Ratna kronika MOĆNA SNAGA PDF Ispis E-mail

Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske je krajem 1943. godine izrasla u snažnu armiju koja se sastojala od tri korpusa, odnosno jedanaest divizija, u čijem se sastavui nalazilo četrdeset brigada. Pored tih jedinica djelovala su još 33 partizanska odreda sa 83 bataljuna, kao i Mornarica

 


 

Vojni i politički uspjesi sredinom 1943. godine izazvali su daljnje jačanje i učvrščenje NOP Hrvatske. To je donijelo masovnije uključenje novih boraca u redove NOV u novooslobođenim i ostalim hrvatskim krajevima i dalo novi zamah operacijama partizanskih snaga.  U drugoj polovici 1943. uglavnom od kolovoza do listopada, stvoreno je u Hrvatskoj sedamnaest novih brigada i četiri divizije (u Dalmaciji 19., 20. i 26.  i u Zagrebačkoj oblasti u prosincu 32.divizija). Na oslobođenim područjima obale (Crikvenica, Split, otok Pašman), formirane su komande mornarice NOV, a po naređenju VŠ od 18. listopada formiran je Štab mornarice NOVJ, sa zadatkom da organizira obranu otoka i osigura pomorski promet. Od zaplijenjenih plovnih objekata Štab mornarice formirao je jedinice Ratne mornarice.

Nakon izbijanja na istočnu obalu Jadrana (druga polovica listopada), Nijemci su zaposjeli otoke ispred Šibenika i poluotok Pelješac, a zatim se orijentirali na zauzimanje Makarskog primrja. Mornarica NOV, pod izuzetno teškim okolnostima prebacila je na otoke Hvar i Brač 1, 9. i 11. dalmatinsku brigadu, Mosorski, Neretljanski, Imotski i Makarski NOP odredi nekoliko tisuća izbjeglica (ukupno oko 15 tisuća ljudi). Do konca godine Nijemci su zaposjeli Drveničke otoke i iskrcali se na Krk, Cres i Lošinj. Štab 8. korpusa formirao je snage za obranu srednjodalmatinskih i južnodalmatinskih otoka  -  angažirane su jedinice 26. divizije, otočki partizanski odredi i flotila naoružanih brodova i patrolnih čamaca.

U prosincu 1943. godine, Nijemci su zajedno s ustaško-domobranskim jedinicama izveli veću operaciju na Kordunu i Baniji s namjerom da razbiju Četvrti korpus, koji je sa svojim snagama (Sedma i Osma divizija, Korudnaški, Banijski, Plaščanski, Cazinski i Karlovački odred) stalno ugrožavao neprijateljske komunikacije i uporišta. Neprijatelj je, nadalje, namjeravao deportirati cjelokupno muško stanovništvo s oslobođenog pdručja u koncentracione logore. Nakon oštrih borbi s jedinicama Čevrtog korpusa neprijatelj nije postigao svoj cilj. Budući je okupirao sela na području Petrove gore i Šamarice, te prognao u logore dio stanovništva koji se nije uspio skloniti potkraj prosinca 1943. morao se povući s Korduna i Banije, osim iz Gline.

Radi pružanja pomoći Četvrtom korpusu NOV Hrvatske, 16.brigada „Joža Vlahović“ i Žumberačko-pokupski odred u toku prosinca napadali su neprijateljska uporišta uz komunikacije Zagreb – Karlovac, a 28. divizija 6. korpusa i Turopoljsko posavki odred rušili su željezničku prugu Zagreb – Sisak, uništili skladište avionskih bombi u Sopnici, i zauzeli neprijateljski aerodrom u Kurilovcu kod Velike  Gorice. Jedinice NOV Hrvatske sudjelovale su i u banjalučkoj operaciji od 31. prosinca 1943. do 2. siječnja 1944., u do tada najvećoj koncentraciji jedinica Narodnooslbodilačke vojske u napadu na snažno utvrđeno i jako branjeno nepijateljsko uporište. U teškim i krvavim uličnim borbama s nadmoćnim neprijateljem za oslobođenje Banja Luke neposredno je sudjelovala u sastavu Petoga korpusa i 3. udarna brigada 6. ličke divizije.

U cjelini, Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske izrasla je krajem 1943. godine u moćnu snagu koja se sastojala od tri korpusa, odnosno jedanaest divizija, u čijem se sastavu nalzilo četrnest brigada. Pored tih jedinica djelovala su još 33 partizanska odreda sa 83 bataljuna, kao i Mornarica NOV. Pored operativnih jedinica na području Hrvatske djelovalo je i 16 komandi područja i 72 komande mjesta. U sastavu NOV Hrvatske formirane su u međuvremenu i jedinice narodnosti: u Slavoniji  -  njemačka četa „Ernest Thamann“, mađarski bataljun „Petofy Šandor“ i čehoslovačka brigada „Jan Žiška“, a u Daomaciji, Hrvatkom primorju i Istri  -  talijanski bataljuni „Garibaldi“, „Mateoti“ i „Goffredo Mameli“. U to vrijeme izvan teritorija Hrvatske borile su se 13. proleterska brigda (u sastavu Prve proleterske divizije) i 6. lička divizija (u Prvom proleterskom korpusu) u bosni i 2. dalmatinska brigada u Crnoj Gori.

Oslobođena je gotovo čitava Hrvatska od Drave do Jadrana, izuzev najvećih grdova i garnizona na glavnim komunikacijama. Na oslobođenom teritoriju Hrvatske izgrađen je već čitav sustav lokalnih (mjesnih i općinskih) i viših (kotarskih, okružnih i oblasnih) organa nove revolucionarne narodne vlasti.

Dana 12. prosinca 1943. na području Kalničkog gorja od brigada „Matija Gubec“  i  „braća Radić“ formirana je 32. divizija. Samo u siječnju godine 1944, u redove NOV stupilo je 1400 novih boraca. To je omogućilo da se 19. siječnja 1944. u Koprivnici formira još jedna, 33. divizija u koju su ušle dvije moslavačke brigade i da se od Zagrebačkoga, Zagorskoga i Kalničkog odreda obrauzuje zapadna gruipa narodnooslobodilačkih partizankih odreda. Te su jedinice, zajedno s Trećim diverzantskim bataljunom, fomirale 19. siječnja 1944. Deseti zagrebački korpus, koji je djelovao u Hrvatkom zagorju, Moslavini i Podravini. Osnivanjem 10. korpusa rasfomiran je Štab Druge operativne zone Hrvatske.


Bojan Mirosavljev