25.6.18.Jadovno: ZAUSTAVITI REHABILITACIJU USTAŠKIH ZLOČINA PDF Ispis E-mail

FRANJO HABULIN, predjednik SABA RH na komemoracijskom skupu žrtvama ustaškog logora poručio je: „Neka se današnji državni vrh jasno i nedvosmisleno ogradi od NDH i zaustavi rehabilitaciju ustaških zločina“!

 

 

Komemorativnom skupom kod Šaranove jame na Velebitu, prvog masovnog gubilišta u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj obilježen je Dan sjećanja na stradalnike u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj, Eparhije gornjo-karlovačke i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće brojnih izaslanstava kod spomenika (obnovljenog prije nekoliko godina) i predstavljena je spomen – ploča s kronologijom događaja u logorskom sustavu Gospić  - Jadovno – Pag, kada su od travnja do kolovoza 1941. godine ubijane te u jame ili u more pobacane tisuće Židova, Roma, Srba i Hrvata koji su bili nepoćudni režimu NDH. Ne smije se dopustiti manipuliranje povijesnim činjenicama kojima se danas nastoji zatrovati ponajprije mlađe generacije  -  poručili su govornici na skupu i pozvali na nepodijeljenu posvećenost države i društva u iznošenju pune istine o uzrocima, razmjerima i posljedicama zločina koji su se događali od Velebita do Paga.

Zakon kame i malja

U ime Koordinacije židovskih općina OGNJEN KRAUS je podsjetio da su „odmah nakon osnutka NDH formirani logori za progon, pljačku, teror, organizirana ubojstva u kojima je vladao zakon kame i malja i gdje su se klala djeca, žene i starci zbog rasne, vjerske, narodne i političke pripadnosti“. Dodao je da se „to dogodilo na tlu Hrvatske, a odgovor na zločinačku tvorevinu NDH je da naša državna vlast komemorira žrtve Bleiburškog polja, uz najviše državne počasti, gdje je stradala uglavnom ustaška vojska koja se nije predala“. Kraus je upozorio da „ta ista vlast, predsjednici Republike, Sabora i Vlade ne nalaze za shodno poslati i predstavnike na obilježavanju 75. obljetnice bitke na Sutjesci, gdje je poginulo više od tri tisuće mladića, najviše iz Šibenika i Splita“.

VELJKO KAJTAZI, kao predstavnik romskoga stradalačkog naroda i saborski zastupnik 12 nacionalnih manjina rekao je da „nam današnja sloboda predstavlja obavezu da se sjećamo onih koji su stradali, jer su naši životi protkani sjenom njihova stradanja“. FRANJO HABULIN, predsjednik SABA RH u svom izlaganju, među inim istaknuo je: „Neka se današnji državni vrh jasno i nedvosmisleno ogradi od NDH i zaustavi rehabilitaciju ustaških zločina“. Današnja referendumska nastojanja za „smanjenje prava nacionalnih manjina“ nazvao je mogućim prvm korakom do novih protjerivanja, progona, nasilnog pokrštavanja, koncentracijskih logora, pa možda, kako je kazao „i formiranja neke nove Nezavisne države Hrvatske“. U razgovoru s novinarima, MILORAD PUPOVAC, saborski zastupnik poručio je: „Dok nas ima, dok nas bude, naša je obaveza da dolazimo na ovo mjesto“. Upitao je zašto se ne osudi i zašto se jasno ne kaže da „danas znamenjima ustaštva nigdje nije mjesto“.

Najveće stratište ustaškog režima

Logor Jadovno (kako navode Mišo Deverić i Ivan Fumić, autori knjige „Hrvatska u logorima 1941. – 1945.“, formiran je 25. lipnja 1941. godine. Zapovjednici logora bili su Stjepan Rubinić, Rade Ritz i Dragutin Pudić „Paraliza“. U logoru je moglo boraviti oko dvije tisuće osoba. Logor u Gospiću bio je samo tranzitna baza za Jadovno i Pag.

Jadovno je šumoviti dio Velebita, na oko 1200 metara nadmorske visine, nenaseljen, s mnogo vrtača i kraških jama. Od prvih dana ustaše su u njih bacali Srbe, Židove, Rome ali i Hrvate – komuniste. U stvari, Jadovno je bio  međustanica do gubilišta. Nakon Jasenovca, Jadovno je s okolnim gubilištima bio najveće stratište ustaškog režima na cijelom teritoriju NDH. Za razliku od ostalih lgora u NDH o Jadovnom gotovo nitko ništa nije znao. Nitko iz logora nije primio niti jedno pismo i nitko nije imao pristupa, osim nadležnih ustaša. Zatočenici koji su bili određeni za Pag odvođeni su kamionima do Baških Oštarija ili Karlobaga, gdje su ih preuzimali pripadnici 13. ustaške bojne koji su pod zapovjedništvom ustaša Ivana Devčića Pivca bili nadležni za lgore Slana i Metajna na Pagu.

Zatočenici koji su iz kaznionice otpremani u Jadovno obično su kamionima dovoženi do sela Trnovca, a odatle su morali 13 kilometara propješačiti do logora, uz fizičko maltretiranje. Teško je saznati točan broj muškaraca, žena i djece ubijenih u kompleksu ustaških logora Jadovno u samo 132 dana njegova postojanja. Kako navodi dr. Đuro Zatezalo, pojvesničar u dvotomnoj studiji „Jadovno“ (dosad najtemeljitije istraživačko djelo o logoru), ubijeno je u njemu  42.123 muškaraca, žena i djece, dovedenih s područja cijele NDH.  Posljednjih 2.123 zatočenika Jadovnog nisu ustaše uspjele ubiti, u tome ih je spriječila talijanska vojska. Na brzinu su transportirani u ustaški logor Jastrebarsko, tamo je 200 pobijeno, ostali su otpremljeni u tek osnovani logor Jasenovac i postali njegovi prvi zatočenici. Na stratištima logora Jadovno likvidirana su i 73 pravoslavna svećenika. Posebno okrutno ubijeni su mitropolit sarajevski Petar Zimonjić i episkop gornjokarlovački Sava Trlajić.

Malen je broj preživjelih logoraša iz Jadovnog i najmanje je i dokumenata o ubijenima, jer ustaše nisu vodili evidenciju o dovedenim i ubijenim ljudima. Logor Jadovno je likvidiran 21. kolovoza 1941. godine, kad je fašistička Italija na tom području preuzela vlast od Hrvatske.


 

Bojan Mirosavljev