Poruke PDF Print E-mail

OBLJETNICE, KOMEMORACIJE, ANTFAŠISTIČKI SKUPOVI, INTERVJUI…

HRVOJE KLASIĆ, povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta

Situacija u Hrvatskoj po pitanju odnosa prema prošlosti je jako loša. Najgore je što smo polako normalizirali nenormalno. Razgovaramo na način kao da je normalno raspravljati o Jugoslaviji i NDH kao jednakim državama ili da su ustaški i partizanski pokret jednaki. Vremenom nam je postalo normalno da se u državi koja se kune u antifašizam i kojoj je antifašizam u Ustavu sruši tri tisuće spomenika antifašistima i žrtvama fašizma, da antifašisti gube imena ulica a dobivaju ih Mile Budak i Julije Makanec, da je ustaški pozdrav „Za dom, spremni“ postao normalna pojava, da se Jure Francetić naziva hrvatskim patriotom koji je možda neke stvari napravio krivo. Očito je da smo otišli predaleko. U svakoj državi postoje ekstremno radikalne skupine koje tvrde da je Hitler bio patriot, i da se u Auschwitzu nije ništa dogodilo, ali takvi ostaju na margini i njima se - kad progovore - ne bave povjesničari, nego sudovi. Kod nas takvi sjede u Saboru i Vladi, drže slike Ante Pavelića i veličaju NDH.

Zato smatram da Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj u ovom trenutku treba ukinuti. Hrvatska se nema zašto sramiti svog antifašizma, ali antifašizam ima puno razloga sramiti se ovakve Hrvatske.

OGNJEN KRAUS. predsjednik Koordinacije židovskih općina RH

Za razliku od zemalja zapadne Europe, gdje nije moguće relativizirati ili negirati postojanje logora smrti te izjednačavati žrtve nacizma i antifašizma, to je itekako moguće u Hrvatskoj. Danas se izjednačavaju antifašistički i ustaški pokret, žrtve i koljači. Pseudopovjesničari stvaraju novu povijest Hrvatske, rehabilitiraju NDH koja je jedina donijela svoje rasne zakone, imala koncentracione logore i koja je fašistima prodala teritorij koji je vraćen zahvaljujući antifašističkoj borbi. S druge strane izmišljaju zločine koji to nisu bili ili ih podmeću pobjednicima, a predsjednica traži da se ponovo prebroje žrtve Jasenovca. To je naša stvarnost i sramota. U sramotnom mijenjanju povijesti ustaških dječjih logora u Sisku i Jastrebarskom sudjeluje Crkva, ali i vlast, tumačeći kako su to zapravo bila prihvatilišta. Na taj način vrijeđaju preživjele koji znaju što se događalo. A na komemoraciji stradalim pripadnicima ustaške i njemačke vojske u Šestinama bili su najviši državni dužnosnici, od predsjednice i ministara do gradonačelnika. Istog dana vladina delegacija zapalila je svijeće pred spomenikom ustaškoj vojsci i pred grobnicom narodnih heroja. Nije li to pokušaj izjednačavanja ustaša i antifašista.

Javno je prisustvo brojnih, zakonom zabranjenih obilježja NDH i nacističke Njemačke te poruka mržnje prema drugačijima koji postaju žrtve fizičkih napada. Na sajmovima se prodaju ustaške oznake, a u centru Zagreba poruka „ubij Srbina“ trajala je sedam dana. I pored brojnih kamera počinitelji nisu nađeni, ali je zato istog dana nađena osoba koja je iscrtala srp i čekić na spomenik Tuđmanu. Što reći o nekim saborskim zastupnicima vladajuće stranke koji su predložili ukidanje Dana antifašističke borbe kao državnog praznika? Mislim da nismo daleko od toga da ti isti predlože da se državnim praznikom proglasi dan osnivanja NDH, 10. travnja 1941.

MILORAD PUPOVAC, saborski zastupnik

Prevelik broj praznika ili njihovo produljivanje ne moraju imati pozitivan učinak, štoviše: mogu se produbljivati dileme o njima ili u još većoj mjeri nepoštivati od strane većine građana uslijed nepoznavanja razloga obilježavanja nekih datuma ili uslijed ideoloških pogleda koji se mogu imati u odnosu prema nekima od njih. Koliko će ljudi uopće biti svjesni spomendana, primjerice obilježavanja datuma smrti Frankopana ili međunarodnog priznanja i mirne reintegracije Podunavlja, ako se obilježavanje bude odvijalo kao i dosad, bez ikakvog ozbiljnog interesa javnosti te bez ozbiljnog pristupa državnog vrha i državne politike?

U saborskoj raspravi 1996., ključno je pitanje bio Dan antifašizma, a ne Dan državnosti ili Dan neovisnosti. Tada se puno više zastupnika javno deklariralo antifašistima i to ne samo u HDZ-u nego u desnijim strankama: predsjednik države tada je jasno znao zašto je taj datum važan, ne samo zbog svoje biografije nego zbog ideje republike koju je zagovarao i zbog ukupnoga povijesnoga konteksta. Danas bi ova rasprava trebala biti obilježena time koliko je stvarno snaga u ovom društvu koje ne poštuju vrijednosti antifašizma i koja promoviraju suprotne „vrijednosti“.

FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH

Možemo biti ponosni na antifašističke borce jer su zemlju oslobodili vlastitim snagama, što nije učinila niti jedna okupirana europska zemlja. Ta je borba iznjedrila vrijednosti koje su aktualne i danas - slobodu, jednakost, ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalnu pravdu. U današnjoj Hrvatskoj vladu podjele, velikim dijelom izazvane sve snažnijim i sve agresivnijim povijesnim revizionizmom. Uporno se pokušava zatrti istina, bezočnim negiranjem činjenica. Osuđuje se i uveličavaju zločini jednih, dok se prešućuju i umanjuju zločini drugih. Izjednačavaju se, kako to govore, svi totalitarni režimi pri čemu se cilja isključivo na antifašizam.

Nije svaka ili bilo kakva Hrvatska dobra i dobro došla. Jedina Hrvatska za koju se moramo boriti snagom istine i argumenata je domokratska, antifašistička i tolerantna Hrvatska, zemlja ravnopravnih građana. Spremni smo dati svoj doprinos zajedništvu, ali ne onom koje će biti zasnovano na lažima o prošlosti.

ROBERT KOHORST, veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj

Izražavam zadovoljstvo što je SAD izdvojio značajna sredstva za obnovu Mjesnog doma u Srbu, jer društveni domovi mogu jednu zajednicu činiti kompaktnom, pružiti mogućnost posvećenim učiteljima, predavačima, mentorima i drugom osoblju nevladinih organizacija da stvore drugačiju atmosferu u zajednici. Domovi poput ovog mogu osigurati mogućnost za interakciju, inkluzivnost i učenje, ali mogu pridonijeti i ekonomskom razvoju. Čvrsto vjerujem da će ovo biti vrijedan resurs u vašoj zajednici i uvjeren sam da može služiti kao žarišna točka svih aktivnosti za različite generacije.

Znam da je ovdje bilo puno tragedije i nadam se da će u budućnosti rane zacijeliti i da će se krenuti dalje. Posebno je važno da se ovakvi projekti realiziraju u malim mjestima, općinama i gradovima jer su od velikog značaja za stanovništvo koje tu živi.

JULIJANA ŽIBERT, predsjednica Zveze združenj borcev za vrednote NOB Slovenije

Imamo dobru suradnju s vlastima, koje su iskreno opredijeljene za očuvanje antifašističkih tekovina. Veliko je učešće mladih ljudi na antifašističkim skupovima. Jedna od očuvanih tradicija je i koncert koji se održava 4. srpnja, na nekadašnji Dan borca u centru Ljubljane, na kojem se okupi i do 15 tisuća ljudi. Ljubljana je crvena, takav je i najveći broj gradova i općina u Sloveniji, a čak i Crkva koja je protiv antifašizma djeluje tajno, a ne javno. U školama organiziramo predavanja o NOB-u u kojima bivši borci govore ne samo o slovenskoj nego i o jugoslavenskoj borbi. Radimo na tome da gradivo o NOB-u vratimo u škole, za što smo predložili i odgovarajući zakon.

U Sloveniji nije bilo masovnog mijenjanja imena ulica i rušenja spomenika. Najgore je što su nam odlukom Ustavnog suda u Ljubljani uklonili Titovu ulicu, koju ne smijemo vratiti. Spomenici nisu dirani, štoviše, rukovodilac borbe i narodni heroj Franc Rozman Stane dobio je spomenik u jednoj kasarni, a on nije jedini. Imamo preko 40 tisuća članova, a u Ljubljani oko šest tisuća, od čega su 20 posto bivši borci. Iz budžeta dobivamo sredstva za programe, a surađujemo s udrugama Slovenaca u Austriji, s hrvatskim antifašistima i svima koji su voljni za suradnju.

VESNA BOJIĆ BOROVČAN, tajnica Gradskog odbora SUBNOR-a Beograda

Njegujemo tradicije oslobodilačkih ratova, ne samo NOB-a. Beograd je sto odsto ostao antifašistički, a dok smo mi na čelu organizacije, to će tako i ostati. Suprotstavljamo se revizionizmu i borimo protiv rehabilitacije dokazanih zločinaca. Mladi su uključeni u rad udruga. Počeli smo od naših obitelji, učlanili smo djecu i njihove prijatelje. Osim antifašističkih kampova za mlade, organiziramo i javne sate po školama, tako da ono što nema u udžbeniku čuju od živih boraca.

SUBNOR Srbije ima oko 130 tisuća članova, od čega 6000 bivših boraca. Osim sekcija nekadašnjih ratnih jedinica, čiji su članovi sada uglavnom potomci boraca, tu je i sekcija logoraša koja je vezana i uz republički odbor.

PETAR ŠUŠNJAR, rukovodilac SUBNOR-a u Novom Sadu

Antifašizam u Vojvodini ima smisla i zbog njene multinacionalnosti. Stanovnici Vojvodine uvijek su se oslanjali jedni na druge, a u NOB-u tu su bili samo partizani, četnika nije moglo da bude. A mi smo se borili i da Mađari ne snose kolektivnu ljagu za zločine okupacionih vlasti. Odmah po okupaciji u Bačkoj je pobijeno nekoliko stotina, a u tzv. raciji u siječnju 1942., 12700 ljudi zbog svoje nacionalnosti ili zbog bogatstva. Ali bilo je političara kao što je Endre Bajči Žilinski koji je u mađarskom parlamentu protestirao protiv masovnih likvidacija.

Iako je suradnja s gradskim vlastima bolja, u škole se još ne može ići. Spomenici nisu dirani, ali maršal Tito je među prvima izgubio bulevar. Zanimljivo je da nijedno mađarsko ili miješano selo nije promenilo ulice maršala Tita.

RADOJICA RADOJEVIĆ, predsjednik Saveza organizacije boraca NOR-a Crne Gore

U Crnoj Gori se poštuje antifašizam, iako ima onih koji su za poražene snage. Borimo se protiv svih vidova revizionizma, fašizma i nacizma, jer ima onih koji hoće da izjednače NOB s nekim drugim snagama, koje zastupaju „kralja i otadžbinu“. Mi smo dosljedni potomci slobodarske misli Peke Dapčevića, poštujemo Tita i baštinimo jugoslavenstvo. Nastavljamo tradiciju slobode boraca Pljevaljske bitke, kao i boraca sa Sutjeske, Kozare, Drvara, Neretve, Srijemskog fronta i želimo suradnju sa svim boračkim orgnizacijama naše bivše domovine i šire.

Uspjeh je podizanje spomenika Titu, koji je sklonjen prije dvadesetak godina. Trudimo se da u centru Podgorice podignemo spomenik Blažu Jovanoviću, prvom predsjedniku antifašista Crne Gore. Naš je strateški zadatak da uključimo mlade.

LJUBICA TADIĆ, tajnica Gradskog odbora SUBNOR-a u Banjaluci

Na području Banjaluke imamo 21 spomenik NOB-u i sve ih održavamo, dok SUBNOR Republike Srpske vodi računa o brojnim spomenicima. Tijekom rata 1990-ih mijenjana su imena ulica. Pokušavali smo da neke vratimo ili da do pola ulice bude stari, a od pola novi naziv, ali nije bilo nekog odaziva. U gradu obilazimo nosioce partizanske spomenice i imamo dobru suradnju s gradskim vlastima i vladom RS koja je izdvojila milijun maraka (oko 500.000 eura) za saniranje klizišta kod spomenika na Tjentištu, jer je Sutjeska uz Kozaru i Jasenovac jedna od naših centralnih manifestacija.

Nažalost, nemamo dobru suradnju s antifašistima iz Federacije BiH, ali „to nije do nas“. Na našim skupovima nema revizionizma ni pokušaja rehabilitacije kvislinga. Kod nas se već treću godinu održava Marš besmrtnog puka na kojem ima mladih koji donose fotografije svojih predaka partizana. A na Pravnom fakultetu organiziraju se natjecanja u „besedništvu o antifašističkoj borbi“.

SEAD KLIČIĆ, predsjednik udruge „Josip Broz Tito“ Cazin

Na našem području sve je iz NOB-a izbrisano jer ovi novokomponirani političari misle da je sve počelo od njih, da su svi učesnici NOB-a zapravo izdajnici. Spomenici su većinom bili uništeni, pokrenuli smo akcije obnavljanja, tako da se radi na jednoj spomen-ploči u Cazinu koju ćemo otkriti uskoro. Ni vlast u Cazinu ni država nisu nam dali ni marke. U školama se ne govori o NOB-u - djecu više uče vjeri nego historiji. I ulice su dobile nova imena.

Najmanje surađujemo s Republikom Srpskom, ali „to nije do nas“. Zapravo, nas ne zanimaju ni Republika Srpska ni Federacija, neka postoje entiteti, ali vlast mora voditi računa o borcima i o antifašizmu, a ne da na Sutjesci pravimo odvojene komemoracije ili da se inzistira da se isti dan obilježava godišnjica desanta na Drvar i Titovog rođenja - Dan mladosti u Kumrovcu.

Priredio B. Mirosavljev