Manjine u NOB U ZAJEDNIČKOM STROJU PDF Ispis E-mail

Prije 75 godina, sredinom kolovoza u Slavoniji su osnovane posebne partizanske  jedinice NOV Hrvatske sastavljene od pripadnika drugih narodnosti, među kojima i njemačka četa „Ernest Telman“ i mađarski bataljun „Šandor Petefi“

 

 

Na području Slavonije i Podravine od proljeća 1943. godine počinju se formirati posebne jedinice od pripadnika češke, slovačke, mađarske i njemačke narodnosti, koji žive na tom prostoru. Inicijativa je potekla od Glavnog štaba Hrvatske, a povod je bio sve veći dolazak pripadnika tih narodnosti u partizanske jedinice Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske.

Uz veliko angažiranje Štaba Treće operativne zone najprije je 3. svibnja 1943. godine osnovan Čehoslovački partizanski bataljun, od 120 boraca. Djelovao je oko Daruvara u sastavu 3. operativne zone. U bataljunu se govorilo češki i slovački, a zapovjedi su izricane po uzoru na čehoslovačku armiju. Jedinica je nosila češku narodnu zastavu s petokrakom zvijezdom, a borci na kapama dvije čehoslovačke zastave iznad petokrake zvijezde.

Poslije je, 15. kolovoza 1943. kod Slatinskog Drenovca formiran mađarski batljun „Šandor Petefi“ od 170 boraca, a ušao je u sastav Podravskog odreda. Istog dana, 15. kolovoza, u Slatinskom Drenovcu osnovana je i njemačka partizanska četa „Ernet Telman“, u kojoj je bilo 40 pripadnika njemačke narodnosti, ali i Hrvata i Srba. Ušla je u sastav Podravskog partizanskog odreda.


Mađarski bataljun „Šandor Petefi“

Ideja o osnivanju posebnog mađarskog bataljuna začeta je šest mjeseci prije same odluke Štaba 2. korpusa o njegovu formiranju, u vrijeme kada NOB na tom području poprima široke vojno-političke razmjere, uz sve naglašenije opredjeljenje za pristupanje narodnooslobodilačkom pokretu.

Jezgro bataljuna počelo se stvarati u proljeće 1943., a formalnu odluku za osnivanje nove jedinice Štab korpusa donio je 7. kolovoza iste godine, naredivši štabovima 10. i 12. divizije i svim drugim jedinicama na ovom području da do 14. kolovoza pripadnike mađarske narodnosti iz svojih redova upute na Zvečevo, gdje će bataljun „Šandor Petefi“ biti ustrojen.

Vođeni istaknutim vodičima i poznavateljima partizanskih staza Slavonije, borci su se počeli okupljati na Zvečevu. Do zakazanog roka stiglo ih je oko 50, što je značilo  da, bez obzira na vrlo nepovoljne okolnosti ratnih događanja, pripreme teku povoljno. Iz sigurnosnih razloga pristigli borci prebačeni su na novu lokaciju, u malo selo Slatinski Drenovac, smješteno ispod Papuka, gdje je odlukom Štaba korpusa proglasio novu jedinicu. Za zapovjednika postavljen je FERENC KIŠ, a na dužnost komesara određen je GERI KAROLJ.

Osim vojnog osposobljavanja pripadnici bataljuna aktivni su i na političkom planu, sudjelujući na zborovima u selima mađarskog ili miješanog stanovništva  -  Humljanima, Slanoj Vodi, Markovcu, Gornjim Kusonjama,  Bokanima i drugim, što je još više rasplamsalo i omasovilo narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj. Budući da je dosta pripadnika mađarske narodnosti i dalje ostalo u sastavu drugih jedinica NOV Hrvatske, u batljun su radi popunjavanja i jačanja uključivani i borci drugih narodnosti, tako da je mađarski bataljun „Šandor Petefi“ postao primjer zajedništva u borbi i prava kovačnica bratstva i jedinstva.

Zbog uspješnog borbenog djelovanja i mobilizacije narodnih masa, za bataljun se ubrzo saznalo u cijeloj Slavoniji, pa i u Mađarskoj. Znalo se za komande na mađarskom jeziku i oznake na kapama partizankama s nacionalnom zastavom i zvijezdom petokrakom. Samostalno ili pod komandom drugih većih jedinica NOV Hrvatske, bataljun je izvršavao brojne zadatke, kao što su bili napadi na Đakovo, Podravsku Slatinu, Slavonsku Požegu, Čačince, Pakrac, Viroviticu, Stari Gradac, Medare…

U ljeto 1944. godine bataljun je pojačan novopridošlim borcima, a preko „srijemske veze“ priključilo mu se iz Budimpešte desetak omladinaca. Osnivanjem 15. vojvođanske brigade „Šandor Petefi“, mađarski bataljun NOV Hrvatske ulazi u njen sastav. Ferenc Kiš postaje zapovjednik i te jedinice, koja se istakla u borbama na mostobranu kod Bolmana i kasnije sve do konačne pobjede nad fašizmom.

Njemačka četa „Ernest Telman“

Pripadnici njemačke narodnosti imali su u tzv. NDH privilegiran položaj, izravno su pomagali Treći Reich, i uključivali se u okupatorsku vojsku, ali su dolazili i u redove Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. Upravo od njih, 15. kolovoza 1943. godine u Slatinskom Drenovcu osnovana je partizanska njemačka četa „Ernest Telman“, što je bio jedinstven primjer  koji je odjeknuo u Europi i svijetu, isprovociravši okupatorske snage željne odmazde zbog „izdaje“.

U trenutku osnivanja četa je brojila 40 boraca, uglavnom iz naših krajeva, a bilo je i prebjega iz Njemačke, Austrije, Francuske, Nizozemske i još nekih država. U četi se komandiralo i razgovaralo na njemačkom jeziku, što je izazvalo  zabunu kod okupatorske vojske i ustaša. Pripadnici čete na kapi su nosili njemačku trobojnicu crno-crveno-žuto s petokrakom na crvenom polju, a propisanu partizansku zakletvu dopunili su tekstom: „Borit ću se do posljednje kapi krvi protiv fašizma da bi sa sebe i svojih nasljednika sprao sramotu kojom nas je okaljao najveći zlikovac njemačkog naroda Hitler“.

Četa je borbeno djelovala samostalno ili u sastavu drugih jedinica NOV Hrvatske, sudjelujući u tridesetak akcija (Čačinci, Gornji Vrhovci, Podravska Slatina, Voćin, Ravna Gora…). Unatoč visokoj vojnoj disciplini i hrabrosti boraca četa je imala dosta gubitaka i doživjela nekoliko tragičnih situacija, zbog čega  -  i pored aktivnog političkog djelovanja na terenu i mobilizacije novih pripadnika  -  nikad nije uspjela prijeći brojku od 60 boraca i prerasti u bataljun. U četi su bile i cijele obitelji domaćih Nijemaca, a kolike su žrtve dali govore primjeri obitelji Kecman koja je izgubila dva sina, oba komesara čete, ili obitelji Majer čije su dvije kćerke poginule kao bolničarke.

Prvi komandir čete „Ernest Telman“ bio je Rudolf Vaupotić, a prvi komesar Johan Muker. Četa je rasformirana odlukom Glavnog štaba Hrvatske potkraj 1944. godine, a njeni pripadnici svoj ratni put nastavili su u drugim jedinicama Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske.


 

Bojan Mirosavljev