Povodi PDF Print E-mail

ŽENE U NARODNOOSLOBODILAČKOJ BORBI

U predvečerje Međunarodnog dana žena, podsjetimo da u Hrvatskoj i pored ranijih postignuća u borbi za prava žena, prekretnički značaj je imala antifašistička borba 1941. – 1945. godine. U NOR-u Hrvatske je sudjelovalo 43.600 žena, od tog je 4.579 poginulo, 1.898 je ratnih invalida, dok su 772 žene nositelice Partizanske spomenice 1941. Narodnim, herojima proglašeno je osamnaest žena iz Hrvatske

 

 

Od prvih dana ustanka žene su bile u redovima partizanskih odreda, a zatim u jedinicama Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. U prvom partizanskom odredu (Sisački) četiri su bile žene. U karlovačkim udarnim grupama 1941., sudjelovale su 3 žene, u Splitu, u napadu udarne grupe na talijansku vojnu glazbu (9. studenoga 1941.) sudjelovale su 4 žene. Prva ženska četa formirana je u Lici 25. kolovoza 1942., sa 135 žena u sastavu Druge ličke brigade, a istodobno je oko 600 žena raspoređeno u ličke partizanske jedinice. Rujna 1943., je u Turjanskom formirana Druga ženska četa, a nešto kasnije u 4. ličkom NOP odredu i Treća ženska četa. Kasnije, primjerice, u jedinicama Prvoga hrvatskog korpusa dana 19. ožujka 1943., u najtežim danima neprijateljske ofenzve, bilo je od 12.828 boraca 571 žena; u 17. slavonskoj brigadi svibnja 1943., od 1.169 boraca bilo je 274 žena, a u 12. slavonskoj brigadi 18. kolovoza 1943., od 3.570 boraca 128 žena, u 19. diviziji od 6.053 borca bilo je 247 žena, a u 6. korpusu 20. listopada 1943., od 10.773 borca bilo je 920 žena.

Na okupiranom teritoriju značajan udio u ilegalnom radu pada na žene; one sudjeluju u diverzantskim, sabotažnim i drugim oružanim akcijama. Žene se nalaze u partijskim rukovodstvima, zemaljskom centralnom komitetu (u CK KP Hrvatske: Anka Berus, Anka Butorac, Milka Kufrin), na dužnostima članova okružnih, sreskih, gradskih, rajonskih komiteta Partije i rukovodstvima SKOJ-a. Mnoge žene su svoje herojsko revolucionarno držanje pred klasnim neprijateljem potvrdile i svojom smrću kao primjerice Nada Dimić, član OK SKOJ-a Karlovac. Također, mhnoge žene partizanke isticale su se hrabrošću, odvažnošću, pregalaštvom i izdigle se i do položaja političkih i vojnih rukovodilaca u jednicama. Predano obavljajući povjerene im dužnosti poginule su herojskom smrću: Persa Bosanac (kao vodnik u 17. slavonskoj brigadi), Ljubica Gerovac (kao član Sreskog komiteta KPH Brinje), Milanka Kljajić (kao vodnik u 7. banijskoj brigadi), Anka Pađen (kao informativna rukovoditeljica bataljuna u 1. istarskoj brigadi), Smilja Pokrajac (kao član Okružnog odbora AFŽ za Liku)…

Žene su bile glavni činilac u radu cjelokupne pozadine pri obavljanju ratnih zadataka. Već godine 1943., na poljoprivrednim radovima, kao što je oranje, sjetva, žetva i sklanjanje ljetine gotovo su u potpunosti zamijenile muškarce koji su se nalazili u redovima Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. Žene su dale ogroman doprinos u osiguranju stalne zdravstvene zaštite jedinica i civilnog stanovništva. Borile su se i perom, stihom, riječju. Značajna je bila aktivnost likovnih umjetnica partizanki koje su temom i snagom izraza dokumentirale borbu naroda za slobodu. Kao članice mnogobrojnih amaterskih kazališnih grupa svojom su glumom doprinosile kulturnom uzdizanju i borbenom jedinstvu naroda po selima i zaseocima i uljepšavale partizanskim borcima trenutke predaha između borbi. Žene su bile aktivne članice organa narodne vlasti, od seoskih narodnooslobodilačkih odbora pa do najvišega zakonodavnog i izvršnog tijela Hrvatske - ZAVNOH-a, kao i rukovodstava drugih organizacija narodnooslobodilačkog pokreta. Postigle su političku ravnopravnost što im je zagarantirano i u Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske donesene na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a 1944. godine. Član 3. glasi: „Žene uživaju sva prava jednako kao i muškarci“. Ta ravnopravnost se zapravo ostvarivala od prvih dana ustanka kada su se žene postupno sve masovnije uključivale u borbu. U Narodnooslobodilačkom ratu Hrvatske je sudjelovalo 43.600 žena, od toga je 4.579 poginulo, 1.898 je ratnih invalida, dok su 772 žene nositeljice Partizanske spomenice 1941., a narodnim herojima proglašeno je osamnaest žena iz Hrvatske.

U socijalističkoj Hrvatskoj redovito je obilježavan Međunarodni dan žena, no s vremenom je izgubio svoj politički naboj i pretvorio se u pučku proslavu s elementima Majčin dana. Ujedinjeni narodi proglasili su 1975., - međunarodnom godinom žena i postali pokroviteljem. Generalna skupština UN prihvatila je 1977., Rezoluciju kojom se proglašava Dan ženskih prava i međunarodnog mira UN-a. Režim Franje Tuđmana nije tolerirao niti obilježavanje Dana žena. Bilo je pokušaja da se 8. ožujak proglasi komunističkim praznikom i zamijeni Valentinovom. Danas, u Hrvatskoj osim lijevih političkih stranaka, udruga antifašističkih boraca i antifaista, te nekih ženskih i nevladinih udruga - 8. ožujak kao međunarodni dan žena službeno se ne obilježava. U našem neoliberalnom kapitalizmu namjerno je zanemaren i marginaliziran, baš zato što u svom korijenu ima crvenu boju koja desničare iritira. Ipak, posljednjih godina se žene (ali i muškarci) vraćaju tom danu, pa makar uzasad i u znaku toliko „sumnjive“ nostalgije.

B. Mirosavljev