“ kako su je zvali, lječilišnu restauraciju, izgrađen je prvenstveno kako bi austrijski oficiri koji su službovali u vojnoj krajini imali reprezentativno mjesto za obiteljski odmor. Tu je često znao dolaziti sa svojom suprugom Sofijom i ban Josip Jelačić, čak neki izvori spominju da je lječilište, koje je izgrađeno početkom 19. stolječa, financirano i iz zadužbine bana Jelačića. Tijekom II. svjetskog rata Topusko 16.8.1943. godine oslobađaju patriotske partizanske snage, a tako će ostati sve do kraja rata. Tu će na slobodnom teritoriju boraviti i djelovati ZAVNOH – ratni Sabor, Glavni štab vojske te savezničke vojne misije uz brojne druge organizacije od kulture do politike, tako da ste u Topuskom tih dana mogli sresti Mons. Svetozara Rittiga, Zlatka Pricu, Vanju Radauša, Edu Murtića, Juru Kaštelana, Vladimira Nazora, Mošu Pijadu, Randolpha Churchilla i mnoge druge poznate pristalice Titove borbe i politike. Topusko živi životom glavnoga grada Hrvatske.

Upravo tu u slobodi Topuskoga održati će se najznačajnija sjednica hrvatskog Sabora održana ikada u njegovoj suvremenoj povijesti, budući će na zasjedanju održanom 9.5.1944. godine biti donijeta odluka o utemeljenju suvremene hrvatske republike – Federalne Države Hrvatske. Za koji dan obilježiti će se 76 obljetnica tog povijesnog čina. Ta će se odluka donijeti u zgradi lječilišne restauracije, onoj „zgradi ljepotici“, koja će 1969. godine biti zaštičena kao kulturni spomenik nulte kategorije. Ta kuća hrvatske državnosti 1984. godine, dakle u vrijeme socijalističke Hrvatske i socijalističke Jugoslavije, zbog njene važnosti za povijest hrvatskog naroda, biti će u potpunosti renovirana nakon što ju je Sabor otkupio i proglasio Spomen domom ZAVNOH-a , sa muzejskim postavom koji je trebao podsjećati na značaj zasjedanja u Topuskom. Unutrašnjost zgrade bila je oslikana freskama velikana likovne umjetnosti Ede Murtića i Zlatka Price, a cijeli jedan zid zauzimao je mural Ede Murtića koji je simbolički prikazivao zajedničku borbu za slobodu hrvatskog i srpskog naroda.

Sve su to srušile jedinice Zbora narodne garde HV 14.9.1991. godine prilikom povlačenja iz Topuskog. Da li je to učinjeno s namjerom iz razloga što se Topusko sa svojom pričom o komunističkom i partizanskom ZAVNOH-u i uspostavljanju hrvatske državnosti nije moglo uklopiti u vokabular sa početka devedesetih jer je Topusko rušilo mit o obnavljanju hrvatske državnosti nakon 800 godina?

Ili je to možda učinjeno iz proste namjere da se poruši sve što podsjeća na partizansku patriotsku oslobodilačku borbu, kao što je srušeno i onih preostalih 3.000 spomenika?

Povijesno zasjedanje ZAVNOH-a, ratnog hrvatskog Sabora, na kojem je utemeljena Federalna Država Hrvatska te su tako Hrvati zahvaljujući partizanskoj borbi i viječnicima ZAVNOH-a po prvi put u povijesti dobili svoju Republiku, dakle državu, održano je 8. i 9. svibnja/maja 1944. godine. U državno-pravnom smislu taj datum je najveći naprosto jer je to ishodište, početak, te je 9.5. onaj istinski dan državnosti, a nikako to nisu oni koje mi danas slavimo a koji se vezuju uz događanja sa početka devedesetih. Da se razumijemo i ti su datumi itekako značajni ali za hrvatsko osamostaljenje, jer je hrvatska državnost postojala i prije Franje Tuđmana. Za hrvatsku je državnost nesumljivo zaslužniji Josip Broz, jer je on kako kaže veliki hrvatski književnik i enciklopedist Miroslav Krleža „prvi koji je pobjedu hrvatskog naroda pretvorio u djelo i ostvario u državnom obliku“. Moglo bi se postaviti i pitanje – da nije bilo Josipa Broza, šta bi to osamostalio Franjo Tuđman?

Hrvatska je dobila svoj toliko očekivani Sabor. A to znači da Hrvatska preko svog Sabora kao nosioca suvereniteta, sama slobodno odlučuje o svojoj sudbini“, istakao je na zasjedanju u Topuskom u svom govoru Andrija Hebrang,član predsjedništva ZAVNOH-a. Također je naglasio, u duhu čuvene rečenice Nikole Tesle da se ponosi svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom, da su „Srbi u Hrvatskoj koji su podnijeli velike žrtve zaslužili biti potpuno slobodni i ravnopravni s Hrvatima“.

Pored proglašenja Federalne Države Hrvatske u Topuskom na III. Zasjedanju ZAVNOH-a donijet je i čitav niz značajnih odluka, primjerice o federalnom uređenju Jugoslavije i pristupanju Hrvatske federativnoj Jugoslaviji, a donijeta je i Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske. U sve su dokumente ugrađeni plemeniti ciljevi bratstva, jednakosti i slobode. Ostvareni republikanizam kao oblik vlasti koju biraju sami građani zamijenio je monarhiju koju karakterizira nasljedni sustav vladavine, a deklaracija o pravima građana donijela je ravnopravnost kao i pravo glasa ženama, dvadesetak godina prije primjerice jedne Švicarske.

Trideset godina je prošlo od rušenja zgrade hrvatskog Sabora u Topuskom, srušen je Hram hrvatske državnosti, zgrada u kojoj je donijeta jedna od najvećih i najvažnijih odluka u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti, rođena je Republika 9.5.1944. godine u Topuskom. Sramotna je činjenica da će taj dataum danas u Hrvatskoj biti jedva i spomenut.

Nepoznati su razlozi uništenja tog spomenika nulte kategorije. No činjenica da je od tog sramnog čina proteklo toliko godina a da „zgrada ljepotica“ nije obnovljena, budi ozbiljne sumnje u postupke i namjere svih hrvatskih vlasti u ovih 30 godina samostalnosti. Žalosti spoznaja da današnja Hrvatska ne može pokazati publici i svijetu mjesto svoga rođenja, Hram u kojem su donijete temeljne odluke njene državnosti i postojanja.

Tužno je i još tužnije da je Republika Hrvatska na Bleiburgu mjestu predaje ustaške vojske NDH kupila 28.000 metara kvadratnih zemljišta i da je za tu namjenu osigurala novac, na mjestu održavanja najvećeg fašističkog skupa u Europi po ocjeni austrijske, njemačke i europske javnosti. Naravno, svih ovih 30 godina Hrvatska ne uspjeva, Hrvatska neće i Hrvatska ne želi obnoviti zgradu u kojoj je rođena.

Koju nam to državu Vlada saziva i preporuča?



Ploče,1.5.2020.

VEDRAN SRŠEN