Kampor PDF Print E-mail

NE PONOVILO SE!

Ovo je mjesto u kojem moramo zajednički skrbiti da bismo ga očuvali i uz pomoć njega mladima i budućim pokoljenjima na najbolji mogući način objasniti što se ovdje dogodilo, kako se nikada više u budućnosti nešto slično ne bi ponovilo“, kazao je Nikola Grgurić, gradonačelnik Raba na 76. obljetnicu oslobođenja fašističkog logora

 

U razdoblju od 22 mjeseca, koliko su postojali koncentracijski logori u Primorju, u njima je bilo zatočeno oko 23.000 osoba: Slovenaca, Hrvata, Srba i Židova, a od toga više od 3000 djece u dobi do 16 godina života. U logorima život je izgubilo više od 5000 osoba, od toga najveći broj u logoru Kampor na otoku Rabu. Taj je logor osnovan 2. srpnja 1942., i kroz njega je u 14,5 mjeseci prošlo oko 15 tisuća zatočenika, među kojima je bilo i oko 1200 malodobne djece. Za to vrijeme od izgladnjavanja i nehumanih uvjeta u logoru je umrlo oko 4500 ljudi, od kojih je do danas identificirano 1499, jer su veći dio dokaza o stradavanju logoraša fašisti uništili. Među stradalima bilo je i više od 150 djece mlađe od 15 godina, a 800 logoraša umrlo je pri kasnijem transportu u druge logore.

Dana 11. rujna 1943., oslobođen je i prestao postojati koncentracijski logor u Kamporu. Tim povodom upriličen je komemorativni skup na spomen groblju, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Obilježavanju obljetnice nazočile su brojne delegacije: Grada Rijeke, Državnog zbora veleposlanstva Slovenije, Logorskog odbora Rab-Gonars Zveze združenih borcev za vrednote NOB-a Slovenije, SABA RH, UABA otoka Raba, Koordinacije židovskih općina u Republici Hrvatskoj… „Ovo je mjesto o kojem moramo zajednički skrbiti da bismo ga očuvali i uz pomoć njega mladima i budućim pokoljenjima na najbolji mogući način objasnili što se ovdje dogodilo, kako se nikada više u budućnosti nešto slično ne bi ponovilo“, kazao je na komemorativnom skupu Nikola Grgurić, gradonačelnik Raba.

Kako su u svojoj knjizi „Hrvatska u logorima 1941.-1945.“, zabilježili Mišo Deverić i Ivo Fumić – već 5. siječnja 1943., u muškom logoru osnovan je Organizacioni odbor Osvobodilne fronte slovenskih logoraša. Cilj mu je bio stvaranje međusobnog povjerenja između Slovenaca, Hrvata i Židova, a radi pokretanja otpora. Osnovan je udarni bataljun, čija se organizacija poklapala s ustrojem muških logora. Bataljun je bio podijeljen na četiri sektora, a svaki je sektor imao jednu četu. U bataljunu je bilo ukjučeno 160 ljudi. I Židovi su dolaskom u Kampor osnovali narodnooslobodilački odbor, radi stvaranja što boljih uvjeta za život. Vrlo brzo su uspostavili kontakt s rukovodstvom slovenske Osvobodilne fronte i nastavili zajedničko djelovanje. Osnovan je zajednički izvršni odbor za oba logora. Zahvaljujući takvoj organizaciji, internirci su spremno dočekali kapitulaciju Kraljevine Italije. Mještani Raba i logoraši su zajedničkom akcijom razoružali talijansku vojsku na cijelom otoku.

Od logoraša je osnovana rapska brigada NOV i PO Hrvatske u koju se uključilo 1700 osoba. U njezinu su sastavu uglavnom bili Slovenci, manji broj Hrvata iz Gorskog kotara, Grobnika i Kastva, dok su Židovi oformili svoj bataljun, koji je potom prebačen u Liku. Židovski bataljun je kasnije uvršten u sastav Sedme banijske divizije i najveći broj ih je živ dočekao kraj Drugoga svjetskog rata. Nažalost, oko 200 Židova je ostalo na Rabu, vjerujući da su tamo sigurni. Kada je Reich okupirao Rab, većinu tih Židova uputili su u logore u Njemačku. Samo nekolicinu su uspjele spasiti časne sestre iz Raba.

Dodajmo, postojali su i talijanski fašistički logori u Lovranu i Rijeci. U njima su se uglavnom nalazili Židovi.

B. Mirosavljev