JUBILEJ KARLOVAČKE BRIGADE PDF Ispis E-mail

Zašto nitko od lokalnih i županijskih vlasti nije došao na ovu proslavu, a tako nešto se nikada ne smije dogoditi jer se zna tko je bio na krivoj, a tko na pravoj strani - rekao je Ivo Goldstein, povjesničar, na skupu povodom 75. obljetnice osnutka Karlovačke udarne brigade.

U povodu 75. obljetnice osnutka Karlovačke brigade u Svetičkom Hrašću upriličen je komemorativni skup, položeni su vijenci podno spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora i na grobnicu pokopanih istarskih partizana, te evocirana sjećanja na borbeni put te partizanske jedinice, a bilo je riječi i o aktualnom položaju antifašizma u Hrvatskoj. Uz Milana Travnikara, vođe delegacije Zveze borcev Slovenije i Sulejmana Muhamedagića, borca Brigade koji živi u Velikoj Kladuši, svečanosti su nazočili brojni članovi Saveza udruga antifašista Karlovačke županije, antifašističkih udruga iz Samobora, Ozlja, Duge Rese i Zagreba.

Ivo Goldstein, povjesničar i sveučilišni profesor govoreći na skupu, među inim je istaknuo: „Moj je otac (Slavko) bio borac ove brigade, a u partizane je došao 1942. Dvije godine je bio u različitim jedinicama, od Primorsko-goranskog do drugih odreda da bi završio kao komesar jedne od četa u Karlovačkoj brigadi. Mnogo mi je pričao o tim danima. Ovaj kraj je također bio partizanski. Mnogo mladih Karlovčana je bilo u ovoj brigadi. Užasno mi je žao što nitko od lokalnih i županijskih vlasti nije došao na ovaj skup, a tako nešto se naprosto nikada ne smije dogoditi, jer se zna tko je bio na krivoj, a tko na pravoj strani“.

Osnivanje Karlovačke brigade, ovdje u Svetičkom Hrašću, znači da je tadašnje vodstvo izabralo pravac i osiguralo mjesto uz pobjedničku vojsku, izabralo antifašističko opredjljenje koje je danas temeljna tekovina svih europskih država“, kazala je Biserka Vranić, bivša saborska zastupnica SDP-a i bivša gradonačelnica Ozlja. U vrijeme NOR-a, dodala je „na području djelovanja izvedeno je preko 70 diverzantskih borbenih akcija u kojima je dignuto u zrak 18 neprijateljskih vlakova i niz drugih objekata od velike važnosti za neprijatelja“.

Do jeseni 1943., karlovački odred narastao je na četiri bataljuna. To je objektivno značilo da na prostoru velikog kupskog luka (rajona međurječja Kupa-Dobra), postoje snage za formiranje partizanske brigade. To se moglo provesti odmah, ali je, zbog njemačke ofenzive tijekom listopada 1943., odgođeno. Tom ofenzivom zahvaćeni su i Karlovački kotar i područje Žumberka zbog čega je Karlovačka brigada formirana tek 5. ožujka 1944. godine u selu Hrašće.

Sastav novoformirane Karlovačke brigade činili su borci i rukovodioci Prvog karlovačkog odreda. Od preostalih i pridošlih boraca iz Karlovačkog kotara, odmah je formiran i Drugi karlovački odred. Na dan formiranja Karlovačka brigada imala je 640 boraca (595 bilo je s teritorija Karlovačkog kotara) svrstanih u četiri bataljuna, od kojih je svaki imao po dvije čete i mitraljeski vod. Brigada je imala još četu za vezu, prateću četu, minerski vod, štapski vod, sanitetski vod i intendanturu. Za komandanta imenovan je Franjo Molek, a za komesara Petar Erdeljac. Do 1. svibnja 1944., brigada je bila u sastavu Osme kordunaške divizije, a od tada do kraja rata u sastavu 34. divizije. Brigada je 26. listopada proglašena - udarnom.

Mjesec dana nakon formiranja brigada je popunjena sa 280 borca iz Istre, a značajan priljev boraca bilježi se u drugoj polovici 1944., kada je Tito proglasio amnestiju za pripadnike domaćih naprijateljskih formacija koji nisu počinili ratne zločine. Brigada je borbeno djelovala na području Karlovca, Ogulina, Vrbovskog i u Pokuplju, Žumberku, a povremeno i u Beloj krajini (u Sloveniji). Tijekom svoje borbene aktivnosti brigada je imala vidnih uspjeha. Ukupno je izbacila iz stroja 1379 neprijateljskih vojnika. Zaplijenila je mnoštvo naoružanja i opreme. Od rujna 1944., do siječnja 1945., sudjelovala je u oslobađanju Pokuplja i Turopolja i rušila željezničke pruge i cestovne komunikacije. Sudjelovala je u zauzimanju ustaško-domobranskih uporišta u Zdenčini, Brezovici i Remetincu, Mavračićima, Peščenici, Zamršju, Domogavoću, Lazini i u više drugih mjesta. Istodobno, odbijala je napade njemačkih, ustaških i domobranskih jedinica i djelovala na željezničkoj pruzi Zagreb-Karlovac, prekidajući promet. U proljeće 1945.,vodila je borbe na području Banije i sudjelovala u završnim operacijama za oslobođenje Korduna, Pokuplja i Žumberka.

S obzirom na vrijeme borbenog djelovanja, brigada je pretpjela dosta velike gubitke: 337 je poginulo i umrlo od zadobivenih rana, 422 su ranjena, 18 je umrlo od bolesti i 107 ih je „nestalo“, od čega su 30 zarobljena. Ratni put je završen ulaskom u Karlovac 6. svibnja 1945. Značajnu ulogu brigada je imala u borbama za oslobođenje šireg karlovačkog područja - Duge Rese i Ozlja, kada su Druga i Treća Armija NOV i POJ u silovitom naletu oslobodili ovaj dio Hrvatske i dva dana nakon Karlovca oslobodile i Zagreb, 8. svibnja 1945. godine.

Bojan Mirosavljev