Kerestinec „ZVIŽDITE, JA NISAM OVDJE DOŠAO PO PLJESAK“ PDF Ispis E-mail

Tako je uskliknuo Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik reagirajući na  negodovanja nazočnih na 77. obljetnici proboja logoraša iz ustaškog logora za vrijeme njegova pozdravna govora, podsjećajući, među inim na zločine Komunističke partije Hrvatske

 

 

Ispred spomenika žrtvama ustaškog terora i spomen ploče s imenima zatočenika (23. travnja 2010. godine Milan Bandić,  zagrebački gradonačelnik svečano je otkrio spomenik), u povodu 77. obljetnice proboja logoraša iz ustaškog logora u Kerestincu, vijence i cvijeće položila su izaslanstva SABA RH, Grada Zagreba, udruge antifašističkih boraca i antifašista s područja Zagrebačke županije, Saveza društva „Josip Broz Tito“ Hrvatske i lokalnih tijela vlasti.

 

Zaiskrilo je pozdravnim govorima Ive Josipovića, bivšeg predsjednika RH koji je kritizirao uklanjanje simbola antifašizma iz Grada Zagreba, a Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik je podsjetio na zločine Komunističke Partije Hrvatske. „Neki  od važnih simbola antifašizma, uključujući Trg maršala Tita uklonjeni su iz Zagreba. Ja sam apelirao na gradonačelnika da se spomenici, imena ulica i trgova vrate. Njega je to malo uzrujalo“, istaknuo je Josipović.  Zagrebački gradonačelnik „ukazao se“ ove godine na komemoraciji (lani nije nazočio)  i bio izviždan uz glasna negodovanja – očekivano, nakon njegove zasluge i političke trgovine oko Trga maršala Tita, uz potporu nove stranke koja je odlučila da je Tito zločinac, a ne heroj. „Zviždite, ja nisam ovdje došao po pljesak“, poručio je Bandić sudionicama skupa, dodajući da je „hrvatski antifašizam civilizacijska stečevina i nitko ga nema prava svojatati. Nitko ne vodi više računa o antifašističkim borcima od Grada Zagreba (sic!).

Podsjetimo, noću između 13. i 14. srpnja 1941. godine grupa zatočenika napala je ustašku stražu logora i oslobodila se. Međutim, zbog slabo organiziranog prihvata, oni su opkoljeni i nakon sukoba sa žandarmerijom i ustaškim snagama većina je uhvaćena i pobijena. Po kazivanju Vladimira Velebita, koga je Tito uzeo k sebi, među svoje povjerljive ljude u Vrhovnom štabu NOVJ, o oslobađanju se počelo razgovarati tek u lipnju 1941. godine. CK KP Hrvatske naredio je Karlu Mrazoviću Gašparu i Marku Beliniću da organiziraju bijeg, no umiješao se Josip Kopinič (vjerojatno u ulozi predstavnika Kominterne). Kopinič je preko nekih ljudi u Mjesnom komitetu preuzeo inicijativu za oslobađanje komunista i antifašista iz ustaškog logora Kerestinec, što se pokazalo fatalnim, budući da je bio prilično ograničen čovjek, nije shvatio da se ne može veliku skupinu ljudi osloboditi iz zatvora i onda ih ostaviti na cesti, već da im se mora osigurati transport i  smještaj. A to se bez pomoći partijskih aktivista u selima nije moglo osigurati. Osiguran je samo jedan kamion, koji je uz to stigao sa zakašnjenjem. Zbog slabosti u vanjskoj organizaciji bijega, od 94 sudionika spasilo se samo njih 14, dok su ostali pobijeni u borbi, neki izvršili samoubojstvom, a neki uhvaćeni i strijeljani na gubilištu Dotršćina – njih 44.

 

Zbog traljave  organizacije pripreme oslobođenja zatočenika i njihovog prihvata (kada se nađu izvan zatvorske žice) ovaj je pothvat propao i bio plaćen životima prekaljenih boraca i partijskih rukovodilaca. Tako je primjereno organiziran proboj logoraša u logoru završio tragično, zbog propusta Mjesnog komiteta KPH Zagreb.

 

B. M.