Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990. - 2000. PDF Ispis E-mail
Nakon pobjede nad fašizmom i oslobođenja 1945. godine preživjeli antifašisti su smatrali svojom dužnošću da i putem različitih spomen obilježja sačuvaju sjećanje na one koji su pali za slobodu.
 
U razdoblju od 1945-1990. u gradovima i selima širom Hrvatske podignuto je oko 6.000 spomen obilježja mladićima i djevojkama, antifašističkim borcima i organizatorima ustanka koji su pokošeni u teškoj antifašističkoj borbi kao i onima koje su nevine, po poljima ili na pragu njihovih domova, u logorima, zatvorima i zbjegovima poubijali fašisti.
 
Graditelji spomenika, bista, ploča i spomen kosturnica stvarali su spomenik slobodi gradova i sela Hrvatske, slobodi i pravu mladosti na život, slobodi čovjeka na rad i stvaralaštvo u miru. Nema ni jednog jedinog spomen obilježja na kojem nije uklesana riječ sloboda. I to ne samo rukom i dlijetom velikih majstora kulture, nego i nezgrapnim rukama seljaka, radnika i ribara.
 
U kamenu su s imenima uklesani i ideali za koje je ginula mladost onog vremena. U kamen je uklesana i poruka živima: "Ovdje smo stali mi ispunjavajući dug prema slobodi a vi nastavite braniti slobodu čovjeka, braniti pravo na život svakog ljudskog bića. "
 
Podižući spomen obilježja i na druge načine, općinske udruge Saveza antifašističkih boraca Hrvatske njegovale su sjećanja i čuvali pijetet prema osobama koje su pale u borbi protiv fašizma, obilježavali značajne događaje iz razdoblja antifašističke borbe. Istovremeno su brinuli za preživjele antifašističke borce kojima su briga i skrb bili neophodni.
 
Takva statutarna obveza i uloga članstva i organizacija Saveza antifašističkih boraca uspješno se ostvarivala od završetka II svjetskog rata sve do 1990. godine, dakle punih 45 godina. Tada je, međutim i počeo najžešći napad neofašista (nakon II svjetskog rata) na antifašizam u Hrvatskoj. Počelo je rušenje antifašističkih spomen obilježja.
 
Cijena knjige iznosi 50 kuna.